Radulović: Nevaspitan, neumjesan, nekorektan i nezakonit verbalni napad Demokratske Crne Gore na studente, zbog čega su podnijeli tužbu sudu

Zbog svega što se dešava u Crnoj Gori, pokrenuli su se studenti koje podržava sve veći broj građana svih profesija. Njihovi zahtjevi su logična posljedica ćutanja sistema, nerada i neodgovornosti odgovornih. A onda kreće salva uvreda i konstrukcija posebno Demokrata, neutemeljinih i neistinitih. Studenti neformalne organizacije KAMO ŠUTRA su presavili tabak i uslijedila je krivična prijava. Pravni zastupnik im je advokat Veselin Radulović, koji je na pitanje u emisji AplusTV „Tamo i natrag“ što ga je motivisalo da zastupa studente, odgovorio da ga je motivisalo to što su njihovi zahtjevi za njega i svakog razumnog i dobronamjernog čovjeka u Crnoj Gori potpuno umjesni i opravdani i ne samo prihvatljivi, već i neophodni u Crnoj Gori.
Neophodno je podići glas, kaže on,  i tražiti ono što studenti traže, vodići računa o tome što je bio povod za njihovo okupljenje i njihove zahtjeve. Nedavni zločin na Cetinju početkom godine, a i onaj prethodni prije dvije ipo, kada je stradalo 23 osobe, od toga četvoro djece, opredijelio je studente i građane da reaguju. Ako to nije bio razlog da se zapitamo u kakvom to sistemu živimo i što se dešava u ovom našem bezbjednosnom sektoru, ako to nije razlog da se okupimo i tražimo neku vrstu odgovornosti, a ona sigurno postoji, makar ona objektivna, a ja sumnjam da u jednom dijelu možda kod određenih adresa postoji i subjektivna odgovornost, onda ne vidim oko čega mi kao društvo možemo da se okupimo i da pričamo, jasan je advokat Radulović. To je ključna stvar oko koje treba voditi računa, što se desilo i što je uzrokovalo ove zahtjeve koje su studenti postavili.
Sve poslije što se nadovezivalo na tu priču bilo je nevaspitano, bilo je neumjesno, bilo je nekorektno, bilo je nezakonito i ne znam koju sve kvalifikaciju da upotrijebim. Ono što je trbalo očekivati, mada se možda kod nas to ne može očekivati, od ljudi koji rukovode bezbjednosnim sektorom, bilo je da se nakod 01. januara ove godine u najkraćem mogućem vremenu daju odgovori javnosti. Ne samo studentima, nego cjelokupnoj javnosti da se daju odgovori barem na neka pitanja. Prošlo je više od dva mjeseca od kad se taj zločin desio, a mi nemamo odgovor ni na jedno ključno pitanje. Samo slušamo političke priče „promijeniće se zakon“, vidjeli smo raspisivanjepoziva za prijem policajaca, 815 novih. Pa smo viđeli da je jedan predviđen na Cetinju, a 112 za obezbjeđenje ličnosti i objekata, između ostalih i za obezbjeđenje ovih koji rukovode bezbjednosnim sektorom. Često kažem, objašnjava advokat Radulović, kada vidim taj način ponašanja i tu vrstu takve kadrovske politike, pitanje je da li nama stvarno fali policajaca u Crnoj Gori ili su oni samo loše raspoređeni?  Nemam utisak da nam fali policajaca kad neko od funkcionera ide na ručak, a imali smo svi prilike više puta da ih vidimo kad se prave one kolone, a nekad se blokira i saobraćaj, kad im se pravi put da odu negdje da ručaju. Nijesam vidio da fali policajaca kada se organizuje neki performans, protest ili okupljanje ispred institucija. Dovoljan ih je broj. Dakle, iako nema dovoljno policajaca, ne treba ih popunjavat na ovaj način na koji to oni rade, kaže Radulović.

