Droga je epidemijska bolest XXI vijeka i sve je dostupnija, sve jeftinija.
Čak i kokain, droga bogatih, VIP društva, je postala jeftina.
Stoga možemo da kažemo da je ona svuda oko nas, upozorava Nada Matković, socijalna radnica koja se više od 15 godina bavi bolestima zavisnosti u Psihijatrijskoj bolnici u Dobroti.
Po njenom mišljenju, sve što društvo radi u borbi sa ovom pošasti je sporadično, bez ozbiljne kontrole na nacionalnom nivou.
“Pare se daju, odrade se projekti, ne znamo ni koji sve ljudi u nevladinim organizacijama rade te projekte koji traju dok traje novac. Kad se završi projekat, završi se skoro svaka priča sa drogom”, kazala je Matkovićeva gostujući u Skala radiju.
“Ako se krene od same defincije da su bolesti zavisnosti sociomedicinske bolesti, to znači da prije svega društvo treba da preuzme veliku ulogu. Kada zavisnik, a na žalost sve više se pomjera starosna granica, pa ih je već i od 14 godina dođe u Psihijatrijsku bolnicu, sa njim treba da radi stručni tim jer lijeka protiv droge nema. Da postoji lijek, narkomanije ne bi bilo. Lijek je priča, razgovor, povjerenje, strpljenje, odnosno psiho terapija koju radi isključivo stručan tim”, naglašava naša sagovornica.
Kada ih “izvučemo ili očistimo” postavlja se najteže pitanje kuda dalje, navodi Matkovićeva.
“Što zavinika čeka kada izađe napolje? Čeka ga sve isto. Taj nazovimo narkoman, nema posao, on se vraća u istu sredinu,u istu porodicu, vraća se u isto društvo. Razumljivo je da se ne može preko noći sve to promijeniti ali su na potezu tada porodica i društvo, da se prevenira ponovo njegov recidiv, jer bolesti zavisnosti su recidivirajuće bolesti. Sa njima se bavi jako malo ljudi, mišljenja je Matkovićeva.
Zapanjujuće je, podsjeća ona, da u Crnoj Gori ne postoji odjeljenje za liječenje žena zavisnika.
“Da li je to stigma ili je to nemar, a žena zavisnica ima skoro isto koliko ima i muškaraca. Za naše društvo devet kreveta koliko ih ima na odjeljenju za narkomaniju u Psihijatriskoj bolnici u Kotoru, bi bilo mnogo za liječenje zavisnika kada bi se radilo na prevenciji, ali prevencije nema. Već za djecu koja su u vrtiću, potrebni su razgovori na ovu temu. Roditelji na žalost sve više dovode djecu sa 14, 15 godina koja su već na pragu zavisnosti. Sve ono što stručni timovi novo doznaju nije iz knjiga već iz prakse, iz priče zavisnika sa kojima rade”, priča Matkovićeva.
“Ja ih prvo pitam kako si počeo? Obično je odgovor, pa tako iz dosade. Dosada je osnovni problem. A dosada znači neiskorišćeno vrijeme. Zato je prijeko potrebna prevencija na jednom opštem nivou, na državnom nivou. Potrebno je uraditi pravi plan i program prevencije koji bi se primjenjivao u kontinuitetu, na relaciji porodica-škola-društvo”, poručila je Matkovićeva.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].