PRETEČA KOVAČEVIĆA I ŠIŠEVIĆKE: Božena Jelušić i Suada Zoronjić afirmisale gušenje slobode govora i targetiranje medija

”Nikakva namjera povrede časti i ugleda tužilja, kako se to tužbom pokušava predstaviti nije postojala od strane tuženih, niti dokaza za to ima. Ova tužba u tom pravcu ima sve karakteristike ”slapp” tužbe, s obzirom na to da se istom, to je jasno, pokušava ućutkivanje medija i jasan je pokušaj cenzure i gašenja kritike. Dakle, cilj je jasan – gušenje slobode izražavanja – prava garantovanog članom 10 st 1 Evropske konvencije”

Pred Osnovnim sudom u Podgorici sjutra se nastavlja politički motivisan proces koji je pokrenula tužiteljka Snežana Šišević protiv profesora FCJK Bobana Batrićevića. Osim Batrićevićevog procesa, posljednjih dana je aktuelan i slučaj neočetničkog provokatora, lizača beogradskih otirača, salonskog neočetnika Marka Kovačevića Šubare, koji je podnio lažnu prijavu policiji protiv 13 novinara, političara i NVO aktivista.

Očigledno da je sezona obračuna sa slobodnim intelektualcima, novinarima i kritičarima ”oslobodilačke” vlasti u punom zamahu, ali i prije Kovačevića i tužiteljke Šišević, trend targetiranja medija i kritičara ”oslobodilačkog” tridesetoavgustovskog režima pokrenut je iz veleizdajničke kombi-partije Dritana Abazovića – URA-e.

Abazović je poznat po targetiranju medija i posebno Portala Aktuelno, ali za njim ne zaostaju ni dvije funkcionerke URA-a. Rashodovani politički resursi velizdajničkog projekta kodnog naziva URA Božena Jelušić i Suada Zoronjić tužile su krajem septembra prošle godine Portal Aktuelno i glavnog i odgovornog urednika Balšu Kneževića, kao odgovorno lice, zbog ’’povrede časti i dostojanstva’’ objavljivanjem teksta ’’Odlazak starleta političke prostitucije’’.

U pomenutom tekstu, koji je sada već dobio status istorijskog, je na veoma slikovit način iznijeta istina o veleizdajničkom angažmanu i bestidnom političkom licemjerju ove dvije persone u okviru rashodovanog političkog projekta koncerna Vijesti poznatog kao URA.

Portal Aktuelno već je pisao o motivima ovakvog pokušaja cenzure preko sudova, kao i o tome da je tužba Jelušić i Zoronjić došla u jeku hajke koju je koncern Vijesti, poznatiji kao ”medijska mafija”, vodio protiv naše medijske kuće.

Kako smo tada naveli tužba Jelušić i Zoronjić je ništa drugo do sredstvo očiglednog obračuna sa Portalom Aktuelno i klasični primjer pritiska na slobodu izražavanja, koja uz to obiluje lažima koje će lako biti opovrgnute na sudu.

Advokatski tim Portala Aktuelno nedavno je odgovorio na tužbu Jelušić i Zoronjić, a u odgovoru koji je dostavljen Osnovnom sudu u Kolašinu, blago rečeno, tužba dvije URIN-e rashodovane političke starlete je razbijena u paramparčad!

Stoga ovom prilikom u cjelosti prenosimo odgovor na tužbu našeg advokatskog tima, da bi javno doprinijeli borbi protiv represije i ugrožavanja slobode govora koja je trenutno u Crnoj Gori veoma zastupljena. Takođe, crnogorska javnost ima priliku da se upozna sa obimom manipulacija koje Jelušić, Zoronjić i njihovi nalogodavci žele da provuku u cilju gušenja slobode govora i vršenja brutalnog pritiska na Portal  Aktuelno.

Odgovor na tužbu:

