Pred precima i potomcima

0

Piše: Goran Sekulović

Dva su događaja privukla nedavnu pažnju javnosti. Oba se nalaze u identitetskoj sferi i tiču se ustavne, pravne i demokratske procedure obezbjeđenja, sigurnosti i poštovanja osnovnih ljudskih prava i sloboda. Prvi se tiče zabrane korišćenja novinaru Javnog servisa RTCG jotovane verzije crnogorskog jezika, a drugi poziva od strane policije poslanici u Parlamentu Crne Gore povodom njene ocjene  određenih odluka o nagradama jednog novinarskog udruženja u našoj državi.

Slučaj prvi. U Ustavu Crne Gore piše da je službeni jezik crnogorski i da je njegova jotovana i nejotovana varijanta u ravnopravnoj upotrebi, te je shodno tome svaki vid ograničavanja, onemogućavanja i zabrane korišćenja – ili samo pak pokušaj u tom smjeru i pravcu – bilo koje od njih naravno flagrantno kršenje Ustava i jednog od osnovnih ljudskih prava čovjeka da govori i piše svojim maternjim jezikom. I pored ove neporecive činjenice, uredništvo i menadžment Javnog servisa RTCG se usudilo da zabrani korišćenje jotovane verzije crnogorskog jezika novinaru Radija koji već decenijama upravo se koristeći ovom verzijom svog maternjeg jezika postiže izvanredne stručne, medijske i profesionalne rezultate. I to na svim radnim mjestima u svim redakcijama Radija Crne Gore u kojima je do sada bio angažovan. Obrazloženje je katastrofalno, ali nimalo neočekivano i iznenađujuće, jer je dio ukupne strategije stare-nove parlamentarne većine čiji je izdanak i dakako poklonik (dosljedni, lojalni i neupitni sluga i realizator) i aktuelni sastav Savjeta i menadžmenta Javnog servisa RTCG: novinar jotovanu varijantu crnogorskog jezika može da koristi samo u emisijama Redakcije na jezicima manje brojnih naroda i takođe u centralnim informativnim emisijama (iz čijih redakcija je inače dotični novinar odmah bio izbačen čim su ”oslobodioci” pobijedili 30. avgusta 2020.g.), ali jedino tada kada se emituju njegovi jotovani prilozi iz serijala „Spona“ koji priprema Redakcija na jezicima manje brojnih naroda. Inače, urednik Prvog programa Radija CG koji je zabranjenom i cenzurisanom novinaru saopštio odluku, obrazložio ju je pritiskom koji na njega vrši menadžment kuće zbog toga što ”neposlušni” i ”nedisciplinovani” novinar uporno i stalno koristi jotovanu verziju crnogorskog jezika.

Baš na ovom mjestu mi je poveznica sa drugim aktuelnim događajem iz uvoda ove kolumne. Asociralo me je ovo na sličan ”argumenat” koji je, dok sam obavljao dužnost odgovornog urednika ”Prosvjetnog rada” i Odjeljenja za vanudžbeničku literaturu i nastavna sredstva Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS-a), bio meni upućen od strane tadašnje direktorice Zavoda – a sadašnje direktorice Zavoda za školstvo, inače dugogodišnje visoke funkcionerke DPS-a. Rečeno mi je da ima ozbiljnih kritika i primjedbi na jotovanu verziju crnogorskog jezika na koju je inače od mog dolaska za odgovornog urednika publikovan list-mjesečnik crnogorskih prosvjetnih, ulturnih i naučnih radnika, koji je ubrzo i ukinut (i jedan broj radnih mjesta), kao i svi njegovi redovni dodatci takođe na jotovanoj verziji – ”Dodatak za nastavu”, ”Đečiji svijet”, ”Crnogorski identitetski glasnik” i ”Studentski informator”. Na pitanje od koga dolaze kritike i primjedbe, nije bilo odgovora, a nije ga ni moglo biti, jer kritika i primjedbi nije ni bilo budući da smo sa svim školama i njihovim rukovodstvima i nastavnicima imali izvanrednu saradnju. ”Neposlušni” i ”nedisciplinovani” novinari i urednici i uopšte javne i kulturne i naučne ličnosti koji se, dakle, nijesu dali ukalupiti i ugurati u Prokrustovu postelju velikosrpskog nacionalizma i trulog kompromisa i šićarenja dugogodišnje vlasti DPS-a i ostalih suverenističkih stranaka – u međuvremenu nažalost vidimo ”pokojnog suverenističkog tabora” čemu su upravo uzrokovali i debelo kumovali ovakvi i slični tipični primjeri i duboki civilizacijski padovi – sa već tada nastupajućim klerofašizmom, uvijek su i bili i ostali na udaru svih anticrnogorskih snaga, onih snaga koji ne priznaju autentično i izvorno, nezavisno i samostalno, autohtono i vijekovima održivo postojanje crnogorske nacije i svih njenih atributa: etničko-nacionalnih, filozofsko-etičkih, originalno jezičkih, istorijskih, državnih, kulturnih, autokefalno-crkveno-vjerskih, jednom riječju, cjelovitog crnogorskog pogleda na svijet.

