Pravi Specijalni da hapsi sve koji bi da smjenjuju Krivoga

Piše: Slavko Mandić

Što se dešava u glavi smijenjenog premijera, odlazećeg Krivokapića teško bi i struka objasnila. Tek, poziv Specijalnom državnom tužiocu da hitno reaguje povodom krivične prijave protiv 46 poslanika je čudo neviđeno. Otkud takva ideja ovom tvorcu jednoipogodišnjeg haosa u Crnoj Gori, kao i motiv koji je pronašao u nasilnom formiranju vlade i nekakvom kršenju poslovnika? Mora da mu je s nebesa pala, njemu nebesniku, jer sam je smislit ne bi mogao. A śetićemo se, pomjerao je ovaj brda i planine, ljubio crkvene podove, lizao ortale, udisao tamjan i prihranjivao se vjerski jednom kašičicom. Ono što je najbolje radio, brukao je Crnu Goru đe god je stigao. Sprdali su mu se u Beogradu i nazivali ga svakakvim imenima. Čudili se u Briselu. Još po neđe je uspio da ga povede Mickey ili onaj drugi Milatović.

Krivokapić, vjerovatno iz neke lagodnije društvene atmosfere, opijen odlazećom slavom, uz moguću pomoć raznovrsnih pomagala, saopšti javno da je 46 poslanika ustvari kriminalna grupa koja se organizovala radi izvršenja krivičnih djela samovlašća, zloupotrebe službenog položaja, te krivičnih djela protiv državnih organa i Ustavnog poretka Crne Gore. Ništa manje od toga.

Jasno je da se Krivokapiću ne ostavljaju mnogobrojne, ničim zaslužene, privilegije. Od 28. aprila će opet morati da plaća sve svojim, a ne novcem naroda. Neće više biti Majbaha a njegove kćerke neće voziti državni mercedes niti čuvati policijski službenici. Neće biti gozbi a ni crkvenjaci ga neće baš prijateljski gledati. A i kako bi kad je iznevjerio sva njihova nadanja. Istina, privremeno je oteo državi crkve i manastire i dao ih njima tuđim, ali nije uspio da ostvari osnovni zadatak, da uništi do kraja Crnu Goru. O onome što je on radio, i oni oko njega, razumije se, odlučivaće pravosuđe kad se za to steknu uslovi. Jednoga dana svakako hoće.

Možda bi se ovoj tiradi neprekinute količine gluposti žestoko nasmijali, ali ne radi se o bilo kome. To govori neko ko je još uvijek izvršna vlast, makar i u tehničkom mandatu. Moguće da on nije svjestan činjenice da pozivanje Specijalnog državnog tužioca za pokretanja postupka protiv poslanika zbog njihove odluke da je dara prevršila mjeru i da oni traže da im se omogući da rade svoj posao, samo glupost i ništa više, ali to pokazuje da je neophodno uraditi kompletnu reviziju onoga što je vlada radila od konstituisanja do konačnog odlaska. A kada se to dogodi, uz budno oko SDT-a, viđeće se koje su dalje radnje po službenoj dužnosti ili raznoraznim prijavama koje će moguće uslijediti. Jer, postoje ozbiljne indicije da je mnogo toga rađeno što je za ozbiljnu provjeru zakonitosti.

Poslanici, to valjda nije sporno, nijesu trebali ovoliko da čekaju da upute zahtjev Skupštini da im omogući pravo na rad. U njihovoj ingerenciji je i donošenje zakona ali i omućavanje da građani ostvare pravo na nižu cijenu energenata, smanjenjem akciza, što bi istovremeno značilo manje povećanje zahuktalog rasta, posebno prehrambenih proizvoda.

Kolika je briga Krivokapića i njegovih litijaških ekperata bila za kvalitet života građana, vidi se iz svakog njegovog poteza. Ovaj je samo još jedan pridodati dokaz.

Pitanje koje će dugo tražiti odgovor i dalje ostaje: Da li je moguće da nam je ovaj lik bio premijer?

Jeste, bio je. To nije odgovor već konstatacija. Odgovor još niko nije sposoban da pruži.
A ko je njega takvoga mogao postaviti na čelo izvršne vlasti jedne države?
Pa valjda nebeski a ne zemaljski stvorovi. Ko će ga znati koji je đavo u pitanju. Jer ovakvih primjeraka baš nema ni na planeti a kamo li na prostoru male Crne Gore. Ovo je jedinstvenjak kojega ćemo se dugo śećati.

Predugo, po svoj prilici.