PREMA VUČIĆU REŽIM U CRNOJ GORI SE POLITIČKI PONAŠA POPUT POETSKOG KRANJČEVIĆEVOG “GOSPODSKOG KASTORA”.

Vlast u Crnoj Gori je, dominantno, skup profitera, osvjedočenih neiskusnih ljudi u politici, slabog ili nikakvog znanja i sposbnosti, ideoloski neutemeljih ili konvertita političkih, česta simbioza vazala i licemjera, a u njoj, očevidno, kolo vodi Andrija Mandić, a većina ostalih ga sluša i pozira. Uprkos nekim formalnim, mimikrijskim, disonancama, koje su samo smokvin list ili nista više. Jer, oni su tim i čine zajednički vlast, koja je poremetila međudržavne odnose sa većinom naših susjeda.
Mnogi promoventi i protagonisti aktuelnog režima su klasični primjer Kranjčevićevog ” Gospodskog Kastora”. Govoiim u metafori, političkog značenja, nadasve. Većina konstituenata vlasti u Crnoj Gori sluša Vučićev režim i u mnogo čemu zavisi od njega ili radi kako njemu konvenira i čak se politički plaši i od njegove siluete. Nije režim u CG imao skoposti, snage i volje da podrži studentske proteste u Srbiji, jer većina ili bolje reći ključni njihovi faktori su njegovi paževi ili idolopoklonici. Ovaj rezim u CG se oglušio o zahtevima, legalim i legitimnim, koje organizuje “Kamo śutra”, a da je, kao što nije, sreće i razuma bilo, ti zajtjevi bi bili već prihvaćeni i realizovani u primarnom značenju već do danas.

Novak ADŽIĆ,
(Autor je akademik i potredsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti -DANU i predsjednik Crnogorske evropske partije).

Silvije Strahimir Kranjčević
Gospodskomu Kastoru

Prostite, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu,
što ću pozajmit klasičnu strofu!
Majčica Geja nešto je drukča neg’li je bila,
drukčiji danas treba Apolo.

Prostite i vi, Kastore dragi, gospodski psiću!
Dr’jemajte samo mekom na sagu.
Vani je zima (ne znam vam toga reći na pasju,
al’ vi ste uv’jek istoga mnijenja!)

Sipa po vrašku! Kako li samo žmirkate važno!
Očito da se čudite nešto,
kud li se trgom vucare trome, prostačke psine
podvita repa. Kičme ko britva.

Skitnice jedne! Gotove uvijek željno zavirit
poganom njuškom u svaku tricu!
Peče vas, reko bih, ta zaboravnost, ali izvin’te
Kastore dragi. Tempora! Mores!

Gle’te, na primjer, toga se nade baš i u ljudi;
što su to ljudi – sigurno znate;
vidi se, vidi; uopšte psić ste moderan posve,
sve vam je jasno, način korektan.

Bah – il’ je čudo: s vremena duhom pođoste naprijed.
Sve je uzalud: odlična kuća
gdje vas je časna predala nekad na svijet majka
ne da se tako lako zatajit.

I kad su ljuske pale sa vašeg slijepog vida,
željeli nijeste pogledat u zrak;
prvi vam korak bješe da svojoj gospođi bajnoj
liznete skromno gospodsku petu.

Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život!
Meka vas ruka uze u krilo;
cijela obitelj, odlična kuća i ekselenca,
u vas je slavne vidjela dare.

Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto
obijesnim prstom ščepo za uho,
vi ste mu odmah, psiću vanredni, gotovo nježno,
pružili drugo, repić podvinuv!

Zato ste tako legnuli meko, zato vam danas
prolazi starost kao u loju,
u kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato
ne pruža vaša šapa badava!

Eto, što znači biti psetancem odlična gazde!
Najlakše k cilju podvita repa!
Pitoma njuško, cjeluješ petu, al’ se i za te
mirisno peče masna kobasa!

I ja sam, evo, krjeposti vašoj savio pjesmu,
polažem lovor preda vas;
slab je to darak, jestive više volite stvari,
odlike više praktične vrsti!

Ipak vam – ne hteć uditi daljem napretku vašem –
u uho nešto šapnuti moram:
sve mi se čini da ste – uglavnom – svojom metodom,
Kastore, malko slijedili – ljude!