RUSKI SUMRAK U UKRAJINI

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Januara 24. 2023 godine navršiće se 11 mjeseci silom nametnutog rata Ukrajini. Jedina želja posljednjeg ruskog oligarha i diktatora Putina bila je je kako on navodi želja da se ,,denacifikuje” Ukrajina, što je zapravo bila druga riječ za vojni pohod i uzdisanje nebeske Rusije koja će pokazati svijetu snagu. Prije nešto manje od godinu dana, kada je Rusija gomilala svoju vojsku duž granice sa Ukrajinom, mnogi stručnjaci i političari na Zapadu vjerovali su da će u slučaju invazije Kijiv pasti za nekoliko dana. Očigledno se tako računalo i u Rusiji. No vojna situacija u Ukrajini nije se odvijala po želji njenog diktatora. Evropa i svijet su gotovo svi redom stali na strani nasilno okupiranje Ukrajine.

Iza dosadašnjeg ruskog vojnog pohoda i okupacije na području Ukrajine imate milione raseljenih, brojna su svjedočanstva o  ratniim zločina i genocidu koji se dešava, ubistva, pljačke, silovanja, uništavanje viševjekovnih spomenika kulture institucija, zdravstvenih, obrazovnih, istorijskih šteta koja je za sada učinjena mjeri se milijardama eura. Godine koje će biti potrebne da se nakon prestanka rata obnovi Ukrajina biće duge ali život nikada više neće biti isti on će nositi žig bola nanesen od strane Moskalja koji je želio obnoviti svoj Imperij.

Evropski parlament je u novembru 2022. prošle godine velikom većinom glasova usvojio rezoluciju u kojoj je Rusija proglašena državom sponzorom terorizma. Iako to nema direktnih pravnih posljedica, ipak važi kao snažan politički signal. Među njima su Poljska, baltičke zemlje i Češka. Iz njihovih redova je i potekla inicijativa da se rezolucija stavi na glasanje u Evropskom parlamentu, koju je u početku podržala desno orijentisana grupa poslanika Evropski konzervativci i reformisti (ECR). U detaljnom obrazloženju poslanici su navele primjere do sada otkrivenih slučajeva mučenja, seksualnog nasilja, otmica i likvidacija, i pritom se pozivaju na brojne istrage o navodnim ratnim zločinima koje su u toku. U detaljnom obrazloženju navedena su i kršenja Povelje UN, te međunarodnih ugovora i pravila u ratu. To je sažetak svih optužbi koje su do sada iznesene protiv Rusije kao zemlje koja je pokrenula rat u Ukrajini.

Ukrajinska zastava

Ako Ukrajinci izdrže dalje napade Rusije i uspiju kao do sada da lome ogromnu rusku vojsku i primoraju je da se povuče, to bi pozitivno odjeknulo širom svijeta. Populistički nacionalisti se dive Putinovom stilu vladavine čvrstom rukom, od Viktora Orbana, preko Matea Salvinija, do Marin Le Pen i Donalda Trampa. Ruski poraz i i sigurno poniženje bi srušili narativ o prednostima autoritarne vlasti i možda doveli do obnove demokratskog samopouzdanja svuda u svijetu. Rat u Ukrajini izaziva potrese u međunarodnim odnosima. Otvorena su nova pitanja o nacionalnoj bezbjednosti Evrope, a energetska geopolitika je duboko uzdrmana. Pored toga, čini se da rat stvara nove podjele između globalnog sjevera i globalnog juga. Jedno je sigurno definitivno Rusija nikada više neće imati moć kojom je navodno demonstrirala i često svoj zlokobni prijeteći prst usmjeravala ka Evropi i svijetu. Ruski sumrak u Ukrajini je očigledan ova godina biće prelomna po mnogo čemu svaki okupator jednom mora otići pa i ruski koji se vodio idejom krvi i tla kao krilaticom največe pošasti svih diktatora i nacional-šovinističkog imperijalizma.

U ovom trenutku, međutim, Ukrajinci su većinom optimisti, ohrabreni izuzetnim pobjedama svoje vojske, koja je protjerala ruske snage sa pola teritorija koje su one zauzele u proljeće. Sada je to zemlja pobjednica… zemlja otpora, snage i izuzetnog herojstva i heroja. Ukrajina je postala međunarodno priznati faktor u borbi protiv ruskog fašizma.

Roman Šuhevič (ukr: Рома́н Шухе́вич pseudonim ,,Taras Čuprinka”) rođen je 30. jun 1907, Lavov – poginuo 5. mart 1950, selo Bilogorša, koje je sada dio Lavova – ukrajinski političar, državnik, vojna ličnost, general-horužnik, glavni komandant Ukrajinske pobunjeničke armije, glavni sekretar Ukrajinskog glavnog oslobodilačkog savjeta (1943–1950). Borac za nezavisnost Ukrajine u XX vijeku. Romanu Šuheviču je posthumno je dodijeljeno zvanje ,,Heroj Ukrajine” najveće državno priznaje. Posthumno je proglašen najvišim počasnim zvanjem Hetmana (1950). Tokom borbe za nezavisnost Ukrajine izjavio je : ,,Svi smo mi ratnici, i svi gerilci, uključujući i mene, u potpunosti su svjesni da ćemo prije ili kasnije morati umrijeti u borbi protiv brutalne sile.“