Rođendan političkog monstruma

Piše: Nevenka F. Bajković

Evo će godina kako su nas plaćeni namjesnici, odnosno domaći saradnici pogubnog velje srpskog hegemonizma, “oslobodili” svake mogućnosti da živimo kao ostali civilizovani svijet. Red je da im čestitamo rođendan prema zaslugama, što ćemo i učiniti u nastavku.
Glede te godišnjice zaleće se premijer da najavi proslavu. I to ništa manje no pod sloganom “Luča slobode”. Kakva crna luča, ta se napaja direktno iz crne rupe, jer ovakvu pomrčinu Crna Gora ne viđe od zlosretne 1918 –e. Što se slobode tiče bezmalo je jednaka malo blažem konc logoru. Jedino nas ne biju. Za sada. Jer kako drugačije nazvati državu u kojoj policija zaustavlja građane što idu u svoju prijestonicu na mirne proteste, pa ako nose zastave svoje zemlje i majice sa njenim grbom vrće ih nazad. Po naređenju “demokratske” vlasti. A kao najnovije još ih hapsi, zadržava vozila, i zaplijenjuje majice. Otkad se majice tretiraju kao vrsta oružja i treba li vaditi dozvolu za nošenje istih.
Da bude još gore bezbednajci ove vlasti prodanih duša proglasiše patriote ekstremistima, fašistima, huliganima. Drugim riječima kriminalnim elementima. E grdnog li cinizma. Tako nas označava vlast sastavljena od četnika, što prikrivenih, što deklarisanih a ima i žestoko ostrašćenih. Viđelo se u Nikšić i Berane.
Sa njihove tačke gledišta imali bi što i da slave. Uspješno obavljen zadatak na srozavanju Crne Gore i svega što je postigla prije no što su je okupirali. Više je i budalama jasno da je okupacija prava riječ za političko, kulturno, ekonomsko, medijsko i socijalno stanje u kojem se nalazimo. Pa bi se vladavina ovih ništaroba ukratko mogla nasloviti – Puzajuće porobljavanje države, bez metka.
Što se premijerove proslave tiče mora da je ovom liku zapuvala prilična promaja kroz glavurdu kad je pozvao poznate medijske i druge uglednike, dokazane u borbi protiv svega što dotični predstavlja, da zajedno proslave sunovrat države. Te mu u prezrivom odbijanju poziva skrojiše kabanicu. I tako propade veselje.
Zaludu ovom jadovu i njegovima apostolima razni igrokazi sa zaklinjanjem u odanost proevropskom putu. Od kojeg su svakim danom sve dalje. Ali su do sada poslužili dovoljno dobro da anesteziraju domaće i neke međunarodne blavore, uz čiju su nam podršku “apostoli” i zasjeli za vrat. Bar da su se potrudili da se malo bolje avizaju o pravoslavlju, znali bi da ko ima državu ima i crkvu prepoznatljivu po imenu iste. A Crnogorska pravoslavna crkva bila je registrovana prije dolaska ove izdajničke, ropske vlasti.
Nemoguće da zapadni supervizori nijesu znali đe je sastavljana ova vlada i po čijem nacrtu, tj u Ostrogu i po izboru agenta Rista – Mitropolita S. P. C. Dok su evropski predstavnici i drugi zvaničnici drijemali, iza leđa im se neprekidno odvijao proces klerikalizacije i fašizacije društva, uz ubrzanu pripremu terena i propisa za promjenu etničkog sastava Crne Gore na štetu svih nesrba u njoj.
Evo se čitav svijet o jadu zabavio zbog Avganistana. A Evropejcima promače Stvaranje prve Talibanije na Balkanu. Ispred nosa. Svaka im čast đe čuli i ne čuli.
Zasluge za ovakvo stanje najvećim dijelom pripadaju bravu predvodniku alijas premijeru. Iz prostog razloga što je on birao “apostole”. A dobar dio resora je popunjen iz redova bliske rodbine. Da pomenemo za početak “četvororučicu”, samonazvanu ženu četnika koja kontroliše četiri resora od dvanaest. Upućeni zbore da mu je svastika.
