Radulović: Problemi Instituta nijesu u ustavnim nadležnostima predsjednika države; Božović: Milatović legitimizuje Vučića kao spasioca

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović sljedeće će nedjelje o sudbini Instituta „Simo Milošević“ razgovarati sa svojim srpskim kolegom Aleksandrom Vučićem, objavljeno je nedavno na predsjednikovom Tviter nalogu. Osim što problemi Instituta izlaze iz ustavnih nadležnosti predsjednika države, ovakvom najavom Jakov Milatović dovodi Crnu Goru, ali i sebe, u podanički položaj prema Vučiću, kažu sagovornici Gradske RTV.

Nakon sve češćih apela radnika Instituta „Dr Simo Milošević“ da im država pomogne u rješavanju problema, predsjednik Jakov Milatović oglasio se na Tviteru obećavajući rješenje i najavljujući razgovor sa predsjednikom Vučićem tim povodom.

Na osnovu kojih ustavnih odredbi i ovlaštenja, upitao je odmah predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora Miodrag Vlahović, koji je podsjetio Milatovića da to nije njegov posao.

„To treba da rade premijer i odgovarajući ministar. Jedno je ‘vršiti smotru’ Garde, a drugo baviti se poslovima Vlade Crne Gore. Naravno, Ti možeš da pokušaš da oponašaš Vučića i da budeš i predsjednik i premijer i šef stranke (postojeće ili buduće). Takve ambicije se loše završe”, istakao je Vlahović.

Da predsjednici Srbije i Crne Gore nemaju ovlašćenje da se bave pitanjem opstanka Instituta u Igalu saglasan je i advokat Veselin Radulović. Ipak, kako podsjeća, izlaženje iz nadležnosti dobro je poznat manir predsjednika Srbije.

„Činjenica je da se javnost u Srbiji, a i šire navikla, da tako kažem, i naučila da gospodin Vučić odlučuje o svemu što se tiče Srbije i da se tu ne vodi puno računa o tome šta je njegova nadležnost kao predsjednima, a šta je nadležnost Vlade. Mi vidimo već duže vremena da on preuzima veoma često i ingerencije vlade i donosi odluke koje se tiču izvršne vlasti pa nekada i sudske vlasti ili pravosuđa”, kazao je Radulović:

Nije mu, međutim, jasno kakvi su motivi predsjednika Crne Gore da slijedi Vučićev primjer.

„Ja se nadam da on nema tu ambiciju da krene tim putem, da nema tu ambiciju da se ponaša i vlada na način na koji to čini gospodin Vučić u Srbiji. Ja to prije svega tumačim kao jednu vrstu političkog marketinga i skupljanja nekih jeftinih političkih poena kojima se želi javnosti predstaviti kao da se predsjednik, i jedan i drugi, navodno brinu o nečemu što je van njihove nadležnosti o čemu bi trebalo da se naravno eventualno pozabavi vlada, odnosno resorno ministarstvo”, naglašava Radulović.

Izlaženje iz ustavnih nadležnosti predsjednika Milatovića u ovom slučaju nije najveći problem, kaže za Gradsku direktor Regionalne akademije za razvoj demokratije iz Beograda Balša Božović.

„Predsednik Crne Gore legitimizuje Vučića kao čoveka koji će spašavati sudbinu radnika u Crnoj Gori. Dakle, on time daje Vučiću apsolutno vetar u leđa da je on taj od čije volje zavisi da li će neki radnici u Crnoj Gori moći da očekuju redovne plate, da li će otići u stečaj ta firma, da li će ona nastaviti da funkcioniše. Dakle, to je jedan veliki problem, jer na mala vrata se zapravo legitimizuje Vučićev uticaj u Crnoj Gori. I to je, spoljnopolitički gledano, najveći problem u toj izjavi”, kazao je Božović.

Predsjednik Milatović ima važnijih tema za razgovor sa srpskim kolegom, poput negativnih uticaja koji u Crnu Goru dolaze iz Srbije, kaže Božović i pojašnjava da misli na grafite „Kad se vojska na Kosovo vrati“, osmišljene u Vučićevom kabinetu, koji su prethodnih nedjelja osvanuli u nekoliko gradova Crne Gore.

„To je ono što na neki način ugrožava suverenitet Crne Gore. Pošto vrlo dobro zna režim u Beogradu da je Crna Gora naravno priznala Kosovo, a sa druge strane podriva njene odluke. Dakle, to je jedna desuverenizacija Crne Gore koja se upravo direktno tiče crnogorskog predsjednika, a o kojoj on ne vodi računa”, ističe Božović.

Predsjednik Srbije će, kaže Božović, rado prihvatiti Milatovićev prijedlog jer će tako obezbijediti alibi kod međunarodne zajednice za miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore.

„Mislim da će Vučić oberučke prihvatiti taj njegov predlog kako bi pokazao da je njegova volja ta da pomogne radnicima u Crnoj Gori, ali isto tako i da se nametne kao rešenje za koje ne može da garantuje ni vlada Crne Gore ni institucije, već isključivo on kao predsednik Srbije. I mislim da je to jedno dodatno ponižavanje Crne Gore i omogućavanje režimu u Beogradu da se, uz punu argumentaciju, brani pred zapadnim partnerima, koji čak u velikoj meri štite Crnu Goru, da kaže ‘Pa ne, oni su mene zvali da ja pomognem, a ja sam pomogao’ “, naglašava Božović.

Božović smatra da je predsjednik Crne Gore ovom, kako kaže, nesmotrenom izjavom sebe stavio u poziciju nemoći prema predsjedniku Srbije i to će, kako zaključuje, nastaviti da bude trend u odnosima dvije zemlje u narednom periodu.