Kada je prije tri mjeseca spakovao valiže i pasao na vjađ, moj tata mi je rekao da, po našem starom dogovoru, budem dobar, slušam mamu i tete u vrtiću.
On u svakom trenutku sve o meni i mom ponašanju zna preko jednog dobrog galeba, koji mu sleti svakog jutra na palubi broda.
Naš dogovor je, koji, istina po nekad prekršim, jer igram igrice na telefonu duže nego što mi je određeno, da će mi, prije nego što se vrati, po kuriru poslati igračke. To obično čini kad sam dobar.
Sada je to trebao biti robot. Prošli put, za lijepo ponašanje i poštovanje našeg dogovora, dobio sam lego kocke za sastaviti pravi aerodrom. I ne samo to. Tata mi je poslao i veliki avion, sa putnicima i prtljagom u njemu.
Što se mame tiče, ona je sa stomakom, kao mojom loptom, u kojemu je bio moj mali bratić, ispratila tatu na more.
Čuo sam kad joj je rekao i poljubio je u kosu, da bude hrabra, da će misliti na nju i da će se vratiti baš kad se bratić rodi, pa još jednu sedmicu poslije.
Dobio sam bratića. Baš je sladak i liči na mene, ali ništa ne priča. Samo spava, plače i piški u pelene.
Tate još nema.
Kad god mami zazvoni telefon, ja skačem i mislim da se javlja, da će arivat doma sjutra, prekosjutra.
Onda čujem mamu koja mu poručuje da ne brine i da smo dobro. Kaže mu da je beba dobila 400 grama, da sam ja dobar, da se ne odvajam od malog brata i da ne idem u vrtić, jer su vrtići i škole zatvoreni zbog neke bolesti.
Čuvaj se ti, kaže mu moja mama, na kraju razgovora.
Stvarno, a zašto ne rade vrtići i ne mogu da se igram sa svojim drugarima, pitao sam mamu.
Ona mi je odgovorila da se pojavila velika bolest, neki virus, zaboravio sam mu ime.
Zato ti stalno govorim, nastavila je moja mama, da često pereš ruke toplom vodom i sapunom. Zato ne idemo u samoposlugu, u park, ni kod komšinice, ni na rođendane u igraonicu. Zbog toga tata još ne može doći doma.
A kad će moći da nam se vrati?
Za još oviliko dana koliko smo brojili, pa tako tri puta, objasnila mi je mama.
Znači, tek na ljeto, rekao sam tužno.
Onda sam se sjetio i poslao tati sms poruku:
Tata, molim te ne idi ni u jednu butigu od igračaka i ništa mi ne kupuj. Ne rade, a i opasno je izlaziti vanka, stalno pričaju čika doktori. Samo mi dođi brzo, napisao sam mu.
Tatin brod je na debele vode negdje blizu neke luke.
A brod mog dragog prijatelja Nikole, dragi čitaoče, od polovine novembra je ispred jedne kineske luke.
Prvo je čekao red da uđe u luku i obavi posao, a od decembra, zbog koronavirusa na istom je mjestu.
Nikola i njegovi mornari javlju da su dobro i zdravo. Bilo je, istina krize sa posljednjim zalihama hrane, ali je stigla pomoć helikopterom.
U Kini, gdje su još zatočeni, ukotvljeni u luku, danas se lakše diše.
Korona je pri prolazu, ali je moreplovac Nikola u novim brigama za svoje u Kotoru. Za djevojku koja ga čeka, brine i mladalačkom ljubavlju šalje mu poruke podrške po valovima i galebu.
Kad njegov vapor iskrca teret, Nikola će do Boke, kolijevke pomoraca i njihovih vještina.
Na kraju, ne zaboravite: “Mornarski kruh je sa sedam kora”!
I još nešto:”spušti prst u more i imaćeš vezu sa cijelim svijetom”.
Mi sa valova Skala radija pružamo ruku čitavom svijetu, ali onu nevidljivu, virtuelnu na propisanoj udaljenosti!
Dubravka Jovanović
Zora na pucini
Na pucini plavog mora,
Dok se vali morski pjene
Dan se radja,svice zora,
Sjetne misli more mene.
Na drugom sam kraju svijeta,
Al’ su misli tamo kuci,
U srcu mi ceznja,sjeta,
Preko mora putujuci.
Daleko je moja Boka,
Daleko je Crna gora,
Pomorac sam ja u dusi,
jedem hleb sa sedam kora.
Bravo bravo. Mirno ti more i zdravo nam se vratio doma.
Moj pomorac♥️
Ljubi ga majka! Cmok!
Uh Sanjice, takla si me u sustu….
Svaka cast za Dubravku!
Dube, natjerala si suze na oči svima nama koji imamo nekoga na brodu. ali neka. neka znaju da smo sa njima. Nakon ovoga, ne mogu da se ne sjetim priče o tome kako je moj otac, kada je, prvi put, vidio svog oca, poslije nekoliko gogina navigavanja, pitao svoju majku “Koji je ovo dondo došao kod nas.”
Prelijepo
Ee koja je ovo nevera .Valja brod ali ga isto neće utopiti.
Korona nije vala jača.
Nije-jace su samo vecina(rijetke su koje nijesu) napirlitanih zena pomoraca sto nemilice trose pare, kafenisu zimi u Kameliju, a ljeti u Dojmi. Djeca za rucak pape salama i leba.Uska im je Delta, nego trguju prnje po Beogradu i Italiji.Dodjite nam jos preko Grahova dolje, ima jos neozenjenih!
Nego je to sad sporedna tema-snobizam u Kotoru, a to ce Dubravka u narednom periodu bolje od mene rec.
Neki na moru,neki doma u izolaciji neki cekaju i pitaju se kad ce se ukrcat.
Od toga zive i oni i porodice.
Rekose sa Crna Gora ima sada na moru oko 3ooo pomoraca.
Pozdrav svima i cuvajte se.
Mi cemo ovamo misliti na Vas kao i nasa Skala.
Ostacemo doma
Mornari hrabri ko legende glas
Čekamo vas zdrave doma
Do suza Dube.
Mirno more svim pomorcima.
Skala svaka vam čast što ste se sjetili da ih pozdravite.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].