Rubeški besmrtnici

Rubeški besmrtnici

Piše: Sreten Vujović

Odbijaju umrijeti
rubeški pravednici
Odbijaju zaboraviti
sleđenim pogledima
zakovanim
za zvijezdu našu vodilju
izvan ovoga svijeta
izvan mjerljivosti ovozemaljske
odbijaju zaboraviti
vječnu ljubav
dom za koji se rado mre

Vide te oči vječne
i izvan svojih duplji

Smireni
i sjedinjeni sa kamenom
koji bi
i prvo
i potonje uzglavlje
odlaze u Besmrtnost

Iz Onostranosti bdiju
i opominju

Još je snage  i iskri
u Crnim Brdima
bez udara bi  u kam očajale

Apostoli
naši istinski
apostoli slobode
smiješe se studeni
koja ih je prigrlila
označene brojevima

Svejedno je
prvi ili jedanaesti

Svejedno je
u kojem od nekoliko hiljada
spaljenih domova
su čelom pali

Ti domovi i danas dišu
njihovim plućima
dobuju njihovim srcima
koja neumorno
i dalje tuku i opominju
u pamet se
braćo Crnogorci

Znale su ubice
i nepomenici
zlikovačkim naumom
da su ovđe prva slova tekla

Zato su one
koji su im bili vični
pod udarcima kundaka
učili čitati naopačke
ne bi li izvrnuli
spoznaju o sebi
vlastitom domu
i ognjištu

Odbijaju umrijeti
rubeški heroji

I treba tako

Leže nasmijani
i danas
u snježnom nametu
toploj postelji
onih koji istinski
ljube ovu zemlju

Znaju
sačuvali su nam
to što se ne da ubiti
duh naš dukljanski i crnogorski

Ponosni bdiju
nad nama
nad onima
koji tek trebaju biti rođeni

Osmjehuju se vječno
izvan vremena
i odbijaju umrijeti
rubeški heroji