Kad muka stisne, kad se preokrene svijet i kada su u svakodnevnom govoru najviše upotrijebljene i ponavljane riječi: korona, izolacija, infekcija, zaraza, pandemija, socijalna distanca, kao ovih dugih i pogubljenih dana, onda sve drugo gubi na značaju i doživljaju.
Preduskršnji su dani. Veliki petak i nikad tiša tišina.
Dan kada zvona ogluve i kada se pituravaju, maste ili farbaju jaja.
I dok među redove današnje štorije želim da udahnem od preduskršnje arije, stiže mi slika na mobilni koju mi prijatelj šalje. Na njoj uskršnja jaja sa maskama.
Tužne oči iscrtane, a preko usta maske uglavnom u zelenim kolurima. Znači pandemija i do uskršnjih jaja.
Nedugo zatim, još jedna sličica, uz zvono telefonske poruke koje je prenulo ovu tišinu.
Drugarica moja, na uskršnjem jajetu u raznim bojama je napisala: Ostani doma!
Bože, kratko ću, u pauzi od pisanja, pogledom do mlade krošnje koja je skupila mali orkestar vrabaca. Ta “vesela rulja smijeha, taj grumen života” što se proljeću raduje.
Sloboda im “beskrajni plavi krug i u njemu zvijezda”.
Blago njima i njihovim vratolomijama bez distance, poluglasno rekoh.
Iz kuće otvorenog prozora, vratima od lovora, odlutala misao do mora.
Poštujem ordine i ne kročim vanka.
Ova tanka arija unosi latice procvalog mendula u kamaru.
Odlazim do biblioteke kućne i tražim davno napisanu „Uskršnju“ u knjizi “Iza koltrine”.
Veliki petak,vri voda od lukovice i mladih trava.
Djetelina sa četiri lista moli na kori uskršnjeg jaja za zdravlje i sreću…..
Jaje,simbolizuje novi život. Pucanje njegove kore Hristovo uskrsnuće.
Prvo, crveno, radost i vaskrsenje njegovo. Čuvarkuća se u narodu zbori za prvo opiturano, što se čuva do sljedećeg Uskrsa. Ovoga, doma, i ni do kuma,uz blagoslov jela u blagi dan. Da nam duša prospe kapi svete vodice i da se pomolimo za zdravlje, ljubav i za čovjeka.
Još malo pišem, a reski zvon sms na telefonu ponovo.
Piše mi prijatelj:Gledam Don Branka, sveca, filozofa, psihologa, Čovjeka! Završava kratko sa: Divan je dan. Odgovaram: prolazi bez nas.
Blaženstvo proljeća, ptica i jedro što mi promiče tu, na vodi nabujaloj do prozora u oku. Zelena se pomiješala sa mirisom sjete.
Ostanimo doma, moramo!
Bolest ne poznaje Uskrs, ona je svačija.
Živjeli, uz crveno vino i šareno jaje poslije ove tuge na Veliki petak.
Dubravka Jovanović
Neka nas sve blagoslovi ovaj Uskrs.Ovoj boleštini da dođe kraj.
Od ove korone ni Uskrs nam ne može strnut.
Ljube, jos se nisi odmakla od rijeci predaka, pa nije ni cudo sto nam ne moze “strnut”!
Jadni Kotore!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].