Sajmovi postali izletnički program za čelnike Ministarstva turizma: Milioni za promociju, nema rezultata

Dok se značajna budžetska sredstva troše na putovanja i učešća na međunarodnim sajmovima, konkretni rezultati za crnogorski turizam i dalje izostaju – sezona počinje u haosu, a strategije nema.

Infrastruktura je zapuštena, avio-povezanost i dalje nedovoljna, dok su promotivne aktivnosti – poput sajmova – najčešće svedene na izletničke programe Ministarstva turizma, bez stvarnog efekta, konkretno privlačenja turista.

Tokom ove godine, Ministarstvo turizma, u saradnji sa Nacionalnom turističkom organizacijom (NTO CG) i lokalnim turističkim organizacijama, učestvovalo je na najmanje sedam velikih međunarodnih sajmova – od Njujorka do Berlina. Zvanično, cilj je bio „promocija Crne Gore kao atraktivne destinacije“, ali ostaje nejasno što je od tih putovanja zaista donijelo korist turističkoj privredi.

Ministarstvo gluvo na pitanja Pobjede

Pobjeda je Ministarstvu turizma uputila konkretna pitanja – koliko je novca potrošeno na ova putovanja, koliko je članova delegacija u prosjeku učestvovalo i koji su mjerljivi rezultati – u smislu ugovorenih aranžmana, novih avio-linija, saradnji s turoperatorima. Do zaključenja ovog teksta, odgovori nijesu dostavljeni – što nije prvi put. Ministarstvo je već duže vrijeme gluvo na naše novinarske upite.

U međuvremenu, iz same turističke privrede stižu upozorenja i konkretne primjedbe – Mihael Bader, predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma i Odbora za turizam u Crnogorsko-njemačkom poslovnom klubu, kao i Zorka Raičević, vlasnica agencije Eastwest Voyage Montenegro, otvoreno govore o propuštenim šansama, pogrešnim prioritetima i gubicima koje Crna Gora trpi zbog nepostojanja dugoročne strategije i političke volje.

Tako Bader za Pobjedu komentariše pristup Crne Gore promociji na njemačkom govornom području i ukazuje na ozbiljne propuste u dosadašnjoj strategiji.

„Ako govorimo o nastupima na sajmovima u njemačkom govornom području, ove godine Crna Gora jeste bila prisutna na sajmu u Minhenu (Binčen), koji je B2C format, što znači direktan kontakt sa turistima. Međutim, nijesmo bili na sajmu u Štutgartu – i to je, po meni, ozbiljna greška. Štutgart je prvi i najvažniji sajam godine kada je riječ o aktivnom odmoru i B2C segmentu – značajniji je čak i od Minhena. U Minhenu smo imali vrlo skromnu prezentaciju. Bio sam tamo, angažovana je NTO, sve je bilo korektno, ali daleko od impresivnog. Interesovanja ima, to nije sporno – ali problemi počinju kada dođe do realizacije: nedostatak letova, loša povezanost, komplikovana logistika. I to nam se na kraju vidi i u rezultatima“, objašnjava Bader.

On upozorava da treba provjeriti – ali da smatra da je sada Njemačka tržište sa najvećim padom.

„Ako je to tačno, to je signal za uzbunu. A kako nastupaju drugi, recimo Albanija? Na sajmu gdje sam bio, Albanija je bila zemlja partner. Imali su čitavu halu, sve je bilo brendirano – čak je i vajfaj nosio naziv Albania. Ogromna, agresivna, ali vrlo profesionalna prezentacija. S druge strane, Crna Gora nije nastupala ni na sajmu u Beču već dvije godine. To je potpuno nerazumljivo. Austrija je jedina zemlja u regionu koja ima direktne letove ka Crnoj Gori tokom cijele godine – Austrian erlajnz leti dva puta dnevno, tu je i Vizer. Beč je i domaćin jedne od najbrojnijih crnogorskih dijaspora, a mi tamo nijesmo prisutni. Prije dvije godine smo imali odličan nastup, s folklorom, muzikom, atmosferom. I onda – ništa. Ako znamo da je austrijsko tržište možda 10 odsto u odnosu na njemačko, ono i dalje ima ogroman potencijal zbog povezivanja i jake zajednice“, poručuje Bader.

Crna Gora, po njegovom mišljenju, nije dovoljno prisutna i aktivna na tržištu njemačkog govornog područja. I onda se desi kriza – kao sada u Izraelu – i svi letovi se ukinu.

„A mi smo prethodno najviše uložili u promociju na izraelskom tržištu. Znam slučaj jedne djevojke iz NTO koja je bila zadužena samo za Izrael – sada doslovno nema kome da se obrati. Naš fokus je pogrešan. Ako smo na evropskom putu, logično je da se fokusiramo na tržišta EU. Politički je stabilnije, a i ekonomski isplativije. Ukidamo vize za Azerbejdžan – u redu, ali što ako tamo sjutra dođe do problema? Gubimo sve. Njemačka je još uvijek najveće emitivno tržište u Evropi i drugo u svijetu. Čak je i albanski premijer na jednom svečanom prijemu rekao: ,,Nećemo više kineske turiste, hoćemo njemačke. Oni duže ostaju i piju više piva“. Oni su shvatili suštinu: prvo povezanost, zatim infrastruktura pa tek onda marketing. Kod njih Loma leti za Njemačku iz svakog većeg grada. Samo za Keln imaju dva leta dnevno. A kod nas? Berlin, Dortmund i Memingen – i to je to. Sve ostalo ide preko Beča, sa velikim rizikom da se izgubi prtljag, uz čekanja i visoke cijene. Tako komplikujemo put do Crne Gore da turisti odustaju“, objašnjava Bader.

