PUTINOVA POLITIKA „KRVI I ZEMLJE“

 Piše: Božidar PROROČIĆ

 Politika ,,krvi i zemlje“ koju sprovodi ruski predsjednik Vladimir Putin u Ukrajini nastavlja da izaziva stravične posljedice, ali uprkos teškim i krvavim borbama, ukrajinski narod ne posustaje u svojoj odlučnosti da brani svoje vjekovne teritorije. Ruska agresija, vođena imperijalnim ambicijama i ideologijom velikodržavlja, izazvala je nesagledivu ljudsku patnju, ali poslednji uspjesi ukrajinskih snaga na frontu ukazuju na njihovu snagu i odlučnost da se odupru i očuvaju svoju nezavisnost.

Uprkos stalnim pokušajima ruskih snaga da zauzmu ključne pozicije, Ukrajinci pružaju snažan otpor, što se vidi u njihovim nedavnim napredovanjima u strateški važnim oblastima. Ovi uspjesi ne samo da predstavljaju vojne pobjede, već i simbolizuju nepokolebljivu volju ukrajinskog naroda da se odupru okupatoru i odbrane svoje pravo na slobodu i suverenitet. U takvom kontekstu, borba Ukrajinaca postaje više od sukoba za teritoriju—ona postaje borba za očuvanje identiteta i dostojanstva. Putinova politika nije samo napad na teritorijalni integritet Ukrajine, već i na same temelje međunarodnog poretka i prava naroda na samoopredjeljenje. Međutim, ukrajinski narod, uz podršku međunarodne zajednice, nastavlja da se odupire ovom brutalnom pokušaju potčinjavanja i pokazuje svijetu da snaga volje i jedinstva može nadvladati čak i najmoćnijeg agresora.

Bez obzira na brutalnu agresiju i nezapamćenu destrukciju, slobodarski i nepokolebljivi duh Ukrajine ne posustaje. Štete u ljudskim životima, kulturnim i materijalnim dobrima nemaju ni kraja ni granica, ali ukrajinski narod, uprkos ogromnim žrtvama, nastavlja da se bori sa nesalomivom odlučnošću, prkoseći svim pokušajima da im se oduzme sloboda, identitet i pravo na suverenost. Svaki izgubljeni život, svaka razrušena zgrada, i svako uništeno kulturno nasljeđe samo dodatno učvršćuje riješenost Ukrajinaca da ne pokleknu pred nasiljem i tiranijom.

Ne smijemo zanemariti brojne i krvave ruske zločine, koji predstavljaju svojevrsni vid genocida i sistematskog uništavanja ukrajinskog naroda. Ruske snage, u svom pohodu, sprovode masovna ubistva, pljačke, silovanja i brutalna mučenja, ne birajući žrtve—od staraca do đece. Odvođenje đece u Rusiju, prisilna deportacija i pokušaji njihove indoktrinacije predstavljaju najgnusniji oblik oduzimanja identiteta, dok serijski zločini silovanja i mučenja pokazuju sav užas i dehumanizaciju koju ovaj režim sprovodi. Ova nečuvena zvjerstva oslikavaju duboko ukorijenjen mentalitet i karakter agresora, koji kroz surovu brutalnost i nepoštovanje osnovnih ljudskih prava, nastoji da zastraši i pokori čitav narod, ali i da uništi sam temelj ukrajinskog postojanja i identiteta. Svako od ovih nedjela, pojedinačno i kolektivno, zahtijeva odlučan odgovor međunarodne zajednice i neizbježno suđenje počiniocima ovih ratnih zločina.

Na kraju ću reći: Borba, ma koliko teška i mučna bila, nas uči kroz vjekove istorije da svaki okupator, bez obzira na svoju moć, kad-tad mora otići. Kao što su mnogi prije nje, tako će i Rusija biti prisiljena da se povuče pred nepokolebljivom snagom naroda koji brani svoju slobodu i domovinu. U ovom ratu, Rusija ne samo da gubi teritorije i vojne resurse, već i nepovratno uništava svoju međunarodnu reputaciju, prikazujući svijetu svoju najsramniju stranicu istorije. Ova agresija nije samo napad na Ukrajinu, već i na samu kolijevku slovenske civilizacije i na sve ono što definiše ljudskost. Okupator može privremeno da zauzme teritoriju, ali ne može da slomi duh naroda koji se bori za pravo na postojanje. Upravo u tom duhu, Ukrajina nastavlja svoju pravednu borbu, čvrsta u uvjerenju da pravda, koliko god kasnila, uvijek na kraju pobijedi.

SLAVA UKRAJINI SLAVA SVIM HEROJIMA PALIM ZA SLOBODU