Ravnopravnost žena u politici nije samo pitanje jednakih šansi, već ključni pokazatelj demokratskog razvoja društva. Iako su žene sve prisutnije na političkoj sceni, izazovi s kojima se suočavaju i dalje su brojni. O značaju njihove uloge, preprekama koje moraju savladati i načinima na koje se može povećati njihov politički angažman, razgovarali smo sa Nelom Savković-Vukčević, odbornicom Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Podgorica.
Žene obogaćuju politiku drugačijom perspektivom
Portal ETV: Zašto je važno da žene budu aktivne u politici?
– Ravnopravan status žena u svim sferama društva, pa tako i u politici, nije samo civilizacijska potreba, već osnovno pitanje ljudskih prava. Težnja ka jednakosti žena i muškaraca pokazatelj je stepena demokratičnosti jednog društva. Žene u politiku donose svoje iskustvo, drugačiju filozofiju razmišljanja i specifičan način odlučivanja. One sagledavaju stvari iz različitih uglova, donose rješenja koja su često pragmatičnija i usmjerenija na dugoročne koristi za društvo. Takođe, građani imaju veće povjerenje u političarke kada su u pitanju pitanja mira, bezbjednosti i borbe protiv nasilja. One bolje razumiju potrebe i izazove žena i, samim tim, mogu efikasnije zastupati njihove interese.
Put do političke scene pun prepreka
Portal ETV: Sa kakvim se izazovima žene suočavaju kada se odluče da se aktivno uključe u politiku?
– Nažalost, žene u javnoj djelatnosti često su izložene oštrijem sudu i govoru mržnje. Političarke, kao i novinarke i aktivistkinje, trpe diskriminaciju, mizoginiju i seksizam. Stereotipi i predrasude pokušavaju da ih prikažu kao intelektualno inferiorne, dok se istovremeno od njih očekuje da budu privlačne i poželjne. Mnoge žene odustanu od političkog angažmana upravo zbog ovih barijera. Čak i kada uspiju da probiju taj ‘stakleni plafon’, njihove odluke i postupci često se posmatraju iz prikrajka, čekajući da naprave grešku kako bi bile diskreditovane. Sve to obeshrabruje žene da se bore za svoje ciljeve i doprinosi njihovoj potisnutosti u političkom životu.
Kako do većeg učešća žena u politici?
Portal ETV: Što je potrebno da bi se povećao broj žena u politici?
– Ključ leži u obrazovanju, osnaživanju i solidarnosti. Žene moraju postati ekonomski nezavisne i politički svjesne svoje moći. Podizanje svijesti o ženskim pravima, edukacija, mentorstvo i afirmativne mjere, poput rodnih kvota, neophodni su kako bi se povećalo učešće žena u politici. Važno je da budemo glasne, da se međusobno podržavamo i gradimo mreže solidarnosti. Ženska emancipacija nije proces koji se dešava sam od sebe – za nju je potrebno istrajno i hrabro zalaganje. Ako same ne budemo radile na sopstvenom osnaživanju, niko drugi to neće uraditi umjesto nas.
Od novinarstva do politike – put izgrađen znanjem i hrabrošću
Portal ETV: Kako ste vi ušli u politiku?
– Moj ulazak u politiku bio je prirodan, jer su mi prethodne profesionalne aktivnosti dale širinu, znanje i iskustvo potrebno za politički angažman. Još od ranog djetinjstva bila sam spremna da iznosim mišljenje, učestvujem u kulturnim programima i organizujem aktivnosti. Već u trećem razredu Gimnazije počela sam saradnju sa Radijom Crne Gore, a kasnije sam zasnovala radni odnos u Televiziji Crne Gore. Novinarstvo mi je donijelo dragocjeno iskustvo u javnom govoru, istraživanju i suočavanju s mišljenjem javnosti. Rad u medijima bio je i period u kojem su se žene sve više pozicionirale na rukovodećim funkcijama, što mi je dodatno dalo vjeru u žensku snagu i sposobnosti.