Umjesto da dobijemo odgovore na neka pitanja, počeli smo da dobijamo svakodnevno po dva, tri saopštenja sa najbrutalnijim napadima na ličnost i dostojanstvo mladih ljudi koji su ispostavili te zahtjeve i opravdano digli glas.
Njih je posebno pogodilo to što su slušali svaki dan, jer nije to samo kada vidite saopštenje od čelnika bezbjednosnog sektora i Demokratske Crne Gore kao političke partije, nego nakon toga postoje ljudi, da li njihovi botovi ili šta god, možda imaju i pristalica koji podržavaju te ljude istinski, koji se onda uključe na društvene mreže pa tim ljudima prijete, vrijeđaju ih, i to nije lako istrpjeti. Radulović kaže da je razgovarao sa njima i da su ga oni pitali da li imaju pravne mehanizme da se od toga zaštite. Savjetovo sam im  da ne upadnu u tu zamku da odgovore na onaj način kako se njima političari obraćaju, jer političari znaju nekad da  uhvate nekoga u zamku, da ga uvaljaju u njihov politički glib i da to onda ne liči ni na šta. Rekao sam da oni treba da budu, što oni i jesu, civilizovani i vaspitani, da ih pozovu da, ako oni imaju dokaze za te tvrdnje da oni rade za ovaj ili onaj kriminalni klan, da rade za bivši režim, da su povezani sa licima koja su vršila ubistva po Crnoj Gori, da su povezani sa akterima korupcije na najvišem nivou, da to prezentiraju. Naravno da nemaju. Umjesto da se stane sa daljim optužbama, imali smo dalji nastavak. Kazao sam im da imaju taj mehanizam da podnesu tužbu zbog povrede prava ličnosti, ugleda i dostojanstva, da se obarate sudu i da gospoda pred sudom iznesu dokaze koje nemaju. Ako nemaju te dokaze, onda epilog može biti samo jedan, a to je da se tužba usvoji. Radulović kaže da su tražili i jedan sibmoličnu naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti. Tražili smo da se uklone saopštenja sa sajta Demokratske Crne Gore i da se na istom sajtu objavi ova presuda kada je sud donese. Tužba je predata. Vidjećemo kako će dalje biti, ali je to trebalo uraditi i zbog toga da bi na taj način počeli da pravimo put i ka toj vrsti odgovornosti kod političara. Odgovornosti za izgovorenu javnu riječ. Političari ozbiljno kontaminiraju javni prostor sa svojim ponašanjem i sa javnim govorom. Ne govorim samo u ovom slučaju obraćanjua studentima. Pogledajte samo našto liči po nekad njihova međusobna komunikacija u Skupštini ili van nje. To je pristojnom čovjeklu teško gledati. Jako je loše kada ljudi na najodgovornijim pozicijama u državi pokazuju nevaspitanje, pokazuju da ne umiju da se ponašaju niti znaju što je kultura javnog dijaloga i kada na svaku kritiku odgovaraju uvredama i pokušajem diskreditacije te druge strane koja ih kritikuje.
Vidjećemo kakav će taj epilog biti. To je dobar potez koji su studenti uradili, bez obzira što će se dalje dešavati sa protestima i da li će njihovi zahtjevi biti ispunjeni, kaže Radulović. To jeste važno, ali kada sam odlučio da kao građanin podržim to što su studenti ispostavili kao zahtjev, nijesam razmišljao o tome da li će to prihvatiti premijer Spajić, potpresjednik Vlade Bečić ili ministar Šaranović. Ne moraju to nikada prihvatiti. Ja ću, kaže on, ne samo studente, nego svakoga kad procijenim da je neki zahtjev opravdan  i da treba da se ispostavi, podržati. Nadam se da će jednom doći vrijeme da se stvore uslovi da se takvi zahtjvi ispunjavaju. Što prije, to bolje za sve nas.

Studenti od pravosuđa očekuju da se uvede kultura odgovornosti za javno kazanu riječ, posebno sa važne pozicije kada dolazi, jer je uticaj najsnažniji. Dakle od pripadnika vladajuće većine. To baš ne djeluje prihvatljivo vlastima, jedno je od pitanja.
Radulović potvrđuje da ne djeluje prihvatljivo ali da je to važan aspekt ove priče. Jer nije isto ako vas i mene poveže sa nekim kriminalcima neki građanin koji nije na poziciji. Nije ni to dozvoljeno, ali nije isto kao kad to uradi neko ko rukovodi bezbjednosnim sektorom. To je onda ozbiljna optužba. Pretpostavka je kod građana da oni imaju ozbiljnu informaciju u tom smislu i sa saopštavanjem takvih optužbi, neutemeljenih mislim, studentima se ugrožava bezbjednost. Taj besprizorni govor koji su koristili funkcioneri Demokratske Crne Gore, je govor koji ne uživa zaštitu po Ustavu Crne Gore, po zakonima Crne Gore, po Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i po praksi Evropskog suda za ljudska prava. Tom govoru je isključivi cilj diskreditacija tih mladih ljudi, uvreda i klevetanja. Ne postoji, po mom mišljenju, teža uvreda i kleveta od te kad vam neko kaže da radite za kriminalne klanove, koji su izvršili toliko ubistava po Crnoj Gori. I uz to ih povežete sa akterima korupcije, i onda idete na njihove proteste i tražite neke osobe koje vama nijesu simpatičke iz ovih ili onih razlog,a da bi studente povezali sa njima a sve njih zajedno sa kriminalom. Ako je na tim protestima bio neko ko je interesantan sa tog aspekta bezbjednosnog, ili za koga postoje dokazi da je izvršio neko kriminalno djelo, ko je odgovoran što je to lice na slobodi, pita Radulović.  Svakako ti ljudi koji vode bezbjednosni sektor. Moram reći, kaže on da se u dugoj istoriji protesta kojih je bilo u Crnoj Gori, vlast ali nažalost i pojedini mediji nijesu toliko trudili da diskredituju proteste i one koji su ih organizovali sa ukazivanjem ko je došao na proteste.
Nažalost, o tome se više priča nego o onome što je bio razlog za protest i za zahtjeve studenata. I to je loše, jasan je Radulović.