Uvodni dio referata tužbe posvećen je ukratko ličnim biografijama, porodičnim, ličnim i profesionalnim prilikama tužilja iz kojih se da izvesti nesporan zaključak da se radi o javnim ličnostima, što posredno tužilje potvrđuju na strani 4 predmetne tužbe. No, ne samo što su bile javne ličnosti, tužilje su bile i visokopozicionirane zvaničnice – poslanice političkog subjekta GP URA, kao nosioca izvršne vlasti u periodu nastanka i objave spornog teksta, koja okolnost je od izuzetnog značaja za sam postupak i koja okolnost je i bila razlog objavljivanja teksta, a ne nikako, kako to tvrde tužilje, da se radilo o bezrazložnom ličnom napadu, koja tvrdnja nije potkrijepljena činjenicama i dokazima priloženim uz tužbu. Naime, radi se o osobama, politički visoko pozicioniranim u periodu nastanka teksta, koje su kao takve pokrenule ovaj postupak protiv tuženih, koji su izrazili kritički stav, o u tom trenutku izuzetno bitnim političkim temama od društvenog značaja. Izraz „Odlazak starleta političke prostitucije“ upotrijebljen je metaforički, kako bi se izrazila kritika političke elite, zbog njihovog političkog djelovanja i ponašanja koje je autor doživljavao kao moralno i etički upitno, a kako bi podstakao građane da razmišljaju o političkoj eliti i njihovom djelovanju. Ovaj izraz predstavlja politički stav i mišljenje, a nikako uvredu ili kompromitaciju i kojim se pokušalo ukazati na neetičku praksu političke elite, kojoj su nesumnjivo pripadale tužilje u tom trenutku. Rasprava oko ponašanja, stavova i konkretnih radnji tužilja u političkom djelovanju bila je predmet šire političke rasprave i kontroverzi na javnoj i medijskoj sceni. Nikakva namjera povrede časti i ugleda tužilja, kako se to tužbom pokušava predstaviti nije postojala od strane tuženih, niti dokaza za to ima. Ova tužba u tom pravcu ima sve karakteristike „slapp“ tužbe, s obzirom na to da se istom, to je jasno, pokušava ućutkivanje medija i jasan je pokušaj cenzure i gašenja kritike. Dakle, cilj je jasan – gušenje slobode izražavanja – prava garantovanog  članom  10 st 1  Evropske konvencije, kojim je definisano da svako ima pravo na slobodu izražavanja, slobodu sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. To isto se navodi i u  Ustavu CG. Takođe, Zakon o medijima u članu 3 navodi:

„Mediji slobodno objavljuju informacije i mišljenja o pojavama, događajima i ličnostima poštujući Ustav, zakon i Kodeks novinara Crne Gore i druge opšte akte kojima je propisana zaštita profesionalnih standarda.

Ono što je jedino tačno u referatu tužbe, koji se odnosi na povredu prava ličnosti tužilja, jeste da je tuženi I reda glavni i odgovorni urednik portala „Aktuelno“, dok je tuženi II reda osnivač navedenog portala.

U ostalom dijelu referata, tužba se bavi parafraziranjem i kopiranjem samog teksta, i njegovim unošenjem u referat tužbe, kao i paušalnim tvrdnjama da je došlo do povrede prava ličnosti. Takođe, navedeno je da tekst predstavlja bezrazložni „lični napad“. Tuženi se nikada ranije, prije političkog angažovanja tužilja, posebno od kada su postale bitan faktor na političkoj sceni Crne Gore, nijesu bavili tužiljama lično, niti ih lično zanimaju, već je tekst plod političkih nastupa i političkog djelovanja tužilja. Podnošenje ovakve tužbe predstavlja zloupotrebu suda sa ciljem sprječavanja izvještavanja i zastrašivanje medija.

Tužilje na strani 2 predmetne tužbe navode da se u spornom tekstu pominju i pokojni roditelji tužene I reda, a da podaci koji se navode, nemaju utemeljenje  u istini i lako su provjerljivi, te citiraju navode iz teksta:

„I to je sve uradila ”za Crnu Goru” koja joj je dala utočište nakon prebjega iz Metkovića. Jer u Budvi svi znaju životnu priču Božene Jelušić – kako je njena majka s njom u naručju došla u Crnu Goru umjesto u Dubrovnik. Bježeći od velike nevolje kamionom sa jadranske magistrale Božena i njena majka su iz okoline Metkovića došli u Budvu. To je na adekvatan način vratila Crnoj Gori.“

Članom 48 Zakona o medijima propisano je da:

„Svako na koga se odnosi informacija koja može da povrijedi njegovo pravo ili interes, ima pravo da od glavnog urednika zahtijeva da objavi odgovor kojim se pobijaju, dopunjuju ili ispravljaju neistinite, nepotpune ili netačno prenijete informacije, bez naknade.

Svako može protiv glavnog urednika podnijeti tužbu za objavljivanje odgovora ako glavni urednik ne objavi odgovor, a za to ne postoji neki od razloga iz člana 52 ovog zakona ili ako odgovor objavi na nepropisan način.

Objavljivanje odgovora ne sprječava ovlašćeno lice da zahtijeva i ispravku informacije.“

Tužilja I reda nije podnosila zahtjev za objavu odgovora niti zahtjev za objavu ispravke, niti tužbu za ispravku, što jasno navodi da u konkretnom tužilji cilj nije bio da se objavi odgovor i ukaže na moguću netačnost ili neistinitost informacije, kako bi pobila ili ispravila navode odnosno informacije u tekstu, već joj je cilj, opet ponavljamo jasan – cenzura medija. Upućujemo i na to da je ESLJP u više navrata u svojim presudama jasno naveo da zahtjev za objavljivanje odgovora ili ispravke predstavlja obavezan korak prije podnošenja tužbe za naknadu štete. (primjer: Melnychuk protiv Ukrajine, 05.07.2005. godine, br predstavke: 28743/03).

Sam naslov „Odlazak starleta političke prostitucije“ predstavlja vrijedonosni sud i izražava subjektivno mišljenje i stav autora o prilikama na političkoj sceni Crne Gore u tom trenutku. Ovaj izraz kombinuje dvije različite kategorije (starleta i politička prostitucija) kako bi se izrazio negativan stav o političkoj eliti i njenim članovima, a koji vrijedonosni sudovi su zaštićeni slobodom izražavanja, posebno kada su usmjereni prema političkim ličnostima.

