Nakon 130 godina u crkvi Pomoćnice Kršćana, u narodu zvane Blaženi Gracija, nebeske zaštitnice župe Muo, ponovo su se čule pjesme koje je za zborove crkve tada sastavljene od muljanskih ribara, napisao franjevac otac konrad Ebert.
Kompozicije prepisane u savremenoj notaciji i objavljene u bogato opremljenoj knjizi pod nazivom Muljanski kantual,urednika don Roberta Tonsatija , muljanskog župnika, predstavljaju spoj prošlosti, sadašnjosti i budućniosti za trajanje ovih gotovo zaboravljenih muzičkih bisera.
Ova knjiga , kamerni hor iz Zagreba pod dirigentskom palicom maestra Roberta Homena koji je premijerno izveo kompozicije Konrada Eberta, emocija je više i dar umjetnosti i muzičkoj tradiciji Mula, Boke Kotorske i Crne Gore.
Mons. Ivan Štironja, kotorski biskup
Muljanski kantual je nosilac autentičnih vrijednosti muzičke baštine u riznici duhovne kulture Hrvata Boke Kotorske kazala je predstavljajući knjigu mr.Marija Mihaliček predsjednica ogranka Matice hravtske u Boki Kotorskoj.
A kad promišljamo o toj duhovnoj, nematerijalnioj ostavštini Mula možemo ustvrditi da se sačuvala u vjerskim običajima, u poštovanuju Blaženog Gracije, blažene Djevice Marije i ostalih svetaca, tradicijskim običajima vezanim za more i ribanje kao gotovo jedinog izvora egzistencije u prošlosti.Kulturnu, civilizacijsku i nacionalnu osobenost su muljani odnjegovali u djelovanju crkvenog zborta, u harmoniji glasova i orgulja. Okolnost da je muljanska župna zajednica prije više od 120 godina imala vlastiti program crkvene muzike čini da se Muo može smatrati središtem sakralne, muzičke umjetnosti Boke Kotorske.Građa koja se nalazi između korica ove knjige osvjetljava Muo i njegovo zanemareno nasljeđe koje je uvijek nekako u sjenci raskoši Prčanja, Perasta i Dobrote.Od ranije poznata istorija muzičke tradicije Mula kroz djelovanje hrvatskog pjevačkog društva Zvonimir doticala se i ličnosti franjevca Konrada Eberta, a ovim izdanjem je dobila najubjedljiviju potvrdu o kulturološkoj pojavi i sretnom ishodu susreta Muljana i učenog franjevca iz samostana Sv, Nikole na Prčanju. I dok je njegova himna Blaženom Gravciji danas živa, ostale pjesme su ostale nepoznate do dana kada je knjižicu sa prepisima muzike otkrio don Robert Tonsati, podsetila je Mihaličekova.
Sa posebnom emocijom ali i ponosom kako je kazao, maestro Robert Homen prionuo je na posao koji će doprinijeti oživljavanju kulturne baštine Boke Kotorske.
On se posebno zahvalio horu uz pratnju sjajnog prof. Nevena Kraljića, orguljaša Zagrebačke Prvostolnice koncertno koji su praćen salvama aplauza izveli dio kompozivija objavljenih u Kantualu.
,, Iako sam dugogodišnji stanovnik Zagreba, ja sam rođeni Kotoranin i uvijek su Boka i Kotor bili u mom srcu. A muljanska župa je i moja župa.
Ono što sam svih tih godina naučio i ostvarivao kroz svoju karijeru u Zagrebu i svo znanje mogu upotrijebiti i na taj način da Boki i svojoj župi mogu doprinjeti svojim znanjem, entuzijazmom i svojom dirigentskom požrtvovanošću.
Sa velikim interesovanjem počeo sam proučavati partituru koju je sakupio don Robert, sačinjenu od djela Konarda Eberta. Interesantno je da je Ebert praktično German porijeklom ali je živio u Italiji, pa kod ovih kompozicija imamo elemente jednog i drugog nacionalnog obilježja. Sve kompozicije koje smo večeras izvodili imaju taj operni bel kanto, što je je nesumnjivo uticaj Italije u kojoj je Ebert živio i radio”, kazao je Homen.
Muljanski župnik i urednik Kantuala don Robert Tonsati ne skrivajući emociju i zahvaljujući na pomoći svima koji su prepoznali važnost ovog projekta je kazao da večeras note same govore a muzika piše povijest.
“Note čak i da objavimo fototipski ili da ih uobličimo u neku knjigu, neće doprijeti do svakoga pa ih je bilo potrebno pustiti da govore. Potrebno je imati ovakav ansambl, ovakvog dirigenta i orguljaša koji će nam dočarati ono što je u naselju Muo postojalo prije puno godina. Problematičnim smatram da se olako shvata kultura Boke i bokeljskih Hrvata, Srba i Crnogoraca i svih naroda koji su se našli na ovom posebnom mjestu”- navodi Tonsati.
Don Tonsati je podsjetio na dugu i slavnu tradiciju Hrvatskog pjevačkog društva “Zvonimir”.Osvrnuo se i na neopravdano zapostavljanje ovog ribarskog mjesta, njegove kulture i tradicije ali i njegovog svetilišta.
,, Ovo pjevačko društvo se često pominjalo ali nikako da se neko zapita odakle je to društvo, kako su nastali, ko ih je naučio i kako su trajali od početka do šezdesetih godina 20. vijeka. Fratr koji je postavio kulturno istoriju ovog mjesta bio je župnik don Anton Kosović”, rekao je on.
“Večeras ova crkva može biti u Beču, Napulju i u Rimu sa svim onim sjajem I bogatstvom kulture koji ti veliki kršćanski centri nude”, zaključio je don Robert Tonsati.
Veče za pamćenje!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].