Quo vadis, Iustitia? Cum innocens vincitur!

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Pitanje  boginji pravde  o onima koji nevini stradaju može predstavljati vapaj očaja u sveopštem beznađu, kojim su nas „darivali“ političari i njima podobna uslužno bespravna i antiustavna djelatnost! Siguran sam da bi Iustitia trebala imati mnogo širi povez, ne samo preko očiju, već i preko usta i ušiju!

Sudbina politički utamničenog Milivoja Katnića je paradigma klerikalizovane postprevratničke sudbine Crne Gore, koju je on sa saradnicima spasio od izvjesnog krvoprolića i posrnuća, ali očigledno samo do trenutka kada se nad ovom državom nadvila zlokobna revanšistička śena, u koju je  uključen i povijesni revizionizam kao „pogonsko gorivo“ kleronacističkog političkog miljea! U takvoj atmosferi nastala je, ne samo otimačina državnih dobara, i sunovrat ionako slabašne ekonomije, već i besprizorna čistka svih nepodobnih  ideji  Moljevićeve „Homogene Srbije“, koja je od trenutka  stvaranja mijenjala samo svoju pojavnost i strategiju, poučena serijom civilizacijskih i vojnih poraza, pa je stoga i revizionistički nadogradila sebe samu pronalazeći oslonac  u dugo i brižljivo pripremanom sistemu izremećenih vrijednosti kao modus vivendi, ali onaj koji ne dozvoljava prihvatljivost i za neku drugu bandu (stranu), već se  kreće unutar  svog, ksenofobičnog začaranog kruga, u kome crkvena dogma postaje jedina vrsta „kompromisa“  i jedini orijentir izvan bilo kakve mogućnosti poimanja, sa aspekta zdravog razuma i aspekta civilizovanog društva.

Crna Gora je podvrgnuta postupnoj i laganoj eutanaziji koju bi prvi trebali primijetiti opozicionari, za čiju političku indolentnost smo vjerovali u početku da je uzrokovana nesnalaženjem u novoj ulozi, pa tešku i tvrdokornu političku rđu pokušavaju skloniti „peruškama“ za  čišćenje prašine,  busajući se pritom u „junačka prsa“ kako su svima „očitali lekciju“ političke kulture. Čestitke za doprinos bontonu, dok nam se duša kida a srce krvari! I to se sve dešava u situaciju u kojoj živi četnički vojvoda, a ne onaj brozani, odnedavno „ustoličen“  manastiru Crkve Srbije,  upravlja Parlamentom, u kome opozicija uvježbava i demonstrira svoju političku kulturu! Najavili su nedavno „generalnu probu“ u toku  septembra! Vlada i predśednik  svih Srba u Crnoj Gori, a od ulaska Ibrahimovića u Vladu on je predśednik i dijela Bošnjaka, što značajno popravlja njegov lični „rejting“, pa tako biva manje „slučajni“, ovakvi kakvi jesu daju „alibi“ za beskrvno i bezidejno opoziciono djelovanje. Takav politički „galimatijas“ ide u prilog i ovima što hapse i zatvaraju zbog nelegalno stečene imovine, usprkos dokazima da je stečena legalno i to u nekom drugom vremenu, a ne onom (uz pomoć volšebne tužilačke vremenske mašine)koje se, recimo Milivoju Katniću želi pripisati  po vulgarizovanoj Hegelovoj opasci, kada mu je student kazao da se njegove tvrdnje ne slažu sa činjenicama, a koja glasi: „Utoliko gore po činjenice“!

Da li bi boginja pravde, Iustitia, prihvatila, kada bi imala „stanarsko pravo“ u  Crnoj Gori, kao dio pravosudnog sistema, Hegelovo uvjerenje da  se filozofski sistem ne mora prilagođavati pojedinim činjenicama ako one nijesu u suglasju sa cjelinom tog filozofskog sistema. Milivoje Katnić i svi politički prognanici, pa i Crna Gora, moraće  sačekati, kako stvari stoje, usklađivenje pravničkog i filozofskog stajališta, pod uslovom da nije izvršena revizija i Hegelovog filozofkog sistema, što nije isključeno pod mogućim uticajem  katehizisa Crkve Srbije u Crnoj Gori.

Do tada će nacionalni Crnogorci i druge patriote morati naći utjehu u stihovima Radovana Zogovića:

Svezana Crna Gora ide preko Crne Gore.

Prašnjavi drum, tvrdi drum Crne Gore za porobljene Crnogorce.

……….

Kolone posrću, kolone krvare, kolone gore.

Plamen!

Plamen!

Koračaj, koračaj, svezana Crna Goro preko Crne Gore!

Quo vadis, Iustitia? Cum innocens vincitur!

(Kuda ideš Justicija? Kada nevini bivaju poraženi!)