PROĆI ĆE TEŠKE GODINE A RIJEČ ĆE OSTATI DA ŽIVI, TRAJE I OPOMINJE

Piše: Veljko ĐUKANOVIĆ, prof. književnosti

Pred nama je nova zbirka pjesama Božidara Proročića Okovi i lanci. Ove pjesme nastajale su tokom posljednjih pet godina, u vremenu otkako su „oslobodioci” došli na vlast u Crnoj Gori. Poznato je da pobjednici pišu istoriju, a svaka vlast nastupa s pozicije moći donosi zakone, selektivno ih primjenjuje, a za sve što se čini mimo njih pronalazi opravdanje u navodnim višim interesima. U takvom ambijentu pjesnik ne može ostati pasivni posmatrač. Proročić progovara o svemu negativnom što se dešava – ne samo u Crnoj Gori, već i u širem, globalnom kontekstu. Kako je zapisao Antun Branko Šimić: „Pjesnici su probuđeni dio naroda“, i upravo je njihova dužnost da ukazuju na devijacije društva, da ih imenuju, osude i ostave trag za buduće generacije kao opomenu i svjedočanstvo.

Dok „pleme moje snom mrtvijem spava“, Proročić hrabro i bez zadrške iznosi svoje stavove. On razotkriva i osuđuje, ne dopuštajući da zamagljeni veo istorije prekrije istinu.

Zbirka Okovi i lanci obuhvata četrdeset pjesama, pretežno angažovanog karaktera. Autor se ne udaljava od stvarnosti, već joj pristupa direktno, snažno i dostojanstveno. Njegov lirski izraz problematizuje ključne teme savremenog društva: sputanost pojedinca, borbu za slobodu, krizu identiteta i gubitak humanosti. Njegovi stihovi bude savjest, pozivaju na preispitivanje i otvaraju prostor za otpor svakom obliku nepravde.

Zbirka započinje pjesmom Krik, posvećenom ukrajinskom pjesniku i borcu za slobodu Vasilju Stusu, koja simbolizuje očajnički pokušaj otpora svemu onome što savremeno vrijeme nosi kao teret. Proročić odbacuje nametnute stavove „onih koji su davno poraženi“, odbija politiku i zakone koji sputavaju slobodu duha. U pjesmi Slobodno pišem jasno poručuje:

Zato pišem

Razbijam taj mit

Veliki ne postoje osim na mapama

I u glavama ideologa koji žele

Sve za sebe.

Proročića jednako pogađaju suze majki Srebrenice, plač djece u Palestini, stradanja u Šahovićima, Katinskoj šumi, Gladomor u Ukrajini, kao i savremene tragedije. Njegova poezija indirektno priziva i opominje na Aušvic, Jasenovac, Morinj, Štrpce, Loru – mjesta kolektivne traume i ljudskog posrnuća. Postavlja suštinsko pitanje: gdje je nestala humanost? Zašto čovjek postaje neprijatelj čovjeku?

U pjesmi Muhadžiri – iseljenici taj bol je izražen duboko lično i potresno:

Pogaču i grumen crne zemlje stavih u torbicu

Nemam snage da se okrenem.

…

Svi me s prezirom gledaju

Dalek sam sebi i drugima

Steže me neka sila oko vrata

Hoću da ispustim dušu.

U pjesmi Krv i vatra autor se nadovezuje na misao Ive Andrića o cikličnim sukobima na Balkanu, ironično oslikavajući istorijsku stvarnost:

Evropa je mirovala pola vijeka

Avet fašizma je bila

Vezana okovima i lancima

Dugo je to trajalo

Za Zapadni Balkan.

Na prostoru gdje „prošlost živi, a budućnost umire“, Proročić postavlja pitanje nasljeđa koje ostavljamo mladima. Umjesto perspektive – ostavljamo im spomenike i teret istorije.

Simbolički okvir zbirke može se dovesti u vezu sa romanom Lelejska gora Mihaila Lalića, gdje se kretanje „iz magle“ označava kao izlazak iz beznađa. Proročić započinje zbirku krikom, a završava vjerom – oslonjen na nepokornost i slobodarski duh Crne Gore, oličen u Njegoševoj misli: „Crnogorci ne ljube lance“.

Završna pjesma Lome mi te Crna Goro predstavlja snažnu apoteozu slobode i otpora:

Nikad neće, Crna Goro,

Slomiti te sile tame,

Luča tvoja obasjava

I kroz ove teške dane.

Orlovi te tvoji prate,

Gorski vuci iz planine,

Puće lanci i sindžiri

Probljeskujuć tvoje ime.

Vrijednost ove zbirke ne ogleda se samo u tematskom sloju, već i u njenoj etičkoj i umjetničkoj dimenziji. Proročićeva poezija nosi snažan poetski nerv, jezičku preciznost i izražen osjećaj za unutrašnji ritam. Svaka pjesma prevazilazi lično iskustvo i prerasta u univerzalni poziv na slobodu, istinu i ljudsko dostojanstvo.

KRIK

Ukrajinskom pjesniku Vasilju Stusu

Opet su zemlje naše žedne krvi

Pozivaju na rat u dalekim stepama

Jahač apokalipse zloćudno prijeti

A mi pjesnici pišemo pjesme i vidimo crne slutnje

Da ćemo postojati samo u knjigama

Zaplakao sam nad utrobom crne zemlje

Poslednje što sam izustio bila je riječ – sloboda

Odjeknu rafal i prolomi se moj KRIK

nasta tajac

samo se soko nadvijaše

nad zlatno-plavim poljima naših zastava.