Slučaj drugi. Jedan od potpisnika (i to više puta sve u periodu vlasti DPS-a, a dva puta među više od 200 potpisa intelektualaca i javnih djelatnika!)) pokazalo se uzaludnih peticija da se ne ukine, odnosno da se sačuva list ”Prosvjetni rad” koji je, dakle, izlazio na jotovanoj verziji crnogorskog jezika, bila je baš aktuelna poslanica našeg Parlamenta koju je pozvala policija na razgovor zbog toga što je, dakle, sa stanovišta evropskih demokratskih i civilizacijskih vrijednosti koje čak još uvijek!? ”baštini” i ova aktuelna vlast (naravno samo verbalno), javno izrekla svoj sud o nagradama jednog novinarskog udruženja u našoj državi. Između ostalog, dodijeljena je nagrada za najbolji portal u 2022.g. ruskom Sputniku, mediju kojem je Vijeće Evropske unije zabranilo emitovanje zbog “sprovođenja akcije dezinformacije i manipulacije informacijama protiv EU i njenih država članica” i mediju koji je već 20.-og aprila 2022. godine u našoj zemlji bio isključen odlukom Agencije za elektronske medije Crne Gore. Dakle, ne pozivaju se oni koji nečuveno krše demokratske evropske uzuse i legitimne i legalne odluke državnih organa Crne Gore, a pozivaju se oni koji ukazuju upravo na te i bezobzirne i bezobrazne – da ne kažemo antiljudske i antihumane s obzirom na krvava i tragična ratna dešavanja u Ukrajini – antidržavne i anticrnogorske ujdurme i prljave, nečasne i neetičke rabote. Odavno sam već, ima podosta tome godina, sve ovo i slično tome krstio kao igru dželata sa žrtvom i pokušaj da se ova krucijalna i tako u svakom vremenu dobro znana (ne)moralna mjesta zamijene. Ali, ponavljam još jednom: dželat i žrtva nikad ne mogu biti isto.

I novinar i poslanica se bore za sveto i osnovno demokratsko pravo da slobodno i misle i pišu i zbore, i jezikom i riječima, i mišlju i obrazom, i idejom i djelom, i perom  i čašću! U isto vrijeme, nikako ne mogu imati moralni dignitet oni koji ih sada kao uzimaju u ”odbranu”, a nijesu ništa ili pak sasvim malo i nedovoljno (u tom kontekstu bilo kako i ”koliko” svejedno, jer su rezultati isti!) učinili da ne dolazi i dođe jedno ovakvo porazno društveno stanje koje vlada u zemlji sa otvorenim klerofašističkim vladajućim tendencijama. Važi to i za već pomenutu aktuelnu direrktoricu Zavoda za školstvo koja se ”solidarisala” sa progonjenom poslanicom. Naravno, svako ima pravo na promjenu i zrijevanje, emancipaciju i usavršavanje, ali se ovđe radi o takvim fundamentalnim identitetskim pitanjima opstanka ove države i crnogorske nacije bez koje ona ne može postojati, da ne smije nikako biti zatvaranja očiju i amnestiranja od katastrofalnih grešaka jednog dijela vođstva DPS-a i ostalih suverenista u periodu vršenja vlasti, a što je i dovelo na kraju klerofašizam na velika vrata. Moralno je i etičko pitanje, pitanje lične i demokratske odgovornosti i političkog i svakog drugog habitusa, čak ne samo državnog već i civilizacijskog i uopšte kulturološkog, slijepo dodvoravanje aktuelnom klerofašizmu i uporno ostajanje na mnogim mjestima u državnoj upravi, po ”dubini”, ne malog broja suverenističkog kadra, koji na ovaj način već uveliko dijeli državnu vlast sa kadrovima DF-a prije svega, ali i svim ostalim strankama stare-nove parlamentarne većine. Ni dotična funkcionerka DPS-a ni njene kolege, aktuelni rukovodeći sastav ZUNS-a (koji je ćuteći ”odbolovao” sve dosadašnje Vlade nakon 30. avgusta 2020.g.!?), ne reče ni riječ ”suverenističku” crnogorsku identitetsku, onu poštenu, istinitu, časnu, vitešku, hiljadugodišnju – da ne spominjemo s kakvom su ”hrabrošću” i ”odlučnošću” ”sprovodili” častan i patriotski, evropski i civilizacijski stav sadašnjeg generalnog sekretara institucije Predsjednika države a tadašnjeg ministra prosvjete da je ostvarenje crnogorskog identiteta isto što i usvajanje evropskih standarda u obrazovanju – s kojom bi ne samo dijagnosticirali i pružili održivu, realnu i argumentovanu alternativu i civilizacijski odgovor na mrak i tog dijela naše vladajuće klerofašističke društvene zbilje, već i spasio, makar djelimično, ili pak pokušao spasiti vlastitu čast i vlastiti dignitet. Za razliku od njih – i mnogih drugih u našim kulturnim, prosvjetnim i naučnim institucijama – na državnom ali i na privatnim Univerzitetima, CANU, te mnogim drugim institucijama kulture i državnim ustanovama… – novinar Radija Crne Gore i poslanica državnog Parlamenta iz redova DPS-a su i odavno i ovih dana ponovo položili na viteški i dostojanstveni način svoje etičke i profesionalne, građanske i civilizacijske ispite. Pred precima i potomcima.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].