Pa je tu i ministar Spajko, zadužen za zaduživanje u svim oblastima i načinima. O kojima se naravno ništa ne zna. Bez njega komandant apostolskih snaga ni na popiš ne ide. Vele da mu nije samo kutnji ljubimac no i budući zet. Ma nijesu bitni rodbinski odnosi no ono što u sadejstvu čine. Poznato je da je ekspertsko zvanje, glavni od finansija, stekao na osnovu rada na berzi u Tokiju, tj najjačoj azijskoj berzi, i među prvima u svijetu.
Za neupućene berze nijesu samo pokazatelj ekonomskih kretanja no su i svojevrsno tržište novca i akcija. Istovremeno su i najveće kladionice na planeti. Kao kolatelarna zanimacija. Kuku nama ako ovaj bivši berzanski broker krene da se kladi sa našim strateškim dobrima i novcem od onog tajanstvenog zaduženja na račun građana Crne Gore. Što je još grđe ako su bili kapaci da poklone Srbiji dobar komad teritorije Crne Gore nije isključeno da izdaju obveznice i na još neke dragocjene djelove ove lijepe zemlje, za buduća kockanja.
Da nije radi toga Spajko namjeran da se dočepa kontrole nad najprofitabilnijim strateškim, privrednim subjektima za koje su dosada bila zadužena resorna Ministarstva. Što omogućuje bar kakvu takvu kontrolu i transparentnost. Naš Milojko osniva novu nad firmu u kojoj bi sve bilo pod njegovom kontrolom, uz samo pet članova borda. Da ironija bude veća firma bi se zvala Montenegro works ili Crna Gora radi. Na stranu što u ovoj državi ništa ne radi ili još gore radi naopako.
Treba mu još zahvaliti što je u saradnji sa onom grobarkom od Ministreše zdravlja dozvolio da zaraza i smrt neometano ušetaju u Crnu Goru. Opet smo najgori. A koliko će ih još umirati nije predvidljivo. Čudna neka ekonomija i računica. Ili bolje reći cijena pohlepe.
Poslednja u nizu crnogorskih institucija koju su “oslobodioci”uspjeli da zagade je Javni servis RTGC. A od početka su se meračili. Počevši od obećanja za “grčki scenario” pa nadalje. Sumnjivim marifetlucima uspjeli su prvo da ubače u Savjet televizije svoje ljude. I na kraju kad je istekao mandat direktoru našlo se neko trojansko živinče da obavlja glibave rabote. I gle čuda opet iz redova NVO. Od kojih su gotovo sve same prislužbice “apostolske”vlasti. Zanimljivo zaisto. Nevladine organizacije pod kontrolom vlade. Umjesto da bude obrnuto. Nema niđe al je veselo.
Tako se na najodgovornijem mjestu u navodno Javnom servisu nađe sadašnji generalni direktor. U svom prvom obraćanju poslije uguracije u RTCG, (ono ina zaboravite, jer se bukvalno ugurao u isti pomoću trikova), reče dotični kako će ugasiti požar u programu televizije. E zaisto ga je ugasio ne požar no prepoznatljive programe. Umjesto priloga koji dokumentovano svjedoče o identitetu i herojstvu Crnogoraca kao i kontinuitetu Crnogorske države kroz vjekove, dobili smo neke tralala sadržaje koje sa Crnom Gorom i njenom stvarnošću imaju veze koliko i ono samohodno sokoćalo na Marsu.
Potonje gašenje je zvanično ukidanje jedne od najgledanijih i najhrabrijih autorskih emisija gospođe Tamare Nikčević pod nazivom Teleskopija. Ovo se očekivalo mnogo ranije pa je svojevremeno neko na društvenim mrežama prokomentarisao – Umjesto teleskopije dobili smo kolonoskopiju. Za očekivati je da i od Javnog servisa načine nešto sliično Javnoj kući.

