Prije 40 godina napustili smo učionice sa starim bubnjara pećima, oko kojih smo prepisivali, imitrali profesore i sami sebe, povjeravali se, preslišavali, svađali i mirili.
Danas pratimo unuke do jaslica koje su pod krovom naše Gimnazije, na Tabačini.
U toj ulici najljepše je mirisao vrući kruh i freška mortadela naših nezaboravih marendi uz pitanje – oli griz?
Malo niže, prema postrojenju gradskog vodovoda život je živjela čuvena kafana “Mila majka“.
Koliko li su puta vice maturanti i godinu stariji maturanti,, sa prvom bradom i brkovima, pravo iz “Mile majke“, malo nakvašeni dolazili na prvi čas istorije kod Vasa, a poslije velikog odmora, nevješto skrivajući odebljao jezik od pelinkovca, na čas knjiženosti kod Katurićke.
Tada se redovno Pjesma o keruši miješala sa Askom i vukom, Držićev Dundo Maroje sa Kir Janjom, Ana Karenjina sa Tatjanom Onjegin, Kamijev Stranac sa Čehovljevim junacma.
Kosta je, od svih književnih likova i dijaloških formi upamtio Dragi Muki – ponavljajući početak pisma osam puta, sve dok mu nije zapečaćena jedinica i pored šarma i podignutih rukava po pravilu, kada ga god prozovu da odgovara.
Pragovi prozora za mali odmor bili su zaduženi za tice pjevačice i tercu, koju bi obično povela Fiš.
Pridružile bi se Mecka i Duca, a refreni: “Tužna su zelena polja“, “Marijana“, “Dok palme njišu grane“, “Sva su moja proljeća u meni“, ostala bi pod kragnama naših đačkih kecelja koje smo gužvane vadile iz školskih torbi kao obaveznu monturu za čas.
Kada su se pred samu maturu osmjelile Anica, Ljilja i Ćićo i kao šinjorine arivale na čas u tada moderne kotule na kampanu i prve štikle, profesorica Vera Katurić ih je prvo izvela do table, pa poslala doma da se presvuku.
Susjedno, matematičko odjeljenje je bilo manje slobodno i otkačeno od jezičara, ali su pokazali avangardu sa afro frizurama koje su Nađa i Sonja, tako ponosno jednog popodneva, na sva zvona, i onim školskim u dvije ure, unijele u Gimnaziju da je svima stao dah.
To su slike popodnevne smjene. Jutarnji, tzv. putnici iz Tivta i Budve, Prčanja, Stoliva, Perasta, Risna, takođe su raskoš mladosti pokazivali na svoj način. Međusobno smo se upoznali i zavoljeli na velikoj maturskoj ekskurziji diljem Jugoslavije, a potvrdili na maturskoj večeri u tadašnjem hotelskom kompleksu Markov rt. Našu maturu, zbog sale i tarace iznad mora nazvali smo “bal na vodi“.
Postoji vrijeme vremena i prostiranje prostora, a u vremenu drugarstva i bezvremenu čistih ljubavi ovih dana se na svojoj internoj viber mreži dopisuju i u horoskopu naših života dodaju svoj znak Aco, Bruna, Marina, Radmila, Melita, Dijana, Stanka, Lidija, Dragica, Selma, Lidija Fiš, Zdravko, Milija,Vasko, Milo, Vojo, dvije Sneške Snežana i Snježana, Viktorija, Duca, Ružica, Zorica, Ljilja, dvije Vesne, Vesko, Zoran Gavro, Braco, Slobodan, Vjera, Berica, Ana, Đulijaza, Milana, a svakim danom pridružuju se i ostali.
Kad smo kod Milane, samo crtica.
Ona nije bila đak kotorske Gimnazije. Milana je bila naš ljetni suvenir, kada bi u Kotor iz Sarajeva dolazila na ferije.
Družili smo se i provodili naša ljeta od bazena do Markovog rta i Bajove, preko stare rive za dva đira i ples ispred Slavije, kafane Dojmi uz VIS “Solusi“, prije svega.
Drugom avgustovskom kišom, sa kojom je mirisala nova školska godina, Milana bi nas napuštala, ali su tajne i ljetne ljubavi čuvali dnevnici i pisma koja su lećela sa adresa Sarajevo – Kotor, pa kasnije i Beograd, đe je većina nas pasala na studije.
Onda bi rat u kome se Milani izgubio i Dnevnik i slike vršnjaka, pa smo je na našu prvu feštu od mature, objeručke prihvatili kao svoju sa svojima.
Otud na ovih dana otvorenom zajedničkom maturskom viberu Milanin pozdrav našoj geneacji riječima: “vaš usvojeni maturant, da nije vas bilo bila bi pravo siroče“.
Najčvršća vrata su ona koja su širom otvorena, kaže jedan prastari zapis sa Tibeta.
Ja mislim da nas u letu maturskog spajanja savremenom tehnologijom koju savladasmo i mi iz 58. i 59. prati Galeb Džonatana Livingstona, a ipak ćemo na kraju naše fešte sve poslati na adresu Egziperijevog Malog princa.
