Rat je, genocid je, ali posa’ je posa’

Piše: Stefan Todorović

Ruska agresija na Ukrajinu nije samo do kraja ogolila zločinački režim Vladimira Putina nego i licemjerstvo, konformizam i ekonomsku beskrupuloznost liberalnih demokratija Evrope, đe je biznis iznad ljudskih života. U izvanrednom tekstu „Koliko leševa košta gas u prosječnoj demokratiji“ Srđan Šušnica secira licemjerstvo Evrope koja je zbog vlastitih ekonomskih apetita zatvarala oči na sve Putinove zločine, postavljajući pitanje: „Koliko leševa je trebalo da se nagomila u i oko Rusije u prvih 10 godina Putinove vlasti ili kasnije da bi se evropskim, italijanskim, njemačkim, holandskim ili npr. francuskim političarima i industrijalcima počelo gaditi raditi sa ubicom i tiraninom?“, dajući „laki“ odgovor – „nikada dovoljno mrtvih da bi se ogadio biznis!“ Nažalost, i nakon magnum crimena koji Rusija otvoreno, pred cijelim svijetom, već četrdeset osmi dan sprovodi nad Ukrajinom, evropski političari zatvaraju oči i dalje nespremni za potpuni embargo i izolaciju Rusije. Kako su nas obavijestili, nakon masakra u Buči odlučili su se za još jedan „oštriji“ paket mjera i sankcija prema Rusiji.

Poručuju nam evropski političari da ni otvoreni vojni napad na jednu nezavisnu i suverenu evropsku državu ni genocidni pohodi, masakri, silovanja i ubijanja civila nijesu dovoljni za potpuni embargo i potpunu ekonomsku i svaku drugu izolaciju agresora. Već da postoji gradacija sankcija i paketa mjera koje očito zavise od broja civilnih žrtava. Postavlja se pitanje: Koji to monstruozni zločin veći od onoga koji trenutno sprovodi Rusija nad Ukrajinom i koji to broj civilnih žrtava je potreban – ne za još jedan „oštriji“ paket mjera i sankcija, nego potpunu ekonomsku i svaku drugu izolaciju Rusije? Da znamo dokle da brojimo. Očito dosadašnjih preko četiri i po miliona izbjeglica, više stotina ubijene i silovane đece, više hiljada stradalih, silovanih i mučenih civila uz urbicid, kutlurocid, masakr i genocid nijesu dovoljni!? Jer, kako Šušnica ispravno zaključuje – „Demokratija, sloboda, jednakost i prava čovjeka u današnjoj Evropi nisu univerzalne vrijednosti, već su pretvorene u nacionalno ograničene monete čija vrijednost zavisi, osim od cijene gasa, nafte, litijuma… i od broja leševa – ako može tuđih.“

Zato nas ne treba čuditi ni stanje na Balkanu i u današnjoj Crnoj Gori, izrežirano od strane posrnule evropske i američke političke elite po čijim taktovima igraju domaći infantilni političari. Pojedini procesi nas vjerovatno ne bi čudili ako bismo malo ušli u neke biznis špekulacije. Tako nas ne bi trebalo čuditi ponašanje britanske ambasadorice koja ne osuđuje Joanikijevu izjavu jer, znamo, treba završiti posa’ oko šverca cigareta i Luke Bar, nema se kad za civilizacijske vrijednosti. Zato nas ne bi trebala čuditi ni saradnja francuskoga ambasadora s rektorom Univerziteta Crne Gore, s čovjekom koji dostavlja Rusiji planove za pokoravanje Crne Gore, ili saradnja Njegove Ekselencije s direktorom Uprave policije koji proslavlja Dan zločinačkoga formiranja policije Republike Srpske. Ko će opet o civilizacijskim vrijednostima jer posa’ je posa’, mora se, kako je Njegova Ekselencija izjavila dok je bila ambasador u Śevernoj Makedoniji, raščistiti prvo s deset-dvanaest crnogorskih porodica koje akumuliraju bogatstvo u Crnoj Gori da bi Crna Gora ušla u EU, odnosno očito zamijeniti s njihovim poslušnim tajkunima i političkim partijama od kojih im jedna s crvenim kravatama vrtoglavo doživljava fijasko. Na kraju, zašto bi nas čudila inicijativa Otvorenog Balkana aminovana od strane specijalnog izaslanika Stejt Dipartmenta za Crnu Goru, Gabrijela Eskobara. Lakše je u Open Balkanu preko jednog korumpiranog, nedemokratskog i promonarhističkog političara, koji će kontrolisati cijeli prostor Zapadnoga Balkana, pratiti i kontrolisati šverc narkotika nego, na primjer preko šest nekonsolidovanih demokratija. Ukoliko bismo apstrahovali posa’, ponašanje i izjave nekih zapadnih i „partnerskih“ diplomata u Crnoj Gori ne bi imale smisla. Njihove ekselencije nam dolaze iz razvijenih demokratija s visokim stepenom poštovanja ljudskih prava. Ali se izgleda tih načela pridržavaju samo u svojim državama, što nam potvrđuje slučaj ruske agresije na Ukrajinu. Jer, kako drugačije objasniti podršku njihovih ekselencija raznim crkovnim, medijskim, formalnim i neformalniim organizacijama u Crnoj Gori i regionu koje ne da ne baštine vrijednosti zapadne civilizacije nego ili jasno podržavaju rusku agresiju na Ukrajinu ili permanentno rade na relativizaciji toga zločinačkog čina?! Kako objasniti podršku njihovih ekselencija raznim nedemokratskim regionalnim i unutrašnjim projektima i procesima koji direktno urušavaju suverenitet crnogorske države, ukoliko opet nije u pitanju neki posa’. Stoga možemo samo sanjati evropske vrijednosti, demokratiju, slobodu, jednakost i prava čovjeka jer, kako poruči Andrej Nikolaidis u kolumni upućenoj Bošnjačkoj stranci, povodom formiranja Eskobarove manjinske Vlade koja relativizuje genocid u Srebrenici – „genocid je genocid, ali posa’ je posa’!“

gradski.me