Populizam je kod nas mjera kulturne vrijednosti

Obrad Pavlović

Pisanje je najmanje agresivan oblik izražavanja sujete, a danas, što je danas knjiga, zapitao se, citirajući Mihaila Lalića, naš gost književnik Obrad Pavlović.

Danas je knjiga sve što se može naći između korica bez ikakvih kriterijuma i mjerila vrijednosti. Danas uglavnom imamo hiper produkciju loše literature, rekao je Pavlović.

On je iznio primjer gradske biblioteke u Kotoru u kojoj je zaposlen.

“Želio sam da ta biblioteka bude ono što sam zamišljao da će biti onda kad sam počinjao da radim. Da bude ustanova koja će se baviti podizanjem nivoa kulturne svijesti i da preporučuje knjige iz kojih može da se sazna nešto novo, iz koje može da se nauči. Međutim, u biblioteci je preovladala literatura koja nije vrijedna svega onoga što bi trebala da bude, priča Pavlović.

On je predlagao da u jednoj vitrini u kojoj bi bilo od 20 do 50 knjiga bude napisano: biblioteka vam preporučuje!

“Da svako od nas koji radimo u biblioteci predloži 10-ak naslova uz kraći sinopsis o djelu i preporuku za baš tu knjigu. Ta moja ideja nije prošla i još uvijek na udarnim mjestima prilikom ulaska u biblioteku ste okruženi knjigama hiper produkcije koje nemaju vrijednosti”, naveo je Pavlović.

Na naše pitanje da li je dovoljno danas da imate novac i odmah postajete književnik, Pavlović je odgovorio da na žalost jeste, i da su danas poslenici u kulturi u dobrom dijelu ličnosti neke tranzicijske vrijednosti nedoškolovani, neznaveni koji jednostavno uđu i misle da je najjednostavniji metod liječiti kulturu time da je ubijemo, što se radi sistematski, mišljenja je naš sagovornik.

Dakle, kaže on, nemamo podršku oficijalne kulturne svijesti intelektualaca crnogorskih koji su se uspavali, ulijenili, koje interesuje više honorar nego misao koja bi trebalo da podstakne sve generacije na razmišljanje.

Pavlović ovo stanje u kulturi kod nas naziva stanjem hibernacije čak i nedostatkom građanske svijesti pa se pita koliko u Crnoj Gori imamo pravih intelektualaca. Uglavnom je riječ o samo proklamovanim  ili onima koji kulturu od određenih politika ili političkih krugova.

Pavlović problem vidi i u sve škrtijem i neplodnom jeziku mladih.

Danas postoji trend savremenih elektronskih komunikacija kojima se šalju skraćene poruke pa se ljudski govor sve više siromaši, piše se u nekim skraćenicama i šiframa.

Interesantno je, primjećuje Pavlović, da četvoro ljudi sjede za stolom i niko ni sa kim ne razgovara, svi tipkaju po nekim tastaturama i time se sve završava. To je ono što je loša manifestacija ovog razvoja savremenih tehnologija.

Imamo populizam koji je na žalost danas mjera vrijednosti.

Sve više se podilazi populizmu, malograđanskom ukusu i sa tim se stvara jedna sprega koja je vrlo loša jer će u njoj  da strada i literatura, a i društvo kao cjelina. Postoje ljudi koji u ovom vremenu ne žele da budu prisutni na nekoj javnoj sceni u ovakvoj kulturnoj klimi sivila i apatije. Oni ne žele da neko svoje djelo ubace u centrifugu ovog vremena koja će da ga izbaci tamo gdje mu nije mjesto, kako bi ove bezvrijedne stvari mogle da uspiju i da stignu do onih kojima su namjenjene.

“Mladi ljudi jako malo znaju i nemaju želje da uče našu istoriju. Zato postoji razlog”, mišljenja je Pavlović.

Po njemu se to sistematski  radi da bi mladi ljudi prihvatili “vrijednosti” koje su im u ovom trenutku servirane kao jedine i neizbježne.

Sistem danas funkcioniše  tako da zapošljavate i dajete značajnu ulogu neznavenima, onih koji su samo politički podobni, posebno je to prisutno na lokalnom nivou gdje možete sve i svašta.

-Borislav Pekić na jednom mjestu u svom romanu  “Godine koje su pojeli skakavci” govori o jednom centurionu rimske legije koji je bio zarobljen kao ratni veteran negdje na teritoriji Britanije. Kao ratni zarobljenik trebao je da opere neki wc. On se ubio. Pekić na ovo  kaže da dok je on bio na robiji prao je wc. Zato su, mudro će Pekić rimljani imali imperije, a mi seobe, ispričao je Pavlović.

“Kod nas postoji fenomen poslušničkog menitaliteta tog mentaliteta koji će se povinovat svakom vjetru bez obzira sa koje strane dune. Nećemo da pokažemo ni zrnce nekog otpora kojim bi kao sa  prvim znakom mogli da proizvedemo neke vrijednosti koje bi bile u suprotnostima sa ovim što nam je danas nametnuto”, zaključio je Pavlović.