Putnički brod „Princess Sissy“ uz kotorsku rivu za smještaj postradalih od potresa

Bokeljska mornarica, Podružnica Split među prvima pritekla u pomoć postradalom Kotoru

 40 GODINA OD KATASTROFALNOG POTRESA 15.04.1979. – 15.04.2019.

Bokeljska mornarica podružnica Split je među prvima pritekla u pomoć postradalom Kotoru i cijelom Crnogorskom primorju u katastrofalnom potresu prije 40 god. koji se dogodio na katolički Uskrs 15.04.1979.

Odmah nakon potresa 18.4. (travnja) 1979 god. održana je vanredna sjednica Izvršnog odbora Društva na kojoj su donesenoi slijedeči zaključci:

1.Da se hitno uplati pomoć iz sredstava Društva na žiro račun za postradale,

2.Da se Društvo sa svojim članovima aktivno uključi u sve akcije u cilju pružanja pomoći  postradalima od potresa,

3.Da se apelira posebno na omladinu da aktivno sudjeluju u svim akcijama povodom potresa (poziv u prilogu).

Dole potpisani Andro Saulačić tada zaposlen kao inženjer brodogradnje u Brodogradilištu Split i tada član Izvršnog odbora Društva je odmah nakon sjednice od 18.04.1979. god. predložio da se kao vid pomoći svom rodnom gradu Kotoru uputi luksuzni putnički brod „Princess Sissy“ od 5.320 BRT, da kao ploveći hotel privezan na kotorsku rivu posluži za smještaj postradalih.Brod je imao 400 kreveta u dvokrevetnim sobama potpuno sanitarno opremljenim te još 150 kreveta u prostorijama posade, tj. ukupno 550 kreveta, a moglo se postaviti još ležajeva. Brod je imao veliki restoran, modernu kuhinju, vlastite agregate za struju, bazen na najgornjoj palubi, air condition, i druge pogodnosti. U njemu bi se odmah mogli iz šatora smjestiti postradali, a kasnije bi mogao služiti kao ploveći hotel, dok se ne izgrade hotelski kapaciteti na kopnu. Vlasnik broda je bio „Brodospas“ – Split koji ga je spasio nakon nasukavanja broda na hridi Lukavci kod Hvara (jer vlasnik iz Grčke nije platio troškove odsukavanja) i uz malu cijenu ili na kredit ga je želio ustupiti Kotoru i besplatno otegliti do kotorske rive. Brodogradilišta u Splitu, Trogiru i Vranjicu su izrazili želju za brz i jeftin popravak broda koji nije bio mnogo oštećen u roku od cca mjesec i po dana.

Nakon  razgovora sa „Brodospasom“ – Split i brodogradilištima upućen sam od strane predsjednika Izvršnog odbora Društva Bokeljska mornarica Split puk. Mladena Ikice u Kotor da zatražim suglasnost Opštine Kotor. Primio me tada predsjednik Opštine prof. Boško Mačić koji je bio sa tom idejom oduševljen. Koristim priliku da izrazim mišljenje sa kojima će se mnogi Kotorani složiti, da se nesebično i vrlo agilno uključio kao pravi gradonačelnik u svim akcijama koje su pružane postradalima u Opštini  Kotor. On je odmah uputio stručni tim da ispita situiaciju oko broda. U timu su bili dipl. ing. brod. D. Mijajlović, dipl. ing. elek. V. Vujošević i šef kuhinje hotela „Fjorda“ B. Kordić.

Bokeljska mornarica Split je nakon toga uputila pismo Izvršnom vijeću SR Hrvatske kabinetu predsjednika u Zagreb sa molbom da se nađu odgovarakjuća sredstva da se spomenuti brod osposobi čime bi SR Hrvatska dala jedan značajan i vrlo koristan prilog u najtežim momentima zbrinjavanja stanovništva grada Kotora, koje je ostalo bez krova (u prilogu dopis).

Izvršno vijeće SR Hrvatske je vrlo brzo dalo pristanak za uplatom sredstava vlasniku broda „Brodospasu“ – Split i brodogradilištu za osposobljavanje broda koji bi u vrlo brzom roku od cca mjesec i pol dana bio spreman za odlazak za Kotor. Trebalo je samo da tadašnje kotorsko opštinsko rukovodstvo da svoj pristanak. Kako nije bilo nikakvog odgovora iz Kotora upućen sam tada kao član Izvšnog odbora Bokeljske mornarice Split i kao Kotoranin da osobno doznam u čemu je problem. Predsjednik je bio tada odsutan i primio me tadašnji podpredsjednik M. Popović i kratko mi kazao da oni hoće od Hrvatske pare, a ne brod. Tako se nažalost, ta po mnogima lijepa ideja nije ostvarila.

Da li se povijest ponavlja i danas na 40 god. od potresa jer je također jedna lijepa ideja od strane Bokelja iz Splita odbijena. Naime po pozivu gradonačelnika Splita Andra Krstulovića Opare, i Hrvatske Bratovštine “Bokeljska mornarica 809“u Splitu, a povodom 40 god. od upisa Dioklecijanove palače i povijesne jezgre Splita u UNESCO-u listu kulturne baštine svijeta, Bokeljska mornarica Kotor pozvana je da od 5-8.05.2019. god. uzme učešća u proslavi i otpleše svoje kolo, zajedno sa Bokeljima iz Splita. Nažalost u rukovostvu Bokeljske mornarice Kotor nije bilo sluha da tom prigodom zaplešu Bokelji iz Kotora, Tivta i H.Novog  sa Bokeljima iz Splita.Bokelji su „trbuhom za kruhom“ išli u druge krajeve Dalmacije i po svijetu več nakon propasti Venecije. U Splitu se okupljaju več od 1873 god. tj punih 146 godina i cijelo vrijeme održavaju tu istu tradiciju „Bratovštine kotorskih mornara“ tj Kotorske i kasnije Bokeljske mornarice, koja se održava i u Boki kotorskoj. Ta tradicija kao potomcima Bokelja pripada potpuno isto i njima kao i bilo kojem Bokelju po svijetu, kao i svima ostalima koji je podržavaju na istinit i tradicionalan način.

Po Statutu Bokeljske mornarice iz 1964 god.u članu 1 alineja 3 piše: „Djelatnost organizacije proteže se na čitavo područkje SFRJ“. Tada su se i formirale podružnice po tadašnjim zakonima u Zagrebu, Splitu, Beogradu, itd. Ako je Bokelje koji održavaju ovu tradiciju starodrevne bratovštine, razdvojio poslednji rat u dvije države, to ne znači da se ne može naći konsenzuz za nesuglasice i zajedno zaplesati i u Splitu i u Kotoru, a sve pod geslom:

„svi zajedno, svi u kolo, rukama ruke pružimo,
pokažimo svim okolo da slogu bratsku ljubimo“.

Andro Saulačić
Član BM Kotor od 1964 god.
Kotor, 15.04.2019. god.