Premijeru Krivokapiću – Neznanje (nepoznavanje) prava škodi

Draginja Vuksanović Stanković, Foto: Mara Babović

Piše: Doc.dr Draginja Vuksanović Stanković, poslanica SDP u Skupštini Crne Gore

“Pravo prestaje tamo,đe počinje njegova zloupotreba” (Ulpijan).

Da nije tragično, bilo bi komično. Ovakva pravna gimnastika nezapamćena je na političkoj sceni Crne Gore. Da krenemo redom.

Pravo svojine je najšire pravo upotrebe, ubiranja plodova i raspolaganja,u granicama zakona. Subjekt prava koji u svojoj državini stvari sublimira sva ova ovlašćenja, nosilac je prava svojine i samo on može njime i raspolagati. Iz uvida u katastar nalazimo da je Prijestonica Cetinje nosilac prava raspolaganja 1/1. Pravo korišćenja (usus), Prijestonica je prenijela na cetinjski manastir (upisan u zemljišne knjige i katastar kao Manastir Sv. Petra).

Zaključujemo, Prijestonica ima najšire pravo raspolaganja i samo ona ima pravo da odluči na koga će prenijeti uža prava.

Mitropolija crnogorsko-primorska niđe nije upisana kao nosilac niti širih niti užih prava. To znači da ona nad cetinjskim manastirom ima MANLJIVU (VICIOZNU) DRŽAVINU, stečenu silom, prevarom i zloupotrebom povjerenja.

Odluke Premijera Krivokapića donijete u panici i na brzinu su nezakonite i neustavne. Nezakonite jer su suprotne Zakonu o državnoj imovini, Zakonu o svojinsko pravnim odnosima, Zakonu o državnom premjeru i katastru i Zakonu o Prijestonici. Summa summarum svih tih nezakonitosti temelji se na principu, da ne može neko tuđa prava prenositi na druge, tj. ne moze Vlada pravo svojine na cetinjskom manastiru koje ne pripada njoj nego Prijestonici, prenijeti na drugog subjekta u ovom slučaju Državu. Slikovito, to bi bilo kao kad bi Zdravko kao “veliki pravnik” vaše pravo svojine na vašem stanu prenio, npr.na vašeg komšiju.

Pravom svojine moze samo raspolagati nosilac tog prava, a to je u ovom slučaju Prijestonica.

Neustavna je odluka, jer se njome narušio princip podjele vlasti na način što je Vlada preuzela na sebe poslove iz nadležnosti suda.

U toj pometnji sa željom da se dodvore i izvrše naređenja Crkve Srbije krenili su uredbom da sprovode zabilježbu do odluke o prenosu prava svojine koje Vladi ne pripada i time se direktno umiješali u upravni postupak, a na to nemaju zakonska ovlašćenja. Ali ne čudi, obzirom na otimačinu koju Crkva Srbije sprovodi nad crnogorskim sakralnim dobrima još od 1920. Elem, obzirom da su odluke nezakonite i neustavne one ne mogu ni proizvoditi pravno dejstvo i na njih se primjenjuje Katonova regula “što od početka nije valjano, vremenom se ne može osnažiti”. Pravno dejstvo imaju samo odluke Prijestonice Cetinje, tj.njenih organa.

Krivokapić i svi saučesnici ovakvog bezakonja ušli su u zonu krivične odgovornosti i moraće da odgovaraju.

Postupajući na ovaj način, Vlada i “vrli pravnici”, pogazili su temeljni pravni pricip da “NIKO NE MOŽE PRENIJETI NA DRUGIGA VIŠE PRAVA NEGO ŠTO SAM IMA”.

Pobude, motivi i ciljevi su jasni.

POBUDA – pokretačka radnja kojom Vlada donosi odluku kojom pravo svojine prenosi na Državu, kako bi pravo upotrebe prenijela na Crkvu Srbije, umjesto da Prijestonica koja je imalac prava svojine prenese pravo upotrebe i ubiranja plodova na CPC.

MOTIV – dodvoravanje Crkvi Srbije i izvršavanje zadataka koje je pred Vladu postavio Vučić

CILJ – okupacija i izdaja Crne Gore

To vam proći neće!