Popa, Karen, Timonije i domaći „ambasadori“

Piše: Slavko Mandić

Interesantno je kako je šefica Delegacije EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa u jučerašnjim protestima na Cetinju, prilikom dolaska preśedničkog kandidata Milatovića, po sistemu automatske reakcije na kvalifikaciju protivničke ekipe, sportski rečeno, u istoj prepoznala nedopustivo nasilje i prijetnju?

Nasilju nema mjesta u demokratskom izbornom procesu, zagrmjela je Popa. Ima prije i poslije, dalo bi se zaključiti iz rečenog, ali nemoj ko da se usudi čak ni na insinuacijom nasilja da zaplaši dragog Jakova. Jer onda slijedi red osuda, pa partijskih licemjernih reakcija, da bi finiširala policija pozivima narodu na razgovor. A sve to prije nego što je ustanovljeno da li se Milatović spotakao o već spotaknutog člana ličnog obezbjeđenja, pa su se zajedno našli u nečastivoj bari i zadržali se u njoj koliko je bilo potrebno da se stvori impresivna slika o crnogorskim krvolocima od kojih je preśednički kandidat jedva glavu sačuvao.

Zabrinuta Popa dugo nije mogla da se umiri. Tješila je britanska diplomatska vedeta Karen Medoks. Uznemirio se žestoko i Francuz čije je lično vaspitanje odavno dotaklo samo dno diplomatskog poimanja privrženosti odabranoj strani i još odabranijoj klero politici.

Mora da je toj družini pružalaca dobrih usluga litijašima u kontinuitetu izgledalo da je ovaj spektakli od petka izgledao strašnije od onog kriminalnog djelovanja svih struktura vlasti, crkve Srbije, do zuba naoružanih grupa policiji dobro poznatih krimo fizionomija, trovača naroda, starih, žena i đece naše, pa kolektivno zakukaše nad sudbinom evropskog miljenika. A da su samo par minuta izdvojili za pregled video snimka, nepotrebnoj kampanji bi bio kraj a priča koja je iskonstruisana pokazala bi svu namjeravanu smisao. Ali čemu kad je ova družba ćutala 04. i 05. septembra 2021. godine. Zato je sad kolovođi Timoniju ovakva konstrukcija dešavanja na Cetinju više odgovarala od svake istine. To mu je dalo krila da kokodače iz svega glasa i da hladno, bez zazora, nazove građanski protest čistim fašizmom. I to on u čijoj su zemlji nadirali policijski ešaloni, prebijali svoje građane, od kojih nije bio mali broj onih koji su život ostavili po ulicama francuskih gradova. I onda dođe takav nepomenik da nam spočitava, šireći čistu laž kod onih medija koji su mu širom raširili ruke i ugostili ga da laje protiv našeg naroda.

Krenuli su potom glasnogovornici političkih partija da se utrkuju ko će jače udariti na crnogorske patriote. I nije problem da ih osude, ako su učinjeli bilo kakvo zlo Milatoviću. Ali, što ako nijesu? Jesu li ili nijesu, kazaće tužilaštvo. A što ćemo do tada?  Da policija ćera prisutne na protestu i da ih ubjeđuje da su nasrnuli na jadnoga Jakova.

Kako će lični stav vlastitog licemjerstva objasniti patriotama koji su došli da pośete Milatovića da mu nijesu i neće nikada zaboraviti izjavu datu u „čuvenoj“ vladinoj var sobi, đe je vlast dumala kojom će mukom mučiti Cetinjane da oslobode prolaz kuda bi nedostojni stigao među svoje. Nije mogao. I neće nikada. Niko od takve fele. Zato su pop i popov šef helikopterom Vojske Crne Gore, po nalogu tadašnje ministrice vojne a sadašnje partijske koleginice Milatovića, gospodarice Injac dolećeli među svoje jato krvožednih. To što je tada izgovorio Milatović, rezervista PSE grupacije u izboru za preśednika države,da je važno da se ustoliči Jovan, branjen bijesnim oružjem kriminalne družine i dijela domaće policije, pa i ako pogine 10 Crnogoraca, nije dotaklo ovu evropsku diplomatsku družinu. Ni bucka Timonija, ni dame EU manira Popu a ni Karen veličanstvenu.

Ali građani Cetinja ne zaboravljaju. Poručili su Milatoviću dan prije da će mu saopštiti što o njemu misle i da na ulaz na koji je namjerio neće moći. Ima drugih, pa neka ga nečastivog tuda sprovode. Baš kao ni onda kad se zalijetao Jovan, zajedno sa Prletom, ka Belvederu. Zaludu, jer je snagu patriotama dalo čojstvo, slobodarsko srce i duša prepuna čiste ljubavi za svoju Crnu Goru. To nijesu razumjele diplomate koje su ranije, iz nekog razloga kojim ne želim da se bavim, dali besu klerošovinistima, političkim litijašima da nastave i nikako ne posustaju dok se postojeća vlast ne smijeni. Jer to tako treba, po shvatanjima visoke demokratije zapada. Bijedne i sramotne svakako.

Posebno se istakao Timonije. Možda on i pripada onoj slavnoj francuskoj vojnoj grupaciji kraljevih musketara, a možda je lično u ovom životu Atos, Portos ili Aramis? Naravno da nije, jer oni su borci za slobodu i istinu. Nije DˊArtanjan, jer ovaj nema porijeklo koje zadovoljava standarde Timoniera, koji se obrušio na Crnogorce prljavim rječnikom i još prljavijom namjerom. Bez trunke poštovanja za takvog političkog labradora, uz izvinjenje ovom drugom, jer je on gost Crne Gore koju ne prestaje da vrijeđa, kao i svaki mali čovjek koga funkcija kao nedostojnika klepi po glavi, śetićemo se kako je slobodarsku Crnu Goru upravo njegova Francuska predala Srbima u ruke, uzela joj nezavisnost i detronizovala je kao državu pobjednicu Prvog svjetskog rata. Sramno, pamtimo dobro istorijska dešavanja toga doba. Zato nam je stil ovog klerikalnog diplomate obljubljene crkve Srbije odavno prepoznat. Neka se s njima mrči koliko god oće. Da je sreće, ovđe ne bi ni dolazio.

Više mi je od ovih diplomatskih brojila zasmetala domaća licemjernost. Da bi se dodvorili ovima koji posmatraju sa strane njihovu reakciju, opaučili su po našim momcima, koji Milatoviću nijesu učinjeli ama baš ništa. Ako su grajali što je došao da stavi prst u oko Cetinjanima, ne dirajući ga, ali iznoseći svoj stav dostojanstveno i sojski, što je tu loše bilo? Možda to što ga je oborio njegov nespretni čuvar vlastitog nesojluka, a trebao je to biti neko od dičnih Cetinjana. Kad već nije, ajde ipak da se oglase nedostojnici časti i poštenja. Pa će zagrajat razne Pope s njima zajedno, Timonije još ranije ili  madam Karen ponajprije.

Kako bi nas tek branili da smo kakvo zlo učinjeli, jer se živom čoeku može svašta dogoditi, pita neko sa petkovdanskog protesta. Onako, više za sebe, ne čekajući odgovor. Jer se on pokazao jasnim, da jasniji ne može biti.
Neka je svima takvima na čast.