BELVEDER

Pada noć neizvjesnosti

hladna

oko mene zapaljene vatre oko kojih se kupimo

čuju se patriotske pjesme

magla nas prekriva

jeza bjeličaste zore nastupa

Belveder kao Termopilski klanac prkosi

uzdasi nam paraju tijela

nastupaju ONI sa svojim hordama

istorija se ponavlja

molim Boga za oproštaj

njihovih grjehova

crni gavran se zlokobno kezi

dok prelijeće iznad nas

želi SVETI TRON

čuju se pucnji, suzavci, metež

ostarjeli Crnogorac pored mene plače

teška je njegova suza

teški su okovi i lanci

kojim me žele vezati

u mojoj glavi

dok me suzavac ,,opija”

odzvanjaju stihovi Mladena Lompara:

neće biti posljednjeg boja

mi smo vječita meta.

Cetinje 5. septembar 2021. Godine

SEDMI PEČAT

Pod plaštom crnog ogrtača

harala si Evropom

ti nezaustavljiva pošasti kosača

koji želi da sahrani svijet

nikada tama neće nadvladati

šahovsku ploču crno-bijelih polja

u toj igri gdje može ostati samo jedan

pješčani sat ističe

ko li će ovaj put

nadigrati surovu stvarnost

štitonoša ili smrt

protivnici iz dvije različite dimenzije

kontrast Hegela i Kanta

egzemplarni Ars moriendi

ostade zapisan na štitu

posljednjeg propovjednika.

Cetinje 13. 12. 2021.

BOŠNJAK

Ophrvan svojom težnjom

da bude prihvaćen

u Evropi koja glumi demokratiju

Bosna na putu između

istoka i zapada

šeher Sarajevo mami me

da mu se vratim

kafa i ratluk

mirišu mi

a ja sam u tuđini

meni stranoj i dalekoj

preživio sam progon

strahote rata

granate i okupatorske vojske

i danas se pitam

zašto nam je sudbina takva

da smo uvjek nečija meta

mi koji smo

svakog gosta

musafirom zvali

i komad pogače i pite

sa njim dijelili

na sofri

BOŠNJAK – IME JE TO

mnogo je pitanja

na koja odgovor nemam

ponekad okrećem brojanicu

za godinu svaku

i kroz molitvu kažem

Ako Bog da – Bosna je JEDNA I JEDINA

Sarajevo – Zvornik, jun 2019.

KRV I VATRA

Evropa je mirovala pola vijeka

avet fašizma je bila

vezana okovima i lancima

dugo je to trajalo

za Zapadni Balkan

đe se bez vatre i krvi

ne može ni jedan dogovor napraviti.

Tanatos se rodio ovdje

tu su njegovi najbolji sljedbenici.

Dovoljno je da sam

drugačji od tebe

i da mi to odredi sudbinu.

U tom redu smrti

nema pravila

razulareni vojnik

s nacističkom tetovažom

kojem je tek dvadestak godina

pali sve pred sobom.

Izbjeći ne mogu

riječi nemam nemam ni suza

osjetiću olakšanje

kada se u par sekundi

okonča moj život.

Postaću dio onoga

što zovu Genocid

neslavno ime za mene

pisca koji sam napisao na

desetine knjiga.

U glavi mi odzvanjaju

posljednje misli

Ovo je Zapadni Balkan

riješena je posljedna enigma

Starog svijeta

ovdje je smrt nastala.

Cetinje 7. maj. 2022. godine

ARESOVI BODEŽI

Na prostorima Balkana

nijesmo nikada mirovali

voljeli smo da budimo

uspavana zla.

Mitologija drevnih fantazija

ovovremenih.

U tom neprestanom

traganju varvarstvo je

uzvišeni čin.

Tek rođenima smo

u nasljedstvo ostavljali bodeže

i danas to radimo.

Aresova loza nikada

nije nestala kod nas.

Volimo olovni miris krvi

njime su se hranile

brojne generacije

ostalo je to proklestvo

u našim genima.

OKRUTNA GROBLJA

Rodili smo se na

Zapadnom Balkanu

mjestu đje prošlost živi

a budućnost umire.

Nema kajanja

ni oproštaja.

Konjanici smrti

vode nas u lancima

red nema početka

ali ima siguran kraj.

Previše bola sam

okusio da bih živio

drugi život.

Krik potiskuje riječ

mač sječe pero.

Groblja su okrutni

podsjetnik naše stvarnosti,

ona su razasuta na svim

našim raskršćima.

Upravo na njima

postajemo prašina

iz koje se rađaju

novi mitovi

naših poraza.

Mladima smo ostavili

spomenike i bodeže

da nastave da stvaraju

groblja budućnosti

ona su jedino

,,sigurno“ utočište

đe će nas uvjek biti…

LOME MI TE CRNA GORO

Lome mi te Crna Goro
strvožderi sile mraka
paśi nakot izdajnika
što čekaju iz prikrajka.
Koraci se jaki čuju
škripe kosti iz prošlosti
šume, sjene stradalnika
kamenjar su od vječnosti.
Krv je tvoja ispisana
šančevima što se šire
dok urlikom od junaka
vječna zublja opominje.
Lome mi te Crna Goro
Izdajnici – vrane crne
Igrajući mračno kolo
oko tvoje zlatne krune.
Lome mi te Crna Goro
suza krvlju natopljena
i pošljednji uzdah borca
stih je jači od kamena.
Konjanici sudbe hrle
isukani mač se sveti
pada snoplje od hijena
i prezrivi osmjeh kleti.
Gromovi te sa Lovćena
okađuju svetim “mirom”
dok oltarom gorska kletva
opominje Božjom silom.
Nikad neće CRNA GORO
slomiti te sile tame
luča tvoja obasjava
i kroz ove teške dane.
Orlovi te tvoji prate
gorski vuci iz planine
puće lanci i sindžiri
probljeskujuć tvoje ime.

16. 12. 2023. godine