Sve ovo govori da ni današnja situacija u Crnoj Gori nije slučajna. Pakleni plan urušavanja prije svega, prosvjete, kulture, nauke, a paralelno sa tim ekonomije i vojno-bezbjednosnih struktura su samo vješto ”prepakovani” potezi iz vremena nakon 1918. godine.
Piše: Sreten Vujović
U istorji čovječanstva, bilo je primjera pokušaja istrebljenja cijelih civilizacija, pojedinih naroda, koji su i u najtežim uslovima pronalazili način da ostave trag po kome će biti prepoznati u nekom budućem vremenu! Ipak, u kompletnom sjećanju čovječanstva čini se nije zabilježen primjer da su zemlje saveznice, kao što je to bio slučaj nakon Prvog svjetskog rata, žrtvovale jednu malu državu, Crnu Goru, koja je u odnosu na broj stanovnika dala značajniji doprinos od mnogo većih i moćnijih država.
Na taj način zemlje saveznice su Crnu Goru ostavile na milost i nemilost Srbiji, koja je nakon sramne, tzv. Velike podgoričke narodne skupštine zavela neviđen teror u Crnoj Gori. Putem ovog terora Crna Gora gubi svoju vjekovnu crkvu, koja je gotovo tri vijeka bila i centar političkog, odnosno državnog života u vrijeme Vladikata! Evropski parlament je nedavno priznao Holodomor u Ukrajini kao genocid, a malo ko zna da je Gladomor postojao i u Crnoj Gori toga vremena, kada je patriotski orijentisanim porodicama bilo zabranjivano da se bave poljoprivredom, zabranjivana bilo kakva vrsta dodjele prehrambenih artikala, kako bi ih glađu primorali da priznaju srpske okupatorske vlasti! Svako kršenje ovih mjera je bilo brutalno kažnjavano. U ovoj knjizi su navedeni primjeri mučenja koji po svojoj okrutnosti prevazilaze srednjovjekovna mučilišta! Ipak, crnogorsko trajanje, nakon svih ovih brutalnosti dokazuje da je najteže slomiti duh jednog naroda!
Koliko je tzv. velika podgorička narodna skupština bila legalna i legitimna najrječitije govori podatak da se glasanje odvijalo uz prisustvo srpske vojske i žandarma pod oružjem, koji su budno pratili što se dešava oko glasačkih kutija, kao i činjenica, da mnogim suverenistički orijentisanim Crnogorcima nije ni dozvoljeno da pristupe glasanju! Kako bi se sve do kraja kontrolisalo i da ne bi bilo zabune tokom izbora za delegate za podgoričku skupštinu na javnim zborovima pojavile su se dvije, po boji papira različite liste, “bijela”, po kojoj su pristalice bezuslovnog ujedinjanja dobili naziv „bjelaši“ i zelena po kojoj su suverenisti dobili ime “zelenaši”.
Sami naslov mog pogovora „Crna Gora na milenijumskoj svetosavskoj velikosrpskoj Golgoti“, osim viševjekovnih srpskih aspiracija u odnosu na našu državu, pretpostavlja i razjašnjenje nekih pojmova koji će Crkvu Srbije nesumnjivo označiti kao sektu u okviru pravoslavlja i hrišćanstva uopšte. Naime, srpski hegemonisti su od imena Sveti Sava izveli termin „svetosavlje“ koji bi trebao biti neka vrsta surogata za hrišćanstvo! Na sličan način su nacionalnu odrednicu „srpstvo“ postavili kao surogat za pravoslavlje! Odatle velika konfuzija kod Crnogoraca u razlikovanju „srpstva“ i pravoslavlja! Inače, “svetosavlje” je ideološko-politički, klero-nacionalistički velikosrpski program i pokret nastao u okviru Srpske pravoslavne crkve tridesetih godina XX stoljeća, okupljenih oko časopisa “Svetosavlje” i za njegove ideologe se smatraju Justin Popović, Nikolaj Velimirović, Dimitrije Najdanović i grupa drugih pripadnika teologa, episkopa i sveštenika Srpske pravoslavne crkve.
Zašto je potrebno razjasniti ovu prividnu terminološku zbrku? Pa jednostavno sa razloga što je ova svetosavska sekta bila i ostala čuvar infrastrukture zločinačke tvorevine Velike Srbije, koja je svoje potpuno povampirenje uz pomoć iste paravjerske organizacije, doživjela u krvavom raspletu raspada SFRJ! Aktuelno prisustvujemo istom činu preko ideje tzv. Srpskog sveta, odnosno njegovog mimikrijskog surogata „Otvorenog Balkana“!
Čini mi se, da se ove stvari moraju ponavljati, ako već od istorije kao učiteljice života nijesmo naučili ništa. Ne da bi mrzjeli bilo koga, već da se ne bi ponovila tragika koja ljudski rod uvijek iznova „iznenađuje“!
U samoj Italiji je postojalo nekoliko komiteta za nezavisnost Crne Gore – a jedan od njih je predstavljen u knjizi Giacoma Golfere „Zavjera i zločin“, koju kanim prevesti na crnogorski jezik!
