Boka Kotorska, riznica starih običaja, drevna škrinja u kojoj su smješteni medaljoni nematerijalne kulturne baštine.
Prošlost Bokelja je, između ostalog, puna i običaja od fešti i slavlja na koje se nažalost zaboravlja.
Na stare običaje, ukuse zaboravljenih poslastica i uskršnjih simbola podsjeća za Skala radio Mašo Čekić, novinar i publicista.
Čini se da Božić prednjači u manifestacionim oblicima, a da je Uskrs samo pinca i šareno jaje.
Ovoga puta Čekić će o zaboravljenim uskršnjim običajima govoriti u nedjelju 20. marta, u tivatskoj Gornjoj Lastvi povodom dolaska proljeća i Uskrsa, u organizaciji Kulturno zavičajnog društva “Napredak“ iz ovog pitoresknog mjesta na obroncima Vrmca.
Vjekovi su protutnjali, mnogo toga se mijenjalo i promijenilo u našoj Boki Kotorskoj.
Dolazili su ljudi sa svih strana, običaji su se nadopunjavali, mijenjali, pa i zaboravljali, ali su pinca i šarena jaja ostala.
Međutim, u današnjem brzom vremenu sve nam je postalo teško, pa i napraviti uskršnji kolač-pincu ili fugacu, obojiti jaje, pa se najčešće pribjegava naručenim gotovim, u pekarama i na pijacama ili se zadovoljimo kineskim plastičnim jajima.
Čuvar starina i običaja, Mašo Čekić je protiv toga.
Ili slavi ili ne slavi, poručuje on.
“Pinca nije samo uskršnji kolač. Ona je prije svega uskršnji dar koji se daruje i podijeli sa najbližima, sjećajući se na sve ono što Uskrs u sebi sadrži. Stoga ne treba žaliti truda da se pinca napravi. Na zaboravljene i sve rjeđe štruce na našim trpezama, takođe nostalgično”, podsjeća Čekić.
“Ovaj kolač je zahtjevniji za napraviti i najsličniji je štrudelu. U Evropi je to negdje štrudla, negdje savijača, tijesto je slično pinci.
Napravi se deblja kora, filuje se sa orasima, po neko i ostalim sjeckanim suhim voćem i savije se kao svaka štruca, peče se i reže hladno”, priča on.
Istražujući porijeklo štruca, Čekić navodi Trst i Veneciju, isto kao i u slučaju pince.
Trst je u svojoj istoriji bio pod Austrijom, a iz Češke, preko Austrije je stiglo dizano tijesto i stvoren je čuveni tršćanski prijesnac od kojeg su kasnije nastali svi prijesnaci slatki i slani, pa tako i bokeška štruca.
U Boki Kotorskoj, priča Čekić, nije pinca samo bila simbol Uskrsa, kao što ni priganice nijesu samo simbol Božića, već je bilo još takvih poslastica na koje smo potpuno zaboravili, poput karuklja koje su bile uskršnji kolač u Dobroti, a pravio se i na Prčanju, Stolivu i drugim mjestima u Boki.
“Bio je sirotinjski, ali je bio simbol Uskrsa i pravio se sa maslinovim uljem, brašnom, cukrom i mlijekom u obliku pletenice, kao svaki sušeni kolač. Ukrašavao se trakom, vrpcom, fjokom”. To je taj zaboravljeni kolač čiji nam miris i ukus dočarava meštar od Bokeške kužine.
U ribarskom Mulu je tradicija pravljenja križića od loze, a još po neko to i danas radi i u Gornjoj Lastvi.
Na Luštici, u Krtolima takođe su, kaže Čekić, sjajni ali zaboravljeni uskršnji običaji i to u maslinjaku.
Uskrsnuće treba i maslini, jer je ona održala sve ovo što mi danas u Boki imamo.
Maslina se škropi svetom vodicom, kiti cvijećem, podsjeća on.
Tajne zaboravljenih običaja ovog kraja Čekić će otkriti u Domu kulture “Ilija Marković“ u neđelju 20 marta u 16 sati u Gornjoj Lastvi, uz degustaciju pince i štruce.
Posjetioci će imati priliku da pogledaju izložbu ukrasnih uskršnjih jaja akademske slikarice Tanje Matković.
Održaće se i koncert violinistice Nevile Klakor i pijanistice Staše Radusinović.
Dobro jutro Zalivu, dobro jutro Skali.
Jesu li se jutros neki umili u vodu od ljubičica? Dati nisu zaboravili taj lijepi običaj pred Uskrs?
Pinca koja se pravi u mom domu nema oblik štrudela , što ne znači da ne može.
Nije obavezna štruca, može biti i okruglog dna ali oblikovana vještim rukama, a ne pečena u teću !
Čistim nožicama se na vrh zareže 2 puta , pa je ljepša.
Nisu danas većina domaćica vješte napraviti dobru pincu, ali nađe se još po koja.
Moja nezna NISTA , pa sto cu, trpim !!!!!!!
Prčanjotu dragi, možda nećeš vjerovati ali sam jutros u lavandin sa freškom vodom ladnom i uz babina puca ili tratinčice, majčinu dušcu, ljubice, i mladu travu se degušto umila a svirala mi je Skala u tu uru onu pjesmu kad menduli procvjetaju i pivci kad zapivaju u a ranu zoru doći ću kada menduli procvjetaju i na to im fala vazda. Znaju što i kada trebaju puštiti.
Prcanjotu, mozes ih sve nabrojat na prse dvije ruke. Idu skoro SVE u Voli i Lakovic megamarkete i trguju pince. Muzevi zadovoljni kako su vrijedne, pa su se sjetile. Ove sto zbilja znaju napravit kako valja, te su ti najcesce naj……..od istih muzeva, tako ti je u ovom svijetu nepravda, pa opet nepravda, do beskraja.
danu mi napisi recepat prcanjotu, pa cu mozda i ja postati ta sto je umije, kad vec znas, mora biti da ti mijesis, ha, ha, ha
Fala vi za ovu priču ovo je lijepo čitati a ne skandale. Miško je pravi zaista čuvar ovijeh običaja naših starih.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].