POPIS  DIPLOMA – ŠTA BROJEVI ( NE ) ZNAČE?

Piše: Željko Rutović

Podaci o obrazovanju prikupljeni tokom popisa 2023. kažu da “svaki četvrti građanin Crne  Gore ima fakultetsku diplomu”.  Fino.

No, ambicija ovog teksta nijesu lažne, “prazne”, kupljene, falsifikovane, sumnjive, nedostatne ili već kako i đe stečene – uručene diplome, već nešto drugo. Mada…
To drugo, a suštinski prvo, odnosilo bi se na očekivane kulturološko – vrijednosno – emancipatorsko prosvjetiteljske djelatne posledice tog broja diploma i njihovih nosilaca – vlasnika. Jer, ko će prije i bolje da širi i oblikuje te civilizacijske, univerzalističke i kosmopolitske svjetonazore ako ne svaki četvrti fakultetski građanin Crne Gore. Ko će da promoviše standarde demokratije, ljudskih prava i otvorenog društva, ako ne oni. Pa naravno, niko pozvaniji nije od njih da kritički promišlja, podvrgava sumnji i kontraargumentima, bori se i pomjera granice slobode i društva slobodnog građanina. I da, ko će bolje od njih stati u odbranu sekularnog  društva ravnopravnih građana, bez obzira na ime, vjeru, naciju i jezik. I naravno, ko bi to trebao bolje od njih, zarad javnog  interesa, buditi i predvoditi  poslovično nezainteresovane građane. Da, to nekako prirodno pripada njima, toj svuđe uzvišenoj eliti duha i akademske časti koja je eto kod nas tako gusto raspoređena, da bi nam pozaviđele i mnogo veće, bogatije i naprednije zemlje.

Znanje za Evropu, obrazovanje za dvadeset prvi vijek, znanje kao najjači resurs, znanje kao moć, doživotno obrazovanje, pa reforme reformi obrazovnog sistema, i sve to kod nas u rukama i glavi svakog četvrtog stanovnika. Pa može li biti krize bilo kog oblika i prefiksa ako smo tako stručno fakultetski obdareni? Pa može li u takvom obrazovno -društvenom Olimpu, očekivano usmjerenom ka rastu i razvoju ljudskog znanja i kreativnom kapacitetu pojedinca, biti i primisli na nepotizam, kronizam, plagiranje, partijsko zapošljavanje, krizu vrijednosnog sistema i provjeru sumnjivo stečenih diploma?

Teorijski može, naukom primjera nekih drugih odraslih pojedinaca i nekih drugih odraslih sredina, rekli bi ne može, no društvo koje je u ranoj fazi mnogostrukog dugog odrastanja boluje u praksi  muke neke druge prirode. Da li i izlječive? Otuda može sve neprimjereno i titularu fakultetske diplome. Prakse su govorljive. I pamtljive. Naravno, treba li reći, podrazumijevajuća čast onima koji ne pripadaju društvu olako stečenih, očito neobavezujućih titula imena odgovornosti  akademskog građanina.

Poslužimo se u ovom kontekstu  posmatranjem kao referentnom sociološkim metodom. Posmatranjem u svekupnom javnom prostoru. Da li će vas taj osnovni metod “ubijediti” da živite u prostoru koji je gusto nastanjen ljudima fakultetskog profila. A šta bi tek bilo ako bi posegli ka analizi, komparaciji i intervjuu kao socioloskim metodama u okviru kojih bi tretirali pitanja etike, logike, elementarnog obrazovanja, stila, kulture, pa dalje sistematičnosti,  analitičnosti, kompetentnosti, odgovornosti,tolerantnosti, dijaloškog nazora, retoričnosti, balansa između prava, obaveza i odgovornosti, skromnosti…i jos mnogo čega što bi trebalo  – moralo biti ukoričeno, memorisano i prakticirano između tih, tj tamo nekakvih fakultetskih diploma. Kakav primjer – nauk taj svaki četvrti daje onoj trojici između? Osvrnimo se oko sebe tu u životnoj ili radnoj sredini pa pogledajmo je li to ta dodata vrijednost sa kojom se ide u porodicu evropskih naroda konkurencije i kompetencije? Vidimo li sigurnost u tom “četvrtom”, liči li nam ama baš po svemu na paradigmu odnjegovanog građanina kulture, znanja i obrazovanja koji propituje i sebe i druge. Ako liči, onda sve ok, to je onda to, slika i prilika naše stvarnosti,   ma sta god pod njom podrazumijevali. A sličan se sličnom raduje, slična diploma sličnoj liči, pa neka se računa koliko ih je na svaku četvrtu (ne) regularnih.

Da, sumarno na svim tim diplomama trebala bi da počiva liberalna demokratija, pravna država, slobodne i nezavisne institucije, jednakost građana, profesionalizam i efikasnost…trebalo bi…trebala bi svaka četvrta, ili neka između znati i padeže, ponešto osnovnog obrazovanja, primjera radi iz istorije i kulture svoje države…šta bi sve trebalo, no to  se i ne traži, ili nažalost ne očekuje od svake četvrte ili nešto između diplome. Diploma, ili nešto između nalik tome papiru….a opet papir, i ne samo on, trpi sve, pa i svakog četvrtog ili već kojeg od nas po rezultatima popisa – opisa naše stvarne, mnogo više od statistike, zbilje.