Istovremeno, radila sam kao saradnica u nastavi na Univerzitetu Crne Gore, na predmetu Retorika, gdje sam imala priliku da se uvjerim u ambiciju mladih studentkinja da snagom riječi i ličnosti grade bolju budućnost. Uzor su mi bile samosvjesne i hrabre žene iz mog okruženja, koje su mi dale podršku i motivaciju da se aktivno uključim u politiku. Znanja i vještine stečene kroz obrazovanje, medijski rad i akademsku karijeru prenijela sam u politički angažman – prvo kao rukovoditeljka gradskih institucija, zatim kao poslanica, a danas kao odbornica u Skupštini Glavnog grada. Ponosna sam što sam dio političke liste na kojoj je pedeset odsto žena, jer to pokazuje da promjene jesu moguće.
Budućnost pripada hrabrim ženama
Savković-Vukčević poručuje da je njena misija motivisati i podržavati žene na putu ka političkom i društvenom jačanju.
– Hrabrost je ključna riječ. Bez hrabrosti nema slobode. Bez žena nema prave demokratije. Vrijeme je da žene zauzmu mjesto koje im pripada u svim sferama društva – i da nikada ne dozvolimo da nam se oduzmu teško stečena prava.“
Njen primjer pokazuje da upornost, znanje i solidarnost mogu otvoriti vrata ženama u politici i učiniti ih nezaobilaznim faktorom društvenih promjena.
Prije nego me nazovete “ratnim huškačem”, pročitajte do kraja.
Postoje dva vrlo važna uvjeta za populaciju.
Sloboda i mir.
Često se, međutim, Sloboda i Mir brkaju, kao da su jedno ekvivalent drugome.
Ponekad ih se čak tretira kao jednu stvar.
Umjesto toga, bitno je znati kako ih razlikovati, ne samo razlikovati ih, nego i svakom od njih dati različitu važnost.
I postoji točan razlog zašto je to bitno učiniti.
Jedno može biti štetno za drugo i, ako niste oprezni, rezultat bi mogao biti katastrofalan, u jednom slučaju, ili iznimno pozitivan, u drugom.
Uzmimo slučaj u kojem se više važnosti pridaje miru, odričući se nekih sloboda za njega. Možete li zamisliti kakve bi mogle biti posljedice?
Uzmimo, umjesto toga, suprotan slučaj: odustajanje od mira za postizanje slobode.
Nije li to izbor koji su muškarci i žene, tijekom renesanse, tijekom otpora, tijekom bitaka za osvajanje građanskih i društvenih prava, napravili?
Je li Rosa Parks pomislila na Peace kad je odbila ustupiti svoje mjesto bijelcu u tom autobusu?
Je li se bojao godina koje će Nelson Mandela provesti u zatvoru kada je krenuo u bitku protiv apartheida?
Jesu li iranske djevojke razmišljale o svom mekom krevetu dok su se šišale u javnosti?
Jesu li možda tako mislili u Vijetnamu (ima za svakoga ponešto, eh) kad su bili napadnuti u besmislenom ratu?
Jesu li možda te žene i muškarci pristali odustati od borbe za Slobodu kako ne bi ugrozili i ono malo što im je s Mirom ostalo?
Je li to možda trampa koju su veliki Talijani i Talijanke prihvatili, u tamnoj noći fašističkog razdoblja, nauštrb svojih života, kad su se tiho borili i patili da održe slabašni plamen slobode?
Mir u zamjenu za slobodu!
Je li to možda ono što vi pacifisti tražite kada kažete da Kijev treba popustiti pred zahtjevima ruskog despota kako bi u zamjenu dobili mir?
A kad dođemo na red da biramo (jer, ovim tempom, prije ili kasnije doći ćemo na red), što ćemo?
Kada naš izbor neće biti između toga da nastavimo s aperitivima na uštrb slobode drugih, nego izbor koji je sve samo ne banalan i sebičan?
Trudimo se stvarima dati pravi značaj.
Nitko se ne smije odreći svoje Slobode!
Mi odlučujemo kako ćemo se boriti za to, kako se naoružati, koliko ćemo se naoružati, koje ćemo oružje koristiti (nenasilje može biti opcija), ali ne mijenjamo slobodu za mir.
Hvala što ste pročitali dovde i, ako želite, sada me nazovite “ratnim huškačem”.
P.S. Uvredljivi komentari ili komentari suprotnog mišljenja, ali bez odgovarajućeg objašnjenja, bit će izbrisani.
Lorenzo Rossomandi – Spisi
#mir
#sloboda4
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].