„Dokazi“ priloženi uz tužbu, a odnose se na reagovanja trećih lica, kojima se navodi da ovakav tekst predstavlja seksistički, mizogin i govor mržnje nemaju svoje utemeljenje u pravu, pa je vidljivo potpuno nepoznavanje pravne prirode ovih termina, te njihovo olako korišćenje, pri čemu najviše zabrinjava obraćanje Ombudsmana, koji samo paušalnim tvrdnjama, ne baveći se suštinom samog teksta, staje na stranu političkih elita, pritom olako kvalifikujući ovdje tuženu stranu, te nekorektno i neargumentovano zauzima stranu. Naime, termini seksizam i mizoginija koje Omudsman koristi u svojoj reakciji na predmetni tekt, kroz prizmu naslova „Odlazak starleta političke prostitucije“ može biti smatran seksističkim  ili mizoginim, samo  ako se koristi kako bi se omalovažile žene, posebno ako se koristi za diskreditovanje žena na političkoj sceni na temelju njihovog izgleda ili seksualnosti. Međutim, ako se izraz koristi kako bi se kritikovale osobe bez obzira na pol, zbog njihovog ponašanja ili karakteristika koje se smatraju politički neetičnima ili neprihvatljivima, tada taj izraz nikako ne može biti pravno kvalifikovan kao seksistički ili mizogin. Jasno je da ovdje nema govora o kritici koja se odnosi na pol ili seksualnost tužilja, pa samim tim nema ni govora o seksizmu ili mizoginiji. U odnosu na navode istaknute u tužbi koji se odnose na navodni govor mržnje, ističemo da govor mržnje uključuje izjave ili izraze koji su namijenjeni da vrijeđaju ili ponižavaju ili diskriminišu određenu skupinu ljudi na temelju njihove pripadnosti određenoj kategoriji, kao što su rasa, pol, seksualna orijentacija itd, pa se jedino ukoliko se navedeni naslov koristi kako bi se ciljano napadale ili omalovažavale određene osobe ili grupe, a temelji se na njihovom polu ili pripadnosti određenoj rasnoj ili vjerskoj ili nacionalnoj kategoriji, tek tada bi se mogao tumačiti kao govor mržnje, o čemu nema govora u predmetnom tekstu.

Pretpostavka za realizaciju slobode izražavanja u smislu člana 10 EKLJP jeste sistem pozitivnog prava koji omogućava i podržava slobodnu razmjenu informacija i mišljenja kroz medije. Dakle, dozvoljenost rasprava o svim pitanjima od javnog interesa kojima se može u velikoj mjeri uticati na obezbjeđivanje adekvatne odgovornosti na svim nivoima javnog života. Bez slobode primanja i razmjenjivanja gledišta, javnost ne može da učestvuje u društvenim procesima i upravo zbog toga je zaštita prava na slobodu izražavanja u osnovi svakog demokratskog društva. Sloboda izražavanja zagarantovana članom 10 Evropske Konvencije oslanja se na formulaciju člana 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji član ne štiti samo informacije ili ideje koje su dobro prihvaćene ili se smatraju neuvredljivima (ili odražavaju ravnodušnost), već i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju, jer su takvi zahtjevi tolerancije i širokoumnosti, bez kojih nema demokratskog društva.

U presudi Evropskog suda za ljudska prava Handyside (predstavka br 5493/72), sud naglašava slobodu izražavanja u demokratskom društvu riječima ’’sloboda izražavanja predstavlja jedan od suštinskih temelja takvog društva, jedan od osnovnih uslova njegovog napretka i razvoja svakog čovjeka. Prema st.2 čl.10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ona je primjenjiva ne samo na ’’informacije’’ ili ’’ideje’’ koje su primljene s odobravanjem ili se smatraju neuvredljivim ili nevažnim, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili neki dio stanovištva. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih nema demokratskog društva’’.

U slučaju Ukrajinske medija grupe protiv Ukrajine (predstavka 72713/01), ESLJP je smatrao da su izjave iznijete u oba novinska članka vrjednosni sudovi, korišćeni u kontekstu političke retorike, koji nisu podložni dokazivanju. Sud je primjetio da su članci sadržali kritiku dvoje političara izraženu oštrim, polemičnim, sarkastičnim jezikom. Nema sumnje da su tužitelji bili uvrjeđeni i šokirani. Međutim oni su se, birajući svoju profesiju, izložili gruboj kritici i ispitivanju; to je teret koji političari u demokratskom društvu moraju prihvatiti.

Tuženi predlažu da se u svojstvu parnične stranke sasluša tuženi I reda.

Imajući navedeno u vidu, predlažemo da Sud, nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cjelini, s obzirom na to da bi svaka druga odluka suda predstavljala oblik i vid političke cenzure medija i obaveže tužilje da tužiocima solidarno naknade troškove parničnog postupka po AT-u, uz uvećanje za PDV, sve prednje u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

aktuelno