Samo da rata ne bude

Jesen stigla a eksperti ne skupljaju plodove.

Ni klice, ni ploda, ni zrna ekspertske vlade, “najpoštenije” u istoriji vladanja. “Nekorumpirane i čiste”, što bi njen vrhovni komandant rekao, prekrstio se, poljubio pod i po koju popovsku ruku i nastavio pregovore započete prije nešto više od godinu.

Donekle i mi apolitični, (ne pripadajući ni jednoj partiji, pokretu i organizaciji) mogli smo pratiti crnogorski moravac sve u šesnaest, sitnije Drile sitnije, od avgusta prošlog ljeta gospodnjeg i njihovog, do danas, ali se sada teško može reći ko je kolovođa a ko kec, ko zateže kolo a ko ga u krivo vodi.

Ili po onom Odlazećem cirkusu Balaševićevom, koji s jeseni napušta naš mali grad,  blatnjavim drumom i škripom kola poslije kojeg osta pitanje:

Dal’ je sve bilo samo fol?

Dal’ je sve samo jeftin trik?

Il’ sve te maske kriju bol

i neki sasvim drugi lik?

Kako god bilo, sa maskama i bez njih, vakcinisani protiv kovida i nevakcinisani protiv bjesnila, žuto lisje doli veće pada, a naša Vlada dogovara nove ekspertize sa starim akterima, liše ministra pravde Leposavića, koji je pao prije lišća.

Stigla ga  Pravda.

Vrti kolo sa šajkačama i čakširama, evo i do kiša oktobarskih se vija.

Pokisli igrači i dalje uzvikuju i podvriskuju Pomaže Bog,  javno servisirajući ovu krilaticu za budući džingl na javnim glasilima njihovih  „nestranačkih, nezavisnih, nepotkupljivih i profesionalnih“  medija.

Kad bi mi neko objasnio ko je sad s kim u dobre a ko se glođe do krvi?

Ko je ovđe lud a ko zbunjen (osim običnoga naroda )?

Ko s kim u crkvu dogovara uz pričest i Bocu svete vodice?

Ko je apostol a ko političar. Ko serdar a ko vojvoda ?

Ko je koga svoga zaposlio, pa mora mučati, a ko još nije, pa se nada po širini, jer dubine više nema. Plima jesenja izbacuje na plićak svu šporkecu ljeta gospodnjeg i njihovog.

Najnovija, (ali već do zaključenja ovoga teksta može biti potpuno suprotna vijest) je da se brat Dritan i njegova družina posvađala i neće političare nego eksperte u Vladu koji su se pokazali i dokazali  od  Ulcinja do Cetinja.

Mirko metak, naredba je!  Gumeni,  nego što ste mislili. Suzavac i bomba da zadimi, bager i lisice, pa da vidimo oće li braniti  srpskim zvonima da u prijestonici zvone  i da letu štuke iznad manastira.

Neka gore s gumama Belvederske rujne zore, dok se Vlada ne sastavi i krene u rabotu od koje se brda valjaju.

U međuvremenu, kad god zagusti i kad se među sobom pokaraju (ili se to samo čini nama što se u politiku ne mećemo i ne mencujemo, kako bi moji Bokelji rekli), kako Bog i Zdravko zapovijedaju, evo ti  AFERIM  AFERE.

Po Milu, nego kako i to u škatulu spakovano. Pandorinu pa još papers.

Sveti Petar Cetinjski ne može razumjeti ima li tu kakvoga belaja i ko je kome đe što zabio, zapatao, ukrao, špijao, lentrao, poslao.

To samo opet Bog i MANS njihov znaju.

Polakote,  reče  Kata,  jedva do riječi stigavši, od jezika trista u minut i papira iz Pandorine škatule, kojim je mahala predsjednica svih afera ovoga svijeta.

Možda će se Vlada ipak sastavit i počet rabotat kako Bog i Zdravko zapovijedaju dok se i ova afera raščivija, samo da rata ne bude!

Zaključujem Balaševićevim mirom :

Samo da rata ne bude, ludila među ljudima,

veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima

i svakoj bajci naude – da rata ne bude!

Dubravka Jovanović