Policijska marica Milanovog činodejstvovanja

Piše: Slavko Mandić

Botun, rano jutro, ili dan pred doček Nove 2026. godine. Slika za istoriju i dugo śećanje. S jedne strane narod, s druge policija sa kačketama, štitovima, šljemovima, pendrecima, vjerovatno i biber sprejom, ali na sreću bez namjere da bilo što od opreme upotrijebe. A i kako bi na dio svoje vlasti, koju na ovom svekolikom dešavanju predvodi odlučni poslanik Milan Knežević, zvani Pipun. Njega policija neće ni tać, i to ne toliko zbog imuniteta koji ima, već zbog naredbe koje je dobila. Jer koalicioni partner nije dugme, pa da se otkopča i pobrka podgoričku združenu vlast. Možda čak i onu na državnom nivou. Problem je nastao kad specijalni policajci nijesu viđeli da je Pipun uskočio u maricu, mada je jasno svakome da ne mogu ni oni na sto strana sto stić i sve na vrijeme pofatat. A on je snalažljiv. Milan, ili po nadimku Pipun. Izmigolji se za čas i eto ga tamo đe ga najmanje očekuješ. Pravo u maricu. Tamo već njegovi drugovi zaśeli. Pitaju policajce što više ne kreću? Žuri im se. Ako ne može auto da upali, kažu im, oni su spremni da probaju na guranje. Smiju se. Traje prijateljski razgovor. Policija bi śćela nekako na lijepe da izagna Milana iz marice, a ostale da privede đe treba. No, džabe im rabota. Milan neće, pa neće da izađe. On kao ono što su nekad činjeli revolucionari, izgleda da priznaje samo policiju svoje partije, a ne ove koji dolaze iz vlasti na čijem je čelu njegov demokratski koalicioni prijatelj. Jeste čudno, ali i nije kad se povežu svi konci. Ovo je priča poput one Lovrakove iz Družine Pere Kvržice. U ovom slučaju Pera je Milan, pametan i preduzimljiv, koji okuplja svoje glasovite zetske glasače, pa staje ispred njih toboš da odbrani po svaku cijenu Botun od namijenjenog im protivfekalnog kolektora. Glasni dok im je funkcionisao botunski ćacilend, vriskali su najglasniji da će život dati, ali da Botun neće pasti. Ali opet, policija je tu. Grdