Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Briga za sudbinu Ukrajine duboko se ukorijenjene u srcima mnogih ukrajinista, no čini se da zapadni svijet osjeća umor uslijed dugotrajnog sukoba. Rat koji traje, čini se kao da je prešao granice strpljenja, a zemlje koje su pružale podršku izgledaju iscrpljeno od neprestanog stanja pripravnosti i materijalne podrške koja nije mala ni beznačajna. No, ovaj umor nije samo posljedica gubitka novčanih sredstava i opreme; propagandu je širila i nesvrsishodna alijansa ekstremne desnice i ekstremne ljevice, što dodatno komplikuje situaciju. Pitanje Ukrajine postalo je izazovno i kompleksno. Sveprisutna nastojanja različitih ekstremista s različitih strana političkog spektra otežava nalaženje rješenja i smanjuje volju za daljnjim angažmanom. Ova situacija zahtijeva promišljanje i promjene u pristupu kako bi se obnovila i iznad svega ojačala podrška Ukrajini i osiguralo njeno trajno poboljšanje kako na samom frontu tako i van njega. U međuvremenu, nephodno je razmotriti različite oblike pomoći, podsticaticati diplomatske napore te podsticati suradnju između svih relevantnih aktera. Izazovi nisu nestali, ali zajedničkim naporima možemo prevladati zamor i usmjeriti energiju prema trajnom rješenju za Ukrajinu.
Evropa, kao ključni regionalni i globalni akterka, ne smije i ne može ćutati na izazov koji ovakav oblik ekstremizma predstavlja. Stvaranje ravnoteže između podrške Ukrajini u njezinim naporima za demokratijom i ljudskim pravima te ograničavanje potencijalno destruktivnih uticaja ruske desničarske ideologije izazov je koji Evropa ne smije ignorisati Ruski nacional-šovinizam, s naglaskom na ekstremizam i agresivno proširenje ruskog uticaja, predstavlja ozbiljan izazov za europsku sigurnost i stabilnost. On ne utiče samo na unutrašnje stanje u Ukrajini, već ima potencijal proširiti se i destabilizirati cijelu regiju. Takođe, prisustvo takvih ekstremista podstiče sukobe, narušava međunarodni poredak i podriva temeljne evropskih vrijednosti. Uloga Evrope u suočavanju s ovim izazovom mora biti jasna i odlučna. Prvo, politička podrška Ukrajini treba ostati snažna. Sankcije koje su nametnute Rusiji kao odgovor na njene agresivne akcije u Ukrajini trebaju ostati na snazi dok Moskva ne pokaže spremnost na konstruktivan dijalog i poštovanje suvereniteta susjednih država. Drugo, Evropa treba kontinuirano raditi na jačanju evropske sigurnosti i odbrane. Povećanje vojnih kapaciteta, zajednička vojna vježba i usklađivanje politika obrane u Evropskoj uniji ključni su koraci za očuvanje stabilnosti u regiji i odvraćanje od potencijalnih prijetnji. Treće, EU i njene članice trebaju pojačati napore na suzbijanju ekstremizma i širenja nacionalističke i šovinističke ideologije. To uključuje jačanje medijske pismenosti, obrazovanje o ljudskim pravima kao i podsticanje pluralizma i suživota. Naposljetku, Evropa treba aktivno učestovat u diplomatskim naporima za rješavanje ukrajinskog sukoba. To uključuje podršku mirovnim pregovorima i podsticanje dijaloga između svih relevantnih strana. Postizanje održivog rješenja za Ukrajinu ključno je za mir i stabilnost u Evropi. Ukratko, Evropa ne smije ćutati na izazov ruske nacional-šovinističke ideologije u Ukrajini. Aktivno se suprotstavljajući ovom izazovu, Evropska unija može igrati ključnu ulogu u očuvanju evropske sigurnosti, stabilnosti i vrijednosti, a istovremeno pružiti podršku Ukrajini u njezinim naporima za demokratizacijom i izgradnjom vlastite budućnosti.
PUTINOVA HRONIKA ZLOČINA
Od početka rata u Ukrajini, Putinova hronika zločina predstavlja jedan od najopasnijih primjera nacionalizma, šovinizma, ubistava, pljački, genocida, silovanja, mučenja, uništenja materijalnih i kulturnih dobara te otimanja đece. Ovaj sukob je obilježio istoriju 21. vijeka stravičnim zločinima nad ukrajinskim narodom i nacijom, stvarajući trajne ožiljke na tlu Evrope ali i na srcu i dušama mnogih prognanih sa svojih vjekovnih ognjišta. Nasilje i zločini koje su ruske snage sprovodile u Ukrajini ne može se zanemariti. Ubistva civila, pljačke i razaranje infrastrukture postali su tragična svakodnevica u mnogim dijelovima istočne Ukrajine. Genocidna kampanja protiv ukrajinskog naroda i nacionalnih manjina, poput Krimskih Tatara, postala je neizbježna tema u ovom sukobu. Silovanja i mučenja civila postala su stravična sredstva prisile, s kojima se zastrašivali i ponižavali ukrajinski građani. Takva brutalnost i potpuni nedostatak poštovanja ljudskih prava oslikavaju Putinovu politiku straha i represije. Uništavanje materijalnih i kulturnih dobara takođe predstavlja duboku ranu za Ukrajinu. Kulturna baština, poput viševjekovnih crkava i muzeja, bila je na meti ruskih napada, a uništavanje takvih spomenika predstavlja neprocjenjiv gubitak za ukrajinski narod i svjetsku kulturnu baštinu. Otimanje đece od njihovih porodica i prekid porodičnih veza predstavlja još jednu tešku tragediju ovog sukoba. Đeca su postala nedužne žrtve političke agresije, suočavajući se s traumama koje će ih vjerojatno pratiti kroz cijeli život. Putinova hronika zločina u prethodnih šesnaest mjeseci rata pokazala je sve zločinačke aspekte ovog zloglasnog političara. Njegova uloga u eskalaciji sukoba, podsticanje nasilja i nepošoivanje međunarodnog prava ne smiju proći nekažnjeno. Ovaj sukob podsjeća svijet na nužnost zaštite ljudskih prava, suvereniteta država i mirnog rješavanja sporova, bez obzira na političke ambicije i interese. Izgradnja trajnog mira i pravde u Ukrajini zahtijeva zajedničke napore međunarodne zajednice kako bi se osiguralo da se zločini ne ponavljaju i da žrtve dobiju pravedu koju su odavno zaslužili. Jedna izuzetna knjige koja se bavi fašizmom i nacijama u Evropi, koju treba pročitati je “The Anatomy of Fascism“ (Anatomija fašizma) autora Roberta O. Paxtona. Ova knjiga istražuje istorju fašizma u Evropi, njegove korijene, evoluciju i uticaj na različite nacije. Paxton analizira kako su fašistički režimi manipulisali nacionalizmom i šovinizmom kako bi postigli političku dominaciju. Ova knjiga pruža dubinski uvid u fašizam kao ideologiju i pokret te njegov utjicaj na europsku istoriju. Zapravo ova knjiga nam može pokazati i ukazati put kojim se sada kreće zvanična Rusija.
Ovaj esej završiću riječima Simona Petljure (ukr. Симон Васильович Петлюра; Poltava, 10. maj 1879 — Pariz, 25. maj 1926) bio je bio ukrajinski publicista, pisac, novinar, političar i nacionalni vođa koji je predvodio ukrajinsku borbu za nezavisnost nakon Oktobarske revolucije. Od 1918. do 1920. Petljura se nalazio na čelu Ukrajinske Narodne Republike. U jednoj od svojih bilješki je zapisao: “Rus, ili jednostavno rečeno Moskovljanin, ili Rus, svejedno služi li „caru-baćuški“, ili se naziva socijalistom-revolucionarom, ili se konačno pridružio boljševicima-komunistima – on je isti.; ne može živjeti bez laži; prevara mu je prva stvar. Vjekovima je živio od prevare, laži, osvajanja i hladnokrvnosti; prevara mu je postala druga priroda; druge je narode prevarom porobio.“
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].