Fokusirati se na tržište

„Što će nam promocija u Kini? U Americi? Hajde da se fokusiramo na evropsko tržište – Njemačku, Austriju, Švajcarsku – tamo gdje su gosti koji troše. Svi su dobrodošli, naravno, ali novac i marketing treba usmjeriti tamo gdje je povrat najveći. Nažalost, bojim se da je ovdje problem političke volje. Nedostaje strategije i logike. I to se vidi“, upozorava Bader.

Dok crnogorski turistički sektor zvanično ulazi u ljetnju sezonu, problemi na terenu gomilaju se iz dana u dan. Infrastruktura je u lošem stanju, promocija ne daje rezultate, a gostiju je manje nego što broj letova sugeriše. O tome otvoreno govori i Zorka Raičević, vlasnica agencije Eastwest Voyage Montenegro, koja godinama radi sa evropskim turoperatorima.

„Umjesto da se bavimo suštinskim razvojem turizma, mi svake godine gledamo istu sliku: Ministarstvo turizma putuje od sajma do sajma, troši ogroman novac iz budžeta, a Crna Gora i dalje stagnira kao turistička destinacija“, kaže Raičević za Pobjedu.

Prema njenim riječima, prisustvo na međunarodnim sajmovima postalo je samo sebi svrha.

„Pojavimo se, odštampamo brošure, fotografišemo se na štandovima i – to je to. U realnosti, sezona nas iznova dočekuje nespremne, bez podrške domaćim agencijama i bez ikakvih mjerljivih rezultata. Dok se mi bavimo pi-arom, Albanija, recimo, nastupa ozbiljno, ciljano i strateški. Dogovaraju konkretne letove, sarađuju sa turoperatorima i ulažu u infrastrukturu. Zato imaju i rast, a i reputaciju“, navodi Raičević.

Jedan od zabrinjavajućih trendova, kaže ona, jeste da Crna Gora gubi status destinacije za duži boravak.

„Zanima me koliko je turoperatora zadržano uopšte iz prethodnih godina. Sve više agencija, uključujući moju, gubi višednevne aranžmane. Postali smo tranzitna destinacija. Ljudi svraćaju, obiđu plažu, popiju kafu i produže dalje. Nekad su ostajali sedam do deset dana – sada sve češće samo prolaze. Uzrok tome je više faktora – loša infrastruktura, slaba povezanost, nedefinisana ponuda i usluga koja često ne zadovoljava ni osnovne standarde“, rekla je Raičević.

Iako se Ministarstvo hvali velikim brojem destinacija s kojima su crnogorski aerodromi povezani, Raičević upozorava na prazninu između brojki i stvarnosti.

„Kažu da Podgorica i Tivat imaju letove ka 60 gradova. Pa gdje su ti ljudi? Ne vidimo ih ni u dolascima, ni u smještaju, a ni u potrošnji. To mi djeluje potpuno van pameti – kao da postoji paralelni svijet prezentacija i izvještaja koji nema veze sa onim što doživljavamo na terenu“, ocjenjuje Raičević.

Gužve, neregulisane plaže, buka, divlja gradnja i manjak osnovnih komunalnih usluga već sada opterećuju početak juna. A kako kaže Raičević – špic tek dolazi.

„Konstantno slušamo kako „nema dovoljno para“, a onda ulažemo u promociju na tržištima poput Kine i SAD, gdje nemamo ni direktne letove ni razvijenu saradnju. Zašto se ne fokusiramo na Njemačku, Austriju, Švajcarsku – tržišta sa kojih već imamo interesovanje i gdje postoji konkretna potražnja? Njemačka je još uvijek najveće emitivno tržište u Evropi, Austrija ima odličnu avio-povezanost s nama, a dijaspora iz tih zemalja dodatno može pomoći promociji. I što radimo? Ne idemo ni na sajam u Beču već dvije godine, iako smo ranije imali odličan nastup s folklorom, muzikom i stvarnim efektima. Zapadno evropsko tržište i Skandinavija su najstabilnija tržišta i sa visokim životnim standardom te ih zato treba ,,čuvati““, smatra Raičević.

Raičević ističe da Crnoj Gori nedostaje vizija, strategija i kontinuitet u turističkoj politici.

„Turizam nije izletnički program Ministarstva, već ozbiljna privredna grana. Ako tako ne počnemo da ga tretiramo, zaostajaćemo još više. Drugi nas već prestižu – tiho, efikasno i pametno. Albanija je najbolji dokaz da se sve može kad se ima volje. Vrijeme je da se i kod nas postave jasni prioriteti, da se preuzme odgovornost i da prestanemo da živimo od samohvale. Jer turisti to neće čekati“, poručuje ona.

Opasni putevi – reputaciona šteta za destinaciju

Raičević upozorava na stanje glavnog izletničkog pravca kroz kanjon Tare – dionicu od Mojkovca do mosta na Đurđevića Tari.

„Taj put nije saniran od 2021. godine, tehnički je nebezbjedan i ne bi trebalo da ga koriste autobusi. Ipak, svakog dana tim putem prolaze desetine tura. Ranije je postojala tabla koja upozorava, ali je sada uklonjena. Ne postoji nijedna informacija, ni na crnogorskom, ni na engleskom jeziku. Redovno dobijamo pritužbe od turista, ali niko ne reaguje. To je bezbjednosni rizik, ali i ozbiljna reputaciona šteta za destinaciju“, kazala je Raičević.

Izvor: Pobjeda