Vlada Crne gore odlučila:
Dan žalosti povodom tragičnog događaja u školi u Zagrebu. Upućujemo saučešće porodici i prijateljima nastradalog djeteta i molimo se za brz oporavak povrijeđenih. Naše misli su sa našim susjedima, naposao je na svom X nalogu premijer Crne Gore Milojko Spaić.
Podsjetimo, mlađi muškarac (19) upao je juče oko 10 sati u školu Prečko i oštrim predmetom povrijedio više učenika, od kojih je jedno dijete preminulo, i učiteljicu.
U Hrvatskoj je danas Dan žalosti zbog tragičnog napada u zagrebačkoj školi.
Zagreb je sinoć u veličanstvenoj koloni tugovao svakim korakom. U prohladnoj noći, usprkos tisućama ljudi čuo se samo fijuk vjetra..
Maleni dječak dobio je svoj trenutak u povijesti, uspio je ujediniti, okupiti ljude, da pomognu žalovati njegovim neutješnim roditeljima, vratio vjeru da ima nade za sve nas, da postanemo bolji ljudi, da se borimo da nam djeca odrastaju u nekom bezbrižnijem vremenu.
Političari koji su za sebe osigurali zaštitu, svaku ugrozu nazivaju terorizmom, a napad na djecu nazivaju incidentom, nisu uspjeli nametnuti pokroviteljstvo , njihova zgroženost, nakon niza propusta ne dotiče ljude koji traže odgovornost, za nemar, za nebrigu, za sve građane naše države.
Ništa više neće biti isto, ledeni vjetar pomogao je da se misli usmjere u toplinu ljubavi prema ljudima koji pate, u sigurnost djece koje odrastaju, u spokoj starijih, na kraju života.
Naša mala zemlja ima ljude koji mogu misliti i raditi za dobrobit svim građana naše domovine, koji imaju dovoljno energije da se uhvate u koštac sa svim vrstama zla koje su prisutni u našim životima.
Idemo korak po korak, nakon tužne
kolone, po povratku u naše domove, gledali smo sučeljavanje kandidata koji bi željeli voditi državu..
Grozna prezentacija većine kandidata koji bi državu vodili eliminacijom svih koji remete njihova uvjerenja, kandidati poispadali iz vremenskog stroja koji je dugo bio u kvaru,
Bez trunke razumijevanja za različitost, bez prijedloga rješenja, egzistencijalnih problema aktualnog vremena. Grupa bezidejnih moralista bez ikakvog pokrića svojih moralnih uvjerenja.
Dragi ljudi život je samo jedan, nemamo vremena za nove pogreške, svim svojim snagama moramo uprijeti da se riješimo licemjera koji su na perfidan način okupirali i usmjerili našu pažnju na njihovo lažno domoljublje, da bi zaboravili da svi imamo pravo, dostojanstveno proživjeti svoj život u svojoj zemlji.
Odgovornost političara je istinski čin domoljublja, odgovornost za svaki cent kojeg stvori hrvatski radnik, odgovornost za svaku proživljenu tragediju koja se dogodila zbog nedjelovanja institucija, odgovornost za svaki izgubljeni život, za svako slomljeno srce majke koja se zauvijek oprašta od svog djeteta, za svaku bol djeteta, koje se oprašta od svog roditelja koji odlazi zbog neodgovornosti ljudi koji vode ovu državu.
Pokazali smo da nas ima, pokažimo da imamo snage za promjene koje će osigurati siguran, miran i dostojanstven život, svim građanima Hrvatske !
Hoćemo pravedno!
Dobro jutro!
Odlično , da malo počinemo od mužike do ponoći. Arlauk ispred grada, nek idu tamo u Zalaze .
Danas tugujemo, suosjećamo s roditeljima premilog,dječaka, no naša tuga neće mu vratiti sva ljeta koju su bila pred njim, Majka ne može grliti našu tugu, majci ništa ne može smanjiti bol.
Ravnateljica škole jučer je odradila svoj zadnji radni dan, trebala je ponosna na svoj rad otići u mirovinu.
Njoj su uništene sve lijepe uspomene koje je skupljala cijeli život. Jedan tren, jedan bolestan dečko, čiji su roditelji tražili institucije da im pomognu, da ga liječe, da čuvaju svijet od onoga što bi mogao učiniti.
Razredna učiteljica bori se za život, ako preživi, njezin um nikada neće zaboraviti užas trenutka kada je vidjela nož u rukama bolesnog dečka, dala je sve od sebe, no život malenog dječaka zauvijek je ugašen.
Ništa ne može vratiti kotač vremena, ostajemo sukrivci, nismo stvorili uvjete da dijete u školi bude sigurno.
Krivi smo za rane ranjene djece, za grozne uspomene koje će obilježiti život svih onih koji rade u toj školi. Krivi smo za praznu stolicu u jednom razredu, ta će stolica biti spomenik tuge svim prvašićima tog razreda.
Ljudi koji vode državu nemaju biti pravo zgroženi, oni moraju biti odgovorni. Koliko su krikova odaslali roditelji u očaju što ne mogu naći pomoć za svoju djecu, no nitko ih nije čuo, nitko nije mario.
Da se to ne ponovi, ne treba nam detektor metala u školi, već radna obaveza svim psihijatrima, koji su se školovali da mogu pomoći, onima kojima je pomoć potrebna.
Djeca čekaju na red za psihijatra, psihologa, a njihov um slaže pakao u koji će se pretvoriti njihov život, ali i život onih koji će se kriviti što nisu mogli pomoći.
Naša šutnja dovela je do toga da smo prihvatili da su političari zgroženi, tek kada se dogodi tragedija, onda šalju inspekcije, onda osnivaju komisije, koje traže krivce na mjestima gdje se vide posljedice toga što oni ne znaju, ili ne žele voditi institucije, tako da zaštite svoje građane.
Šutnja u naše živote dovela je “olovna vremena”, tmurne oblake kroz koje se sve teže probijaju zrake nade i radosti, danas žalujemo, jer nismo čuli krikove nemoćnih koji su zvali u pomoć!
Sutra i svaki sljedeći dan moramo raditi na tome da spriječimo da se ovakve tragedije nikad više ne dogode !
Oprosti nam, dječače mali, što ti nismo pomogli da rasteš, cvateš, raduješ svoje roditelje, da patiš i voliš, da polako stariš u vremenu koje teče….
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].