Ustavni sud u raljama politike

Ustavni sud Crne Gore, kao čuvar ustavne demokratije, predstavlja izuzetnu, supsidijarnu vlast koja odlučuje u situacijama kada ostali organi vlasti ne rješavaju sporove u skladu sa ustavnim načelima. Je li danas u Crnoj Gori tako? Je li Ustavni sud na braniku pravde i prava?

Nažalost, nije. Ustavni sud u Crnoj Gori danas predstavlja jedan preslikani ambijent sa političke scene. Već sam ranije kazao da mi sudije Ustavnog suda nekada više liče na političke poslaničke klubove, nego na vijeća sudija Ustavnog suda. Napravljena je takva praksa i ona nije od juče. Takva je od 2013. godine kada je promijenjen Ustav Crne Gore i kada je uvedena kvalifikovana većina od dvije trećine u parlamentu za izbor sudije Ustavnog suda, kada je uveden taj standard i taj princip koji se pokazao veoma dobar, ali u uređenim državama poput Njemačke. Tamo to postoji odavno i taj princip je ustanovljen da bi se na tim pozicijama birali ljudi koji su profesionalci sa integritetom, kako se ne bi birali partijski vojnici i da se ne bi političkom voljom neko mogao pogurati tamo. Nažalost mi smo jedno dobro rješenje izigrali u praksi pa su prve sudije tada izabrane otvorenim političkim dogovorom partija koje su tada imale dvotrećinsku većinu. Govorim o DPS i SNP i one su taj Ustavni sud jednostavno podijelili po kvotama. Tada je formiran taj partijski sud.
Nijesu, smatra Radulović sve sudije od tada do danas bile baš partijski vojnici. Među njima je bilo ljudi koji su pokazali integritet i stručnost da poštuju Ustav i da rade po Ustavu i zakonu, ali su oni bili u manjini. Danas kod nas i laička javnost u svakom trenutku može da zna rezultat, kada nešto dođe do Ustavnog suda. Zna da će biti 3 : 3 i zna ko će kako da glasa. E to je problem. On kaže da nije čuo među sudijama da se vodila rasprava stručna. Da oni lome koplja, uslovno rečeno, o tome kako treba primijeniti Ustav. To je sve refleksija onoga kako su ti ljudi izabrani. Sjećate se izbora u Skupštini i razgovora s kandidatima za sudije. Tamo su oni pred poslanicima bili izloženi nekim pitanjima koja, mislim, svakog normalnog čovjeka ponižavaju. Dođete u situaciju da vas ispituju neki ljudi, političari, ispituju o nečemu o čemu oni pojma nemaju. Ispituju vas neki ljudi od kojih većina ima lošu namjeru, pitaju vas gluposti, nešto našto ako odgovorite diskriditujete sebe da budete sudije-tipa kako bi ste odlučili ako bi ovaj ili  onj slučaj sjutra došao kod vas. Kada vidite kako je tekao taj postupak izbora sudija, kada vidite kako su neke sudije izabrane, onda je logičan slijed da imamo ovakve situacije 3 : 3. Došli smo do toga da je taj sud sa svojom praksom, sa svojim postupanjem, posebno sa načinom kako je tumačio ispunjenost uslova za prestanak funkcije, govorim o ispunjenosti uslova za penziju sudinice Dragane Đuranović, kako je različito tumačio o različitim slučajevima.
Kada to doživite od jedne institucije kao što je Ustavni sud, onda je logično da zaključite da je ta institucija izgubila svaki kredibilitet u javnosti. Ne mogu da se sjetim da li je postojalo dvoje sudija kojima je pod istim uslovima prestajala funkcija, kaže Radulović. Problem su napravile sudije Ustavnog suda ranije i samo su ga produbljivale. Ne bi postojao problem sa predsjednikom Skupštine CG da toga prethodno nije bilo. Funkcije trebaju svim sudijama da prestaju po istim principima.
Kada vidite praksu i rad sudija Ustavnog suda, onda se zapitate što ti ljudi rade tamo? Postoje inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti podnešene prije 5, 6 godina koje tamo skupljaju prašinu. To je problematično jer taj sud ne sprovodi postupke kao drugi sudovi u Crnoj Gori. Oni stranke ne pozivaju. Oni sazovu sjednicu i rješavaju pravna pitanja. Njihovo je da utvrde da li je norma saglasna sa Ustavom ili nije. Ako znaju, a znaju, to mogu da riješi vrlo brzo. Kada je u pitanju zaštita ljudskih prava, da utvrde da li je u nekom predmetu povrijeđeno to i to ljudsko pravo, ili nije. Konstantno imamo situaciju da njima broj predmeta raste. Pitam, keže Radulović, što ti ljudi rade tamo?

Političke partije su na besprizoran način preuzele sve što postoji u Crnoj Gori i ne libe se da otvoreno pokazuju da im ništa drugo do ličnog i partijskog interesa nije od značaja.

Teme vezane za pravosuđe i probleme sa kojim se svakodnevno suočavamo u emisji koja je postavljena na kraju teksta.