Sarađuje sa portalima za kulturu i to: Avlijom iz Rožaja, Montenegrini, Bošnjaci, Odzivi, Kultu i Kulturištima, Gledištima, i brojnim drugim publikacijama i časopisima za kulturu i društveno-politička pitanja.

Specijalni je savjetnik u Kulturno-ekonomskom centru Azerbejdžana u Podgorici, za promociju kulture Azerbejdžana u Crnoj Gori. Aktivno igra šah i ima zvanje majstorskog kandidata.

U pripremi je njegova specijalna edicija „Poznate ličnosti Azerbejdžana na crnogorskom jeziku”, višetomne studije o književnicima Ukrajine i izbor iz antologije pjesništva Grčke. Aktivno promoviše i piše o kulturi Ukrajine, njihovoj književnosti u brojnim časopisima i publikacijama kao i na portalima u Crnoj Gori.

Objavio je zbirku poezije „Jesen pjesnika“, a u pripremi je i zbirka poezije „Ukrajini sa ljubavlju”, zbirka kratkih priča „Konjanik tame”… Član je savjeta biblioteke „Njegoš” sa Cetinja, za međunarodnu kulturnu saradnju i razmjenu. Nagrađivan je za svoju poeziju.

Nagrađen je od Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana priznanjem za kulturnu saradnju i povezivanje Azerbejdžana i Crne Gore. Dobitnik je međunarodne nagrade Azerbejdžana, „Nurengiz Gunj”, za poeziju iz njegove zbirke.

S ukrajinskog jezika je preveo zbirku pjesama Olene Telige, kao i zbirku poezije Jurija Daragana „Torba za strijele”, potom zbirku poezije Vasilja Stusa „Vrtlozi života”, kao i koautorske knjige sa Edinom Smajlovićem „Krimski Tatari od postanka do progona i nazad”.

Autor je istorijske knjige o Ukrajini „Gladomor 1932-1933 genocid nad Ukrajinom” i koautor je sa dr Željkom Lovrenčićem panorame savremenog hrvatskog pjesništva „Razlog za pjesmu” i panorame savremenog crnogorskog pjesništva „Odlazak u stihove”.

Ima izuzetno plodnu saradnju na poljima kulture sa ambasadama: Hrvatske, Ukrajine, Azerbejdžana, Austrije, Portugalije… Pjesme su mu prevođene na azerbejdžanski, ukrajinski i španski jezik.

BUĐENJE

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

– Nedostaju mu razdragani dječji osmjesi, djetinjstva koja današnja djeca nemaju, miris starih dunja s jeseni koje su krasile mnoga dvorišta, veliki snjegovi kojih nažalost više nema na Cetinju. Toplina dobrote kod ljudi, koje je sve manje.

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

– Odrastanjem sam postigao ozbiljnost i preciznost do koje veoma držim.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

– Šah je talenat koji nije došao do punog izražaja. Da sam taj put odabrao, bio bih makar internacionalni šahovski majstor.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

– To što ljudima uvijek kažem istinu u oči, ponekad treba ponešto prećutati za svoje dobro.

Što najviše cijenite kod drugih?

– Najviše cijenim humanost, i dobrotu, a iskrenosti je sve manje, nažalost, neka svako od nas bude makar po jedan dan Hajriz Brčvak.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

– „Moja borba“ (autobiografski), a ko bi to mogao bolje od legendarnog Sloba Marunovića, barda crnogorskog pozorišta i filma.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

– Direktan, ozbiljan, elokventan, uporan, nepotkupljiv.

Kako biste opisali sebe da ste hrana? 

– Veliki gurman i hedonista.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

– Da čitam misli, da vidim zaista kakvi su ljudi do kraja.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

SVAKODNEVICA

Što radite nedjeljom poslijepodne?

– Nedjelja je dan odmora i predaha, gotovo uvijek uz dobru knjigu i čaj, nakon čega ako sam inspirsan napišem poeziju ili kratku priču.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

– Prije bih rekao sve pjesme od Crvene Jabuke i stari hitovi grupe Valentino.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

– Upravo čitam misli i citate Iva Andrića koji su nevjerovatni i danas poslije 45 godina od njegove smrti. Niko tako kao on nije pronikao u suštinu ljudskog bića i naš Balkanski mentalitet i slabosti. Čitajući njegove vizionarske misli razotkrivamo sve slabosti ljudskog društva.

Gdje biste voljeli da otputujete?

– Volio bih obići makar dio Ukrajine, i grad Kijev, o kojima sam s ljubavlju pisao i približio ih nama u Crnoj Gori, njihovu bogatu istoriju i književnost. Bajkovo groblje đe počivaju sjene mnogobrojnih ukrajinskih velikana poezije u Kijevu. Isto tako i Azerbejdžan i Baku, zemlju vatre i slobode drevnih mistika, Nizamija, i Fuzulija.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

– Avione ne volim. Nemam fobiju od letjenja, ali naprosto ne volim da koristim taj vid prevoza.

DA TI KAŽEM…

Kome sve ispričate?

– Rijetki su oni prijatelji s kojima podijelim baš sve, uvijek ostane poneka tajna koju samo ja znam.

Čemu se uvijek obradujete?

– Uvijek me raduju uspjesi mojih prijatelja, time svaki čovjek pokazuje koliko je velik ili nije.

Da li za nečim žalite?

– Žalim što, kada sam imao priliku, nijesam ostao u Skandinavskim državama.

Bez čega ne možete?

– Za mene je dan bez pisanja i dan bez čitanja – izgubljen dan.

Za što ste se posljednji put izvinili?

– Odrastao sam tako, i to imam u sebi, da mi riječ izvini i hvala nijesu strane kao većini u Crnoj Gori. Ako sam pogriješio, uvijek sam znao da se izvinim, ali baš rijetko dolazim u tu poziciju da moram nekome da se izvinim.

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

– Zlatne ribice odavno nema (ha ha ha). Da postoji, to bi bila želja za više poštovanja, dobrote i mira u svijetu.

Što je najteže što ste do sada uradili?

– Kroz mnoge životne prepreke sam prošao, svaka je bila teška na svoj način, najteže je biti i ostati čovjek i oprostiti nanesenu nepravdu ili zlo.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

– Teško pitanje, posvetio bih ga onima koji mi najviše znače u životu i čija podrška je bila uvijek nesebična prema meni.

Kako biste voljeli da umrete?

– O smrti ne razmišljam veliki vojskovođa Aleksandar Makedonski je jednom rekao: ,,Kukavice umiru svaki dan, hrabri ljudi samo jednom u životu“.

Koji bi bio Vaš epitaf?

– Umjesto epitafa ja bih radije citirao legendarnog Mešu Selimovića koji je u knjizi „Derviš, i smrt“ zapisao: „Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam. Učiniću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro“.

Priredila: A. POPOVIĆ

PortalAnalitika