Spajićev odnos prema prijevremenoj rekonstrukciji nije se dao zaključiti iz onoga što je izjavljivao, ali su mediji navodno prenijeli njegov stav sa posljednjeg sastanka gdje je rekao – rekonstrukcija je moguća i prije decembra ove godine ako budemo dobro radili!?
Šta to znači nikom nije jasno, i u zavisnosti od političke pozicije tumačeno je dvojako. Iz tabora zainteresovane strane, ex DF-a, ocjenjuju to kao pristanak da se stvar odradi mnogo prije zakazanog, te jasan signal da je Spajić dobio zeleno svjetlo iz Brisela za formalni ulazak ZBCG u izvršnu vlast. Uostalom, posjeta ambasadorke Evropske unije u Crnoj Gori Oane Kristine Pope predsjedniku Skupštine Crne Gore, četničkom vojvodi Andriji Mandiću, otkriva “tragove do pećine” i moguće “DA” Brisela.
Sa druge strane, neki analitičari i sagovornici Standarda smatraju da je preneseni stav Spajića sa sastanka lidera parlamentarne većine, ako je tačan, može da se tumači kao određeni premijerov manevar i kupovina vremena potrebnog za teške i komplikovane odluke na polju koji najbolje razumije, a to je ekonomija i ekonomska politika.
Spajić je za nekoliko mjeseci ipak pokazao kao neko ko može da postigne sporazum i da nađe kompromis bez obzira na to što se, kako kažu poznavaoci prilika, u politici snalazi “kao slon u staklarskoj radnji”. Ipak, stari politički vukovi, kakvi su Mandić i Knežević, namirisali su vlast i teško da će Spajiću dati mnogo prostora za balansiranje i “ganjaće” ga koliko god je potrebno da se stvar završi do kraja.
Formalni ulazak ZBCG u Vladu biće samo “svečani” čin onoga što je još od 2020. trasirao Beograd. U suštini, ex DF je odavno tu i iz famozne dubine po širini riješi i driješi mnoga pitanja od vitalnog interesa za Crnu Goru. Tridesetogodišnje jalovo prepucavanje iz opozicionih klupa, Mandić i Knežević su zamijenili učinkovitim tihim i upornim odlamanjem crnogorskog bića i takozvana rekonstrukcija vlade, sa ulaskom pet ninistara na pet važnih resora u izvršnu vlast, je samo presijecanje vrpce.
Privremena evropska odijela, koja su obukli Keževićevi i Mandićevi frontovci, brzo će postati preuska, ali ona su ionako trebala samo dok su bili na radnom zadatku koji će ulaskom u Vladu biti završen. Teško je zamisliti i vizualizovati događaj u kojem će sjutra, na primjer, šef NATO-a Stoltemberg stajati sa Mandićem i Kneževićem, slušati crnogorsku himnu dok se u pozadini bude vijorila zastava Crne Gore i Alijanse.
Sagovornici Standarda, kao jednu od mogućnost u političkoj igri rekonstrukcije 44. Vlade, navode i drugačiji scenario u kojem Spajić odlaže osvježenje kabineta sve do kongresa Pokreta Evropa sad i razlaza sa strujom predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića koji dijeli i stavove i vrijednosti proruskog i prosrpskog ex DF-a. U tom slučaju, Spajiću bi mogao, ali bi bilo politički opasno, da koketira sa opozicijom kako bi sačuvao podršku kabinetu. Analitičari smatraju da bi takav scenario prije doveo do vanrednih izbora, nego do kohabitacije sa DPS-om i ostalim opozicionim strankama, makar u formi manjinske podrške.
Neizvjesna politička putanja premijera Spajića, usložena obećanim ekonomskim reformama i poboljšanjem životnog standarda može da uvede Crnu Goru u još jedan period lutanja i jalovog prepucavanja, kao što je to biilo od 2020. do 2023. godine. Tako bi CG idući prema Briselu bila zapravo ukrcana u voz sa pogrešnim smjerom.
ZAŠTO JE MARX BIO U PRAVU
Terry Eagleton. S engleskoga preveo Tonči Valentić, Naklada Ljevak. Zagreb 2011., 239 stranica.
Kada se god kapitalistički sustav nađe u ekonomskoj krizi, a one su u takvome
sustavu imanentno konjunkturne, iz nekih zaboravljenih ladica izvlače se požutjela
Marxova djela ne bi li se u njima našla dijagnoza za kvar kapitalističkoga sustava o
kojem ovise radna mjesta, plaće, krediti u bankama ili zdravstveno osiguranje te ne
bi li ona ponudila alternativu. Ubrzo nakon osvještenja najčešće se postavlja pitanje
ima li kapitalizam uopće alternativu i, ako ima, je li to marksistički shvaćen socijalizam (komunizam)? Dakako, ovo je pitanje već u samome početku krivo postavljeno,
jer u Marxovoj izvornoj misli kapitalizam i komunizam nisu sučeljeni na isključiv i
izravan način kako se to obično shvaća. U vremenima krize društvo se zapravo pita
koja je svrha ili funkcija države: liberalno shvaćena neutralna država koja skrbi samo
za sigurnost i stabilnost sustava, ili uključiva država koja se aktivno upleće u društvo
i nastoji ispraviti nepravednosti i nejednakosti što u njemu prirodno nastaju. Razlog
zbog kojeg se navedena pitanja postavljaju na potpuno drugome mjestu, naime u
povijesnoj transformaciji shvaćanja države, i to od države shvaćene komunitaristički,
kao političke zajednice (država su svi državljani zajedno) do države shvaćene instrumentalistički (država je vlast, odnosno vlada). Pod utjecajem liberalne i poslije korporativne teorije države, državljani (građani) sve se manje shvaćaju kao dionici države,
koja sada djeluje kao institucionalno izdvojena korporacija, a sve više kao oni na koje
se i prema kojima se država (vlada) odnosi samo još zakonski. Takav problem postaje
sve izraženiji u vremenima kriza liberalnoga kapitalizma, kada se počinje vapiti za
»snažnom državom«. U tom smislu i Eagletonova knjiga naznačuje aktualnost političke teorije Karla Marxa. Između ostaloga, Marx kritizira takvo poistovjećivanje
države s vladom koja na taj način lakše postaje instrumentom vladajuće klase ili onih
koji na nju utječu. Država mora odumrijeti ne zato što bi bila nepotrebna, nego zato
što je neizbježno da se vladajuća kapitalistička klasa (vlast) koristi državom (a to može
jer je postala od društva izdvojena korporacija) za ostvarivanje vlastitih ekonomskih
interesa na štetu radničke klase (danas bismo mogli reći društva). Današnja je percepcija te problematike 19. stoljeća u svojoj biti slična. Često se može čuti zaključak
kako se globalni ili nacionalni ekonomski (financijski) moćnici (ekonomske korporacije) koriste državom (vladom) za ostvarivanje vlastitih interesa, često na račun gra-
đana (društva). To dokazuje da Marxova misao nije zastarjela i da u tom smislu treba
svakako biti ponovno aktualizirana. »Vratimo državu građanima« mogao bi biti slogan novopromišljajućih intelektualnih snaga, jer samo na taj način država ne bi mogla
pod utjecajem izvana djelovati mimo volje ili interesa vlastitih građana.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].