Sezona (krivo)lova na nacionalne Crnogorce

Sreten Vujović u egzilu 1994. godine

Piše, Sreten VUJOVIĆ

Od 30. avgusta 2020. kada je na krilima „moleban revolucije“ došla kleronacistiška vlast, pored razura pravnog, bezbjednosnog, zdravstvenog sistema, urušavanja multietničkog kulturnog miljea Crne Gore („prepakovanog“ u multičetnički), napada i pokušaja zabrane rada Fakulteta za crnogorski jezik i književnost  te zlokobnog udara na Crnogorsku pravoslavnu crkvu, sa koje gođ strane on dolazio, te pokušaja da se pravoslavni Crnogorci zakrve među sobom, ne bi li se otupila „oštrica“ otpora, kontinuirano se radi, naravno u skladu sa programom „srpskog sveta“ odnosno njegovog „surogata“ Otvorenog Balkana,  na destrukciji i  zastrašivanju slobodomislećih ljudi, kulturnih javnih radnika, novinara i svakoga ko se usudi da ovo suludno povampirenje kleronacizma nazove pravim imenom! Znaju crkveni i kvazipolitički krugovi da stara mudrost govori:  „Udariću pastira i ovce će se razbježati.“ (Matej 26:31).

Zato „sezona lova“ na slobodne intelektualce nikada nije prestala! Ona je bila aktivna ali „sa prigušivačima“ i u vrijeme stare vlasti! Ona podrazumijeva, dakako, i lobotomijski sotonističko-svetosavski „tretman“, kojemu smo u toku litija prisustvovali gledajući epileptično metanisanje, pod prijetnjom svetosavskog prokletstva, čak đece mlađih razreda osnovne škole!

Temelj svega je laž! Pdśetimo se što o tome kaže Hannah Arendth: „To stalno laganje nema za cilj da narod povjeruje u laž, već je cilj da u ništa ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da misli i sudi! S takvim narodom možete raditi što god hoćete!“

Neka mi ne bude zamjereno ako nekoga zbog masovnosti učesnika ovog neobičnog „krivolova“, budem zaboravio, a ne radi se o nedavnom krivolovu na Skadarskom jezeru! Tu su: Slavko Mandić, Balša Knežević, Kaćuša Krsmanović, Tanja Pavićević, Tijana Lopičić, Tanja Knežević-Perišić, Maja Miličković, Draško Didi Martinović, Nebojša Mrvaljević Aleksandar Saša Zeković, Predrag Vušurović, Darko Šuković, Milorad Popović, Andrej Nikolaidis, Boban Batrićević, Sreten Vujović…

Protiv pisca ovih redova podneseno je 5 krivičnih prijava, među kojima je i ona od NVU „Ne damo Crnu Goru“ Zdravka Krivokapića, zbog navodnog pripremanja atentata na Amfilohija Radovića, saslušavan u policiji, državnoj i lokalnoj, izložen prijetnjama likvidacijom, o čemu je informisan  cetinjski MUP i tražena procjena bezbjednosti, ostajanje bez posla! Krivične prijave nijesu procesuirane zbog smrti podnosioca,  i smrti navodno ugroženog Amfilohija Radovića! Najnoviji slučaj je sudski krivični postupak, već treće ročište sa otkazivanjem, što upućuje na pokušaj „anesteziranja“ kritičke riječi, a zbog učešća na protestu protiv Jakova Milatovića. Jedan od „deset Crnogoraca“  koje je htio žrtvovati je mogao biti bilo koji Crnogorac ili Crnogorka! Učesnike ovog protesta, dakle, kritičke javne riječi, očekuje maksimalna kazna od 24 godine zatvora (minimalna je 48 mjeseci). Taj krivični proces  se događa u „šutnji“, liše novinarke RTV Cetitnje!

Ova lista  imena, targetiranih za „odstijel“ je sigunro mnogo veća, jer ne smijemo zaboraviti ni ranjene, otrovane i povrijeđene prilikom nasilnog, uhelikpteričenja (vojnim helikopterom NATO članice) sveštenika Crkve Srbije Joanikija II  nedostojnog, pa se postavlja pitanje, što još treba da se desi, pa da  se uspavana Crna Gora probudi i skine ovaj jaram, koji je utoliko sramotniji što smo na njega 2020. godine, makar ona „parlamentarna većina“ iza koje stoje konkretni građani, birači, dobrovoljno pristali!

Sjećam se jednog lijepog grafita iz devedesetih godina, centar  Cetinja, koji nakon decenija postaje još aktuelniji: „Probudi se Crna Goro!“