Tvorci političkog monstruma

I ovo političko kao i ono izmišljeno, literarno čudovište ima svog doktora Frankenštajna. U našem slučaju bilo ih je više na istom zadatku.
Da podsjetimo najpoznatije čudovište u fantastičnoj literaturi opisano je u romanu dr.Frankenštajn iz pera engleske spisateljice Meri Šeli, objavljenog 1818 godine. Ukratko dr.Viktor Frankeštajn pronalazi način da oživi djelove tijela mrtaca. U želji da stvori savršeno biće on ih spaja. Rezultat je zastrašujući. Oživljava nakazno i opasno čudovište.
Za razliku od literarnog doktora Frankeštajna koji je bar imao plemenitu namjeru, ovim našim stvarnima cilj je bio potpuno suprotan. I uspjeli su da stvore političkog monstruma bez premca. Skrpljenog i zakartanog od međusobno suprotstavljenih djelova i djelića, partija i strančica od kojih neki nemaju ni dovoljno članova da predstave mjesnu zajednicu. Klasični rogovi u vreći.
Prvi domaći dr Frankenštajn i neposredni tvorac ove vlade bio je građanin Risto zvani Sotona. Dotični je dobro znao sa kakvim materijalom ima posla, i od čega se pita ne pravi. Možda je bio siguran da će moći ove smlatine i nesposobnjakoviće da kontroliše. Ali ga smrt preteče. Te su za predviđanje njegove dalje sudbine smrtnici nenadležni. Što se tiče istorije nijesu mu rezervisane baš svijetle stranice.
Drugi po redu tvorac monstruma je tajkunski medijski koncern Vijesti, zvanično glasilo nove vlasti. Koji, nalik na stvorenja iz antičke mitologije, ima više glava. Od kojih su sve odgovorne za (ne)djelo. Nažalost sve bivši zakleti suverenisti. Zaludu sad peru ruke. Izmaklo im se ono čupavo čedo, prvi albanski veljesrbin, jer kod Vučka ima više medija i publike. Naravoučenije čuvajte se uvrijeđenih suverenista spremnih da prelete u suprotan tabor, zarad moralno sumnjivih, a prilično isplativih ciljeva.
I najzad treći. Samozvani srpski mesija i zaštitnik svih Srba na planeti. Koji su naravno, po njemu i sličnima, ugroženi đe gođ se nađu. Da oproste oni Srbi koji ne pripadaju njegovim glasačima. Dotični trenutni vožd Vučko je istodobno i finansijer i nalogodavac svih zlokobnih akcija po Crnoj Gori. Uz obilatu novčanu pomoć iz Rusije. Naš je problem što ga ovi domaći izmećari na vlasti bespogovorno slušaju.
Ali izgleda da se klatno obrnulo. Pa im je opstanak sve neizvjesniji. Kako se ovo neće rasplitat bez novih izbora trebaće im novi slogani. Oni stari, sudeći po rezultatima poraznim po Crnu Goru a odličnim za njihove takuline, mogli bi da se prevedu kao :
Budućnost bez Crne Gore, – Laž je naša nacija, –  Sve nijanse crnog ili Crno u Crnoj Gori a bijelo u Srbiji.

Nije baš dobra preporuka za ozbiljniju budućnost. Umjesto čestitke iskreno želimo da im ovo bude potonji politički rođendan na vlasti u Crnoj Gori. A sve se čini da hoće.

Prešednikov šahmat

Tom se kolaču ova marionetska vlada ni u snu nije nadala. Kad se ćentezi domognu moći i umisle da su gromade prvo zaključe da im je sve dozvoljeno. E neće bit. Predsjednikova izjava da će stati uz Cetinjane u odbranu časti i dostojanstva Crne Gore potpuno ih je pomela.
Prinuđeni da žive žabe gutaju ne znaju đe udaraju. Pa vrište i traže smjenu Prešednika, hapšenje, samo fali da i glavu zaiskaju. Malo sutra. Šta su sve tranjali preko glibavih medija. Te da je gotov, te da je ucijenjen, te da ga Zapad pušta niz vodu itd. Istini za volju bilo je sumnji, bolje reći bojazni i među odanima državi.
Ko je pažljivo pratio državničke poteze Prešednika zna da to nijesu razlozi što nije ranije reagovao. Za razliku od političkih diletanata pravi državnik neće sebi dozvoliti promašaj. I ima strpljenja da sačeka da se steknu uslovi. Sjećam se da je, prije referenduma, kada je pristao na privremeno odlaganje istog, bilo još gore. Digla se ala i vrana sa optužbama da je iznevjerio ideju o nezavisnosti, da je sklopio pakt sa protivnicima i sl. Rezultat je poznat. I pored svih protivljenja referendum niko nije mogao da ospori. A sada ove protuve na vlasti sanjaju da će ga poništiti.
Prešednik ovog puta ide na Cetinje kao građanin. Što je još snažnije ohrabrenje pristalicama većinske Crne Gore.

Pa nek nam je svaka sreća na put.