PROVINCIJALNI DUH

PROVINCIJALNI DUH

Piše: Željko Rutović

Tamo gdje se istost palanačko kolektivnog slavi i veliča, a individualnost ne oprasta, tamo gdje je umjesto radosti smijeha podsmjeh, politikanstvo umjesto političkog, tamo gdje je umjesto agore agonija, umjesto kritičkog govora – ogovaranje, umjesto dijaloga – monolog, umjesto igre duha – zakulisne igre laži, umjesto hijerarhije znanja – kult poltronstva, umjesto otvorenog – zatvoreno društvo, naselio se i pustio duboki korijen provincijalni duh. A za taj duh čovjekova privatnost, identitet i integritet ne znače nista.

Široko se danas rasprostire taj provincijalni duh, osvaja prostore i ljude, naseljava se tamo gdje je do juče bio nezamisliv i kao takav osvaja “pravo” na svoje “ideje i stavove”. Na svoja smatranja. Kao takav pakosnim gnjevom reaguje na ono što ne razumije. Agresivan i solidaran u neznanju, palanački duh ne uzmiče i ne dopušta uznemiravanja.

A tamo gdje jednom pusti korijen, postaje problem kulture, civilizacije i dolazećih generacija. Uostalom, jedna od najtežih kriza koja može zadesiti društva i kulture jeste ovladavanje, tj. prevladavanje provincijskog duha. Takva kriza često i ciklično se dešava sa svim dugoročnim posledicama koje zakonito sa sobom donosi.

Duh provincije i psihologija gomile, a po Kjerkegoru “gomila to je laž”, udruženi u primitivnoj estetici i izgubljenoj etici protivnici su pristojnog uljuđenog društva, svakog kulture manirizma i civilizacije građanizma.

Ne želi taj duh razum i slobodu, kritiku i sumnju. Malodušan i sitničav provincijalizam je stanje duha, neodgovornog i neodraslog, daleko od vizija svijeta smisla racionalnog postojanja. U nepostojanju svijesti o svome neznanju prebiva i kalkuliše od prilike do prilike, vjerujući da je slobodan. Provincijalno se ubrzanom progresijom širi, reprodukuje, osvaja i nameće. Kao da je postao pravilo kome se    (ne)voljno prilagođavamo, doživljavajući ga prirodnim bićem naše stvarnosti, za koju su pristojnost i duhovnost veliki incident. Prestalo je čuđenje, otpor i kritika duha provincije.

Na kraju, tanka je i neprozirna granica između provincijalizma i primitivizma – međusobno se  nadopunjuju i prepliću činjeci jedan razoran socijalni organizam.

U tom duhu ugledni crnogorski publicista Dragan B.Perovic je, u tekstu “Metafora svega postojećeg” (2021), citirao Filipa Davidai “Kultura primitivaca u mračnim vremenima postaje državna kultura, njihovi idoli – idoli masa. Duh primitivizma osjeća se tada na svakom koraku, vlada nad mišljenjem, utisnut je u svaki djelić života”…