Tamo su istine i ljubavi baš kao u našim dnevno – noćnim prepiskama i crno – bijelim fotografijama sa mature, prije i poslije nje, dok je u nama raslo veliko ljudsko srce.
To je naša generacijska sinergija koja je dokazano preskočila sve rampe podvajanja i postala ono što mi suštinski jesmo.
U svim svojim različitostima ostali smo zdravi sa zvijezdama duboko otkotrljanim u nama.
I na kraju, sjetih se Andićevog znaka pored puta koji glasi: “Tako je malo potrebno da budemo srećni a često nam baš to malo nedostaje“.
Bože, kako je malo bilo potrebno od kad se za dogovor oko proslave 40 godina mature povezala generacija koja umije da sanja i da se igra.
Ali i da za druga pokisne, pa i da mu operaciju žuči učini lakšom, sa porukama koje se arhiviraju na dnu duše.
I sad zasista na kraju, ne poručujem onima koji ne umju da sanjaju Antićevski -“marš napolje iz našeg sokaka kad ne umiješ da sanjaš”, jer takvh među nama nema. Moja generacija umije da sanja i da se igra. Poručujem da ću svakoga gađati kamenom iz žuči ko ne dođe na feštu u PC “Vukšić” 7. jula od 20 ura, ako takvih uopše bude.
Dubravka Jovanović
SJETI LI SE IKO 25 MAJA I ŠTAFETE ?
SRETAN DAN MLADOSTI LIJEPE JUGOSLAVIJE !!!!!!!!!!
Risto, Risto, sto ce ti ta prica. Pusti lijepa sijecanja, pa i da su malo nasminkana. Vidi Pixi jos uzdise za nekom sto je maturirala daleke 78 i to mu je znak da je jos ziv. Sve se dalo u politiku. To sijecanje na mladost ostaje, a ovo sto danas vecina jedva prezivljava nikoga ne zanima. Zamazali narodu oci, sukobili, a narod lud i slijep.
Malo maste i uljepsavanja nije na odmet. Dube, tebi svaka cast, ali da kazem i ja dvije o generaciji 1977 mature, Jednu cu navesti koja mi je najvise ostala kao nekolegijalna. Pomenuta doktorica Br… ulazi lagano na rabotu. Meni bila frka za dijete za nalaz u susjednu kancelariju. Ni cus magarce moja generacija da mi pomogne. Eto tako.
Čemu ovoliki hvalospjevi? Moja generacija se sastaje. Niste loši dragi moji i neka vam je srećno 40 godina mature. Ali generacija maturanata 1978 ! Koje su to ribe bile! Sjećam se pjesme njih 6-7na svaki mali odmor. Mogle su biti konkurencija najboljoj ženskoj klapi. Kakve uviježbane Bisernice, nula pri njima.U jednu od tih sam bio dobro zatreskan, ali ništa od toga, j……….ga.
Prvo,hvala Dubravki i u ime moje generacije sto nas je podsjetila na drugarstvo.Svaka je generacija ostavila pečat ali se malo koja druzi i voli na ovaj nacin na koji je opisan.Od svega je najvaznije da se ne zaboravljaju i da se iznova radosni srijecu.Na tome vam čestitam.
Koiko vidim znajući neke ljude iz ove genereacije i oni su kao i svi politićki i vjerski sigurno i nacionalno razlićitih opredjeljenja ali im to ne smeta da budu ovako jedinstveni kada je u pitanju prijateljstvo.Svaka vam čast i neka vi je srećna nova matura.
Sretni bili i vazda veseli.Nase je bilo nebo i svemir.
Ovo su najiskrenija prijateljstva.
Pravi ste.Srećna vam fešta.
Hvala Vam Dubravka na divnom tekstu. Sa suzom u oku se sjecam tih dana i maturske u kultnoj kafani “Dojmi”. 1970. godina, a mi svecano obuceni pjevamo Gaudeamus igitur, a zatim prvi ples sa ocem, ili majkom.
Nezaboravno. Rasuli smo se po svijetu. Voljela bih da se vidimo 2020. na 50. godisnjicu. Mirjana, Cica-Vesna, Zorka, Evica, Tonci, Branko, Josipa, Rade, Nevenka i mnogi drugi iz drustveno-jezickog i prirodno-matematickog smjera kotorske gimnazije.
Bravo vam ga a mi se iz generacije i ne poznajemo vise.čak se i ne javljamo jedni drugima.Ovo je lekcija za mnoge.Čestitam vam!!!!!!
Muško sam ali menije sramota što sam zaplakao.Bravo Dube.
Svaka vam čast. Slabo se sastaju generacije ovako više.Svi smo se zaboravili u ova vremena otuđenja.
To smo mi!Sretna sam
U ime svih nas iz pedeset i neke hvala ti draga, draga naša Duco
Kako je lijepa i topla ova priča.Ali i poučna.Srećna vam matura , mnoge od vas poznajem .
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].