Da je ovaj zločin nad Crnom Gorom bio projektovan mnogo ranije govori i depeša iz Skadra Nikole Pašića Aleksandru Karađorđevuću, nakon što je crnogorska vojska omogućila odstupnicu srpskoj vojsci herojskim otporom na Mojkovcu, đe su austrogurarski oficiri Crnogorce nazivali „herojima iz bajke”. U ovoj depeši se kaže: ” Vase Visočanstvo, Srbija trenutno gubi rat od Austrije, ali za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore.”
Čak je i Benito Musolini, kao premijer Italije 1921. godine: „Ljudi koji pokušavaju da nastave napad na slobodu Crne Gore, ne zaslužuju povjerenje italijanskog naroda!“
Ovu izjavu donekle obesmišljava kasniji slijed istorijskih događaja, ali ovo pominjem zbog obrazovnog sistema onog vremena, jer sam istražujući arhivsku građu, koja se tiče školstva došao do nepobitnih dokaza, da su fašistički okupatori ukinuli asimilatorsku prosvjetnu politiku Srbije u Crnoj Gori, vratili crnogorske udžbenike, izučavanje crnogorske istorije, jezičke karakteristike, a đeci crnogrskih boraca za slobodu, koji su u karađorđevićkoj vladavinui bili brutalno ponižavani, uveli pogodnosti za upis u škole, pod uslovom da se ističu posebnim uspjehom. Iako je većina prosvjetnih radnika bojkotovala rad pod italijanskom okupacijom, a na njihova mjesta dovedeni simpatizeri i aktivisti četničkog pokreta, ovakvi školski planovi i programi su bili u upotrebi sve do kapitulacije Italije 1943. godine, kada Njemci vraćaju u škole programe napravljene u kraljevini SHS.
Sve ovo govori da ni današnja situacija u Crnoj Gori nije slučajna. Pakleni plan urušavanja prije svega, prosvjete, kulture, nauke, a paralelno sa tim ekonomije i vojno-bezbjednosnih struktura su samo vješto ”prepakovani” potezi iz vremena nakon 1918. godine.
Najava, na silu ustoličnog episkopa Crkve Srbije, da se Crnoj Gori priprema status ”male Ukrajine” je shvaćena neozbiljno, ali budući su brojni crnogorski aktivisti i organizacije, osvjedočeni borci za ljudska prava targetirani u BIRN-u od strane uslužnih medija ove mračnjačke ideologije kao ”desničari” za očekivati je da se sprovede najavljena ”denacifikacija” slična onoj u Ukrajini!
Tekst je prilagođen za objavu, a pisan je za potrebe promocije knjige „Najveći zločin u istoriji“, koja je predstavljena na Cetinju 17. decembra 2022.
Baš zavija ovi xxy, isto kao Drinjak i ini.
Gladomor je iSrbija Aleksandrova praktikovala, fašist su bili !
Bez hrane i turista iz RUS, SR i RS bi sada imao gladomor i čuvao bi brave po brdima.
Ne brigaj kuśo, niko ne treba ođe, akonije dobar.
A što se tiskaš Darek mrzitelju, idi u Egipat.
Niko nikoga ne ćera da dođe .
Jezuito i izukrstu od xxy lona:
Čime su to Srbi zadužili Crnogorce?
Ova tema je praktično majka svih tema o Crnogorcima, jer na svim portalima u Srbiji imamo komentare pune mržnje prema Crnogorcima( kao i na sportskim terenima ), pa hajde da to ovđe raspravimo.Jasno je da mnogi Srbi , možda i većina mrzi Crnogorce. I neka mrze nemamo ništa protiv, njihovo pravo, Ti isti mrze i mnoge druge narode.No nas ineteresuje, da pitamo te iste koji mrze Crnogorce, čime su to Srbi zadužili Crnogorce? Obično se mrzi neko od koga imaš očekivanja, neko sa kim imaš neku relaciju, neko ko te je iznevjerio…
Što su to Srbi u istoriji uradili dobro, pozitivno za Crnogorce?
Znamo da su Srbi davali 1% za cnogorsko primorje poslije zemljotresa 1979. ali davali su i Bosanci i Makedonci i Albanci sa Kosova, i Mađari iz Vojvodine, i Hrvati, čak i Slovenci!Tako da je i ta pomoć Srba bila ustvari pomoć Jugoslavije, pomoć federacije.I što još, što ste dobro uradili za Crnogorce, gospodo Srbi?Imamo li mi kao Crnogorci ikakvu, makar i minimalnu moralnu obavezu prema Srbima, jesu li nas čime zadužili?
Srbija nikada nije ništa uradila za Crnu Goru, jer se u vecem periodu nije ništa ni pitala. Pa da idemo redom.. Politika SFRJ bila je da svako ima jednaka prava u bilo koju republiku, što su Crnogorci koristili. I to nema veze sa Srbijom. Znaveno je da su Crnogorci uglavnom išli za Beograd, ali samo s toga što je to bio glavni grad SFRJ, đe su samo iz tog razloga brojni zaslužni crnogorski partizani dobili funkcije, namještenja..jer su upravo oni oslobadjali Beograd . Pošto je nepotizam kod nas normalna stvar, svako je dovodio svoje i pomagao im oko školovanja, zapošljavanja… Pošto u CG nije bilo fakulteta (jedva smo ih na kraj i dobili, uz veliko protivljenje Srbije) Crnogorci su bili prinuđeni školovati se neđe van. Neko je išao u Skopje, neko u Zagreb, Ljubljanu, ali po rečenoj logici stvari najviše ih je išlo tamo đe je već bilo mnogo Crnogoraca – Beograd, Novi Sad, kasnije i Priština. Zbog spomenute nerazvijenosti najveći dio studenata, uspješnijeh ili propalijeh, ostaja je u Srbiju, tamo nalazio posao i zasnivao familju.
S toga razloga logičnije bi bilo reć da su Crnogorci mnogo učinjeli za Srbiju. Danas njihova đeca, kako gođ se sad nacionalno izjašnjavala, čine Srbiju poznatom širom svijeta.
Opšta poznata stvar je , da je Stefan Nemanja okupirao Duklju (kako se u ta doba zvala naša zemlja), porušio sve gradove sem Kotora, porušio crkve “rimskoga zakona” (iako je kršten u jednoj od njih), zidao nove istočnoga zakona. Njegovi sljedbenici vladali su Dukljom/Zetom (kako su je preimenovali) oko 180 godina, sve dok samozvanome caru Dušanu nijesu presudili.
Poslije dođoše Turci i sljedećijeh 450 godišta bijasmo mirni od vas.
Ali, čim se izpilila nova Srbija, obnovljeni su stari apetiti – izlazak Srbije na more. Ilija Garašanin je sačinio cijeli projekat ostvarenja toga vječitoga srbskoga sna. A, taj projekat, sprovođen od svijeh srbskijeh vlasti zacrtao je da sve pravoslavno zapadno i južno od Srbije (istočno je išlo malo teže, Bugarska je bila prejaka za Srbiju) treba posrbiti na sve moguće načine. Pošto nijesu mogli silom (tamo su već “obitavale” druge, jače ili dovoljno jake države) služili su se propagandom, poduprtom novcima, a što se CG tiče glavni “aduti” bili su upravo Crnogorci koji su prošli beogradske civilne i osobito policijske škole i poput janjičara upućivani u Crnu Goru radi rušenja i dinastije Petrović i države CRNE GORE . Nijesu uspjeli sve dok im se nije posrećilo izbijanjem Prvoga svjetskog rata. Čak i tada, dok su srpski glavari bježali kako bi izvukli živu glavu, nijesu prekidali s anticrnogorskom politikom. Činjeli su sve kako po svršetku rata ne bi bilo Crne Gore, a u čemu su im Francuzi nesebično pomogli, razumije se iz svojih interesa. Što je srpska vlast (vojska, policija) činjela po ulasku u Crnu Goru duga je i tragična priča, tek Crne Gore više nije bilo niti bilo čega crnogorskoga.
Komunisti su to izpravili, obnovljena je naša država, ali sve vrijeme njezina postojanja u okviru SFRJ nije prestajao pokušaj posrbljavanja putem jezika, kulture, obrazovanja. Posljedice su teške, ali izići ćemo mi i sa time u kraj. Svikli smo na stalnu borbu.
Čime su te zadužili Turci, Nemci, Italijani, Francuzi, Hrvati i ostali ? Stotine hiljada vas živi u Srbiji koja vas je obrazovala, zaposlila, lečila, itd. Niste išli u Sarajevo i Zagreb, već u Beograd…
Kralj Nikola je prevaziđen xxy.
Trabunjaš xxy ….
https://www.facebook.com/groups/1579128175520537/permalink/5243716929061625/?mibextid=Nif5oz
1918 za vrijeme Podgoricke Skupstine bilo je 500 srbijanskih zandara a Crna Gora mje imala 44 000 ljudi pod orujem.
Ti zandari su bili dio Jadranski snaga koje su bile na primorju zbog pretenzija Italije na Jadransku obalu, a tu su bile i italijanske ,francuske ,engleske jedinice.Boka je bila puna enleske flote a i frnacuske a bile su i americki brodovi ali samo smetaju srpski vojnici iako su bili pobjednici i saveznici Atante.
I 44 000 Crnoraca se prepalo od njih a i poslanici skupstine pa su tako glasali ,kako da ne?
Narodna volja je tada bila takva .
Bijelasi su bili za unitarno ujedinjenje , Zelenasi za konfederalno na celu sa dinastijom Petrovic , Fedralisti za federalno i svi su se osjecali Srbima i svi su bili za ujedinjenje samo je bila razlika u modelu ujedinjenja.
Gladomor je koleteralna steta nanijeta poljoprivrednicima zbog industrijalizacije SSSR-a, a najvise su stradali Rusi iz danasnje istocne Ukrajine i Rusi iz danasnje zapadne Rusije.Na celu SSSR je bio Gruzijac Staljin a u tadasnjoj vladi nije bilo Rusa mozda jedan ili nijedan uglavnom su bili Jevreji i Hazari a i cuveni Lavrentije Berija desna ruka Staljina isto nije Rus.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].