Simbioza države i crkve vodi ka truljenju građanske vlasti

Cilj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori nije da od Crnogoraca stvori hrišćane već da od njih napravi Srbe. Ona to radi preko uvlačenja stanovništva u svoj sistem ponašanja koristeći obredne elemente, čime jača moć nad opredjeljenjem ljudi, i to je njen cilj – ocijenio je prof. dr Dragan Veselinov sinoć u okviru 28. sesije Foruma Udruženja pravnika Crne Gore na temu „Država, pravo, religija – kriza sekularizma“, održanom u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici.

Veselinov je pojasnio da je ostvarivanje toga cilja moguće u uslovima atrofije tradicije jugoslovenskog sekularizma – koju Crna Gora formalno bašitni – neprekidnim prodiranjem i dominacijom uticaja SPC na ovom području.

– Država labavi u svom čvrstom odnosu prema crkvi: transportuje vladike, osigurava ih, obezbjeđuje njihovu dominaciju. U tom smislu umjesto koegzistencije dva različita sistema, odvojenosti crkve i države, pojavljuje se simbioza države i crkve koja dovodi do postepenog truljenja civilne vlasti u Crnoj Gori u korist svešteničke nadmoći. To je opasno po pravni sistem, podjelu vlasti i sigurnost ljudi. Na koji način će se sa time izaći na kraj, to je politčko pitanje – kazao je Veselinov.

Prema njegovim riječima, sekularizam ne znači automatski ateizam. U tom smislu, kako kaže, i sama crkva i država pozdravljaju sekularizam.

Ističe da je crkva svjesna da ne može da vodi državu, jer društvo nijesu u stanju da vode religijske organizacije, čak ni jedna partija pojedinačno, a da to ne odvede zemlju u neku vrstu totalitarizma.

– Crkva se umjesto toga baca na efemerna pitanja, poput abortusa, gej brakova, džender pitanja…Crkva se ne upušta u plan razvoja ili carinske stope, ali upada u ove oblasti služeći se crkvenom etikom koja nikada nije postojala – rekao je Veselinov.

Održavanje starih matrica

Istoričar mr Miloš Vukanović ukazuje na to da slabljenje sekularizma i jačanje klerikalnih tendencija u društvu potvrđuju da se vjera, zapravo, doživljava kao alat za održavanje sistema vlasti koji nije progresivan i demokratski, već je autokratski, parazitski i poguban.

Ne smatra da je 21. vijeku moguća opcija potpune asimilacije, pa ni uz pomoć crkve.

– Uloga i cilj je prije svega da se kroz proces desekularizacije oslabi država i da se u kontinuitetu podržava i konzervira nacionalni vrijednosni blok vezan za Beograd i time ospore one težnje koje imamo u Crnoj Gori – kazao je Vukanović.

Na vlasti je, prema njegovim riječima, ista ideološka matrica kao prije 30 godina.

– To je isti politički, identitetski blok čiji je cilj bio onda da dođe na vlast i da najznačajnije bogatstvo, imovina SFRJ, pređe u privatne ruke. Taj proces tranzicije nastavljen je danas. Nova klasa imala je cilj da ono što je SFRJ izgradila pređe u njihovo vlasništvo. U tom procesu kritička svijest i obrazovanje su najveći neprijatelji – naveo je Vukanović.

Dobrilo Malidžan/Pobjeda

Protiv neprijatelja koristi se, kaže on, kulturološko zatupljivanje, nacionalizam, uticaj crkve i medijska propaganda.

– Desekularizacija je uništavanje integriteta protivnika. Zato sada imamo opet pojavu iste vrste kulture, muzike i rijalitija pa se postavlja pitanje zašto se u sve uklapa crkva. Nije direktno involvirana nego posredno, ali se ne bori protiv negativnih pojava. Kako drugačije objasniti porast vjernika, ali i sujevjerja. U društvu koje je izrazito religiozno to je nespojivo – kazao je Vukanović.

Smatra da je u takvom ambijentu bio moguć i bizaran događaj iz 1998. godine, koji može da zvuči trivijalan, ali je iz kulturološke perspektive fenomen.

Tada se dogodilo pomračenje Sunca. Svijet je od toga pravio spektakl, a nama su rekli da ostanemo kući i cijelo društvo je poslušalo. Dok je razvijeni svijet uživao, nas su isprepadali i naš racio bio je poražen a naše racionalno radovanje zaustavljeno.

Ulazak u institucije

Prema ocjeni Veselinova, onog trenutka kada sveštenici uđu u državne ustanove, da kade škole, vrtiće, ili državne trajekte onda je došlo do destrukcije sekularizma.

– Niko ne može imati ništa protiv da sveštenicu uđe u privatnu kuću po pozivu, ali je važno da država ne dozvoli da postane žrtva uticaja klera. U Srbiji sada imate svece zaštitnike policajaca, vatrogasaca i pride kult Svetog Save koji se u Srbiji proglašava za utemeljitelja školstva, književnosti, čak i medicine. Kada se neistine unesu u glave djece državnom propagandnom, naravno da slabi i moć države, jer SPC dobija neuobičajen prostor za svoju ekspanziju – kazao je on.

Veselinov smatra da odgovor na pitanje kako se izboriti, Crna Gora ne može dobiti sa strane, posebno ne ako bude čekala da se Beograd promijeni.

– Ako sama Crna Gora ne izgradi ustanove i svijest o potrebi izlaska iz nacionalne hermenautike Beograda, nema ko to umjesto nje da uradi. Samo vi, ni Brisel ni Vašington. Nadam se da ćete, makar, da umanjite štetu – zaključio je on.

Moderator foruma bio je predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović, a tokom diskusije učestvovali su i posjetioci čime su doprinijeli da se otvore i pitanja imovine, prepisa prava vlasništva SPC nad grobljima. Ukazano je i na izazove u modernom odnosu crkve i države, kao i na imperativ da se traga za rješenjem koje je upravo na tragu ideje sekularizma – nemiješanja državnih i duhovnih poslova.

Tradicija komunizma i nasljeđe stare Crne Gore 

Praveći uporedne paralele sa različitim konceptima umanjenja uticaja religije i crkve na društvo, Veselinov je naveo da je jugoslovenski sekularizam nakon Drugog svjetskog rata unikatan primjer svjetovnosti koji je i za mnoge istočne i zapadne zemlje bio začuđujući.

– Jugoslovenski komunisti stvorili su jedan od najmekših oblika sekularizma uopšte. Slijedili su francuski laicitet iz 1905. godine. Taj koncept je značio prihvatanje svih religija kao jednakih, a država je odustala i od uticaja na izbor patrijarha, što je bio diskontinuitet i u odnosu na zakon iz 1929. godine kojim je u zamršenoj proceduri, uz učešće javnih ličnosti, naučnika i univerzitetskih profesora kralj Aleksandar Karađorđević zapravo uticao na izbor poglavara…

Istoričar mr Miloš Vukanović ukazao je na to da je Crna Gora imala viševjekovnu tradiciju specifičnog nasljeđa sekularizma i balansa koji se očitovao i kroz koncept izbora crkvenih poglavara. O njihovom imenovanju odlučivao je knjaz i kralj, po Ustavu, ranije se pitao Senat, a mnogo prije Senata svjetovni – Opštenarodni zbor glavara.

Zabrinjavajuće nazadovanje za nepunih 20 godina 

Dok smo 2004. godine po indeksu sekularnosti bili u društvu Slovenije, Litvanije, Finske i Holandije, 2017. godine smo se našli u rangu Italije, Belgije i Novog Zelanda.

Pet godina kasnije, Crna Gora je dospjela u društvo zemalja kao što su Tunis, Liban, Maroko, Azerbejdžan, Alžir…

Rezulate istraživanja je ukratko predstavio psiholog Radoje Cerović. Pojasnio je korelaciju između ovog odnosa u siromašnim društvima u kojima je prostor dobijao religijski, gotovo ekstremni uticaj, dovodeći do takvog stanja da vladavina prava nema šansu da zaživi.

Dobrilo Malidžan/Pobjeda

Države sa izraženim sekularizmom su zemlje Skandinavije, koje slove za društva socijalnog blagostanja, dok je, prema riječima Cerovića, van konkurencije na vrhu ljestvice Japan.

Indeks sekularizma je rezultat Ingelhart Velcer istraživanja koje se sprovodi više od pola vijeka u više od 150 kulturnih sistema.