Crna Gora, koja se smatra liderom u pristupnom procesu, počinje da razvlači dinamiku pregovaračkog procesa
Izvor: Radio Slobodna Evropa
Politički „ping-pong“ u prebacivanju zakona između predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i Skupštine Crne Gore dodatno usporava evropski put države, koja i bez toga počinje da pokazuje znake zastoja u ispunjavanju obaveza u ključnim oblastima za evropske integracije.
Naime, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je 3. februara vratio Skupštini paket zakona na ponovno razmatranje. Ovu odluku obrazložio je željom da poslanici zaista pročitaju zakone.
– Evropske reforme ne znače puko dizanje ruku u Skupštini, niti usvajanje zakona bez rasprave i diskusije- naveo je predsjednik Crne Gore na društvenim mrežama.
Riječ je o paketu od 25 zakona koji su već dobili zeleno svjetlo Evropske komisije, a koji su neophodni kako bi Crna Gora mogla nastaviti zatvaranje poglavlja u pristupnim pregovorima.
Dva dana kasnije, predsjednik države je promijenio stav i proglasio zakone važećim. Kazao je da njihovo vraćanje poslanicima, uz očekivanje da ih pročitaju i ozbiljno razmotre, prema njegovoj procjeni, ne bi imalo nikakav efekat.
Ovaj paket zakona, u političkom žargonu nazvan „plavi zakoni“, već je imao zeleno svjetlo Brisela.
Evropska komisija potvrdila je da je primila k znanju odluku predsjednika Crne Gore da zakone proglasi važećim.
– Potvrđujemo našu kontinuiranu podršku ambicioznom cilju Crne Gore da zatvori sva preostala pregovaračka poglavlja do kraja godine, pod uslovom da su u potpunosti ispunjeni svi potrebni kriterijumi i uslovi- izjavio je portparol Evropske komisije Gijom Mersije.
Međutim, ovaj posljednji potez samo je iznio na površinu problem da Crna Gora, koja ulazi u završnicu pristupnih pregovora, počinje da pokazuje znakove usporavanja procesa.
Ambicija, ne samo Crne Gore već i evropskih institucija, jeste da država zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja tekuće godine. Time bi se, teoretski, omogućila primjena državnog slogana „28 do 28“, što znači da bi Crna Gora mogla postati 28. članica Evropske unije do kraja 2028. godine, uz dovoljno vremena za ratifikaciju Sporazuma o pristupanju, koji se potpisuje nakon što se pregovori o članstvu proglase završenim.
Ratifikacija mora proći kroz sve postojeće države članice Evropske unije, njih 27, kao i kroz državu koja pristupa, u ovom slučaju Crnu Goru. Riječ je o procesu koji obično traje između jedne i tri godine.
Međutim, Crna Gora, koja se smatra liderom u pristupnom procesu, počinje da razvlači dinamiku.
Prema navodima evropskih zvaničnika, imenovanje na ključne funkcije, poput sudija Ustavnog suda, kao i članova Sudskog i Tužilačkog savjeta, već predstavlja ozbiljan problem za pregovore o članstvu. Da je predsjednik Milatović zadržao „plave zakone“, to bi, kako navode izvori Radija Slobodna Evropa, ugrozilo predstojeće međuvladine konferencije planirane za mart i april, na kojima bi mogla biti zatvorena pojedina pregovaračka poglavlja.
To potvrđuje i Mersije.
– Stalna kašnjenja u ključnim procesima, poput usvajanja zakona i imenovanja na upražnjene pozicije, ukoliko ostanu neriješena, mogla bi predstavljati značajnu prepreku ostvarenju ambicije Crne Gore da zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja godine- navodi on.
Evropski poslanik Tomislav Sokol, član delegacije za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Crne Gore, upozorio je da usporavanje dinamike usvajanja zakona potrebnih za zatvaranje poglavlja „može imati dugoročne posljedice po evropski put države“.
– Prozor Evropske unije neće biti zauvijek otvoren, a zna se ko ga želi zatvoriti, zbog čega je važno ne propustiti trenutak koji se rijetko ponavlja- naglasio je Sokol.
Crna Gora je u januaru privremeno zatvorila poglavlje 32 i trenutno ima 13 zatvorenih poglavlja od ukupno 33 u pristupnim pregovorima za članstvo u Evropskoj uniji. Očekuje se da će tokom prve polovine godine Evropska unija odobriti formiranje radnih grupa koje će raditi na nacrtu Sporazuma o članstvu.
Tekst tog sporazuma definiše uslove članstva, prelazne aranžmane, zaštitne mjere, budžetski doprinos, broj poslanika u Evropskom parlamentu, broj glasova u Savjetu Evropske unije i komesara iz Crne Gore.
Prema pregovaračkim principima koje je usvojila Konferencija o pristupanju, sporazumi postignuti tokom pregovora po pojedinim poglavljima, čak i djelimični, ne mogu se smatrati konačnim dok se ne postigne sveobuhvatan sporazum o svim poglavljima.
Crna Gora treba da zatvori još 23 pregovaračka poglavlja, a za svako zatvaranje neophodna je saglasnost svih država članica Evropske unije.
Rat nije apstraktan entitet niti neizbježna sudbina. To je fizički lanac opskrbe, sastavljen od brodova, dokova, kontejnera i radnih smjena.
I kao i svaki lanac opskrbe, može se prekinuti.
Međunarodni štrajk lučkih radnika 6. veljače to je jasno pokazao. U Italiji je nekoliko brodova uključenih u trgovinu oružjem bilo prisiljeno zaustaviti se ili promijeniti svoje rute. ZIM Virginia, natovaren oružjem, nije mogao pristati u Livornu. U Genovi je ista sudbina zadesila ZIM New Zealand i ZIM Australia, dok je MSC Eagle III, koji je plovio za Izrael, morao odgoditi svoje planirane letove između Ravenne i Venecije.
To nije bila politička odluka nametnuta odozgo.
To nije bio simboličan čin.
To je bio izravni učinak kolektivnog izbora lučkih radnika.
Luke kao političko središte, a ne neutralno
Godinama nam se govori da je logistika “neutralna”, da je posao luka pustiti robu da teče bez pitanja. Nedavni štrajk preokrenuo je ovu priču: luke su jedno od mjesta gdje se donose konkretne odluke o tome može li se rat nastaviti ili ne.
Kada radnici stanu, protok je blokiran.
Kada je protok blokiran, rat se usporava.
To je jednostavna istina i stoga duboko neugodna.
Rat, privatizacija, sigurnost: Jedna bitka
Mobilizacija se nije pojavila niotkuda. Mjesecima lučki radnici, posebno oni organizirani u USB-u, osuđuju proces koji isprepliće militarizaciju luka, privatizaciju dokova i pogoršanje uvjeta rada.
Rat ne dolazi u luke slučajno.
Dolazi jer se luke sve više tretiraju kao platforme koje služe multinacionalnim kompanijama, izvan javne kontrole i volje onih koji tamo rade. Suzbijanje trgovine oružjem stoga također znači zahtijevanje:
veće sigurnosti na radnom mjestu
nacionalnog i drugorazinskog pregovaranja
centralnosti radnika protiv interesa velikih brodovlasnika i industrije oružja
Kao što su genovski lučki radnici izjavili, prije šest mjeseci započeo je proces s jasnim obećanjem: “Blokirat ćemo sve; ako bude potrebno, krenut ćemo u međunarodni štrajk.” To obećanje je ispunjeno.
Internacionalizam koji funkcionira
Između 25 i 30 luka, u raznim zemljama, pridružilo se mobilizaciji. Ovo je možda najznačajniji element: međunarodna dimenzija, konkretna,
koordinirana, a ne retorička.
U svijetu koji ide prema globalnom ratu, radnici su odgovorili jednako globalnim, ali suprotnim oblikom sukoba: ne vojnom eskalacijom, već poremećajem mehanizama koji je omogućuju.
To je ono što štrajk lučkih radnika čini više od sektorskog prosvjeda. To je politički čin koji se obraća cijelom društvu: rat nije neizbježan ako oni koji ga omogućuju odluče ne surađivati.
Otvoreni proboj
Ono što se dogodilo 6. veljače ne zatvara ništa, ali otvara proboj. Pokazuje da još uvijek postoji stvarna protusila, sposobna utjecati na materijalne procese rata. Pokazuje da luke nisu samo mjesta tranzita, već etičke i političke granice.
Ako rat prolazi kroz dokove, onda se može zaustaviti i s dokova.
I ovo je danas jedna od rijetkih priča o kojima se zaista isplati izvijestiti.
° ° °
Propaganda protiv komunizma na prostoru bivše Jugoslavije ne razlikuje se suštinski od savremenih propagandnih matrica globalnog establišmenta.
Metod je isti: izvrtanje narativa, igranje na emocije potomaka poraženih kolaboracionističkih slojeva i sistematska satanizacija svega što je imalo realnu vezu sa narodom.
Zamena teza je ključni alat. Kraljevi oficiri koji su stali uz okupatora proglašavaju se „velikim Srbima“, patriotama i braniocima nacije. Oni isti oficiri koji su stali uz narod, koji su se borili protiv okupatora i domaćih izdajnika, odjednom prestaju da budu Srbi — postaju „komunisti“, „strani plaćenici“, „izdajnici“. Nacionalni identitet se ne meri poreklom ni delovanjem, već ideološkom podobnošću trenutnom narativu.
To nije istorijska rasprava, to je specijalni rat. Cilj nije istina, već trajna podela. Podela koja razara društveno jedinstvo i sprečava bilo kakvu ozbiljnu klasnu svest. Jer narod koji je zauvek zarobljen u lažnim istorijskim sukobima ne postavlja pitanja o pljački, eksploataciji i nestajanju sopstvene zemlje.
Tragično je što se ova propaganda svesno ili nesvesno nastavlja čak i danas, dok se Srbija kao i ostale bivše jugoslovenske republike bukvalno demografski, ekonomski i društveno raspadaju. Dok sela nestaju, radnici odlaze, porodice se ne formiraju, daje se prednost ” slobodama ” koje nisu porodične, resursi rasprodaju, oni koji najglasnije govore o „nacionalnim pitanjima“ vode bitke sopstvene sujete i porodičnih mitova.
Njima raspad društva nije problem. Jer propaganda ne služi narodu — ona služi niskim interesima. Domaćim elitama koje bez otpora vladaju razjedinjenim društvom i stranim centrima moći kojima je Balkan potreban slab, zavađen i bez istorijske svesti.
Komunizam se zato ne napada zbog „zločina“, već zato što je jedini istorijski projekat na ovim prostorima koji je realno ujedinio narod, slomio kolaboraciju, dao dostojanstvo radniku i seljaku i suverenitet državi. Sve ostalo je skretanje pažnje od pljačke i tihog ubistva naroda naših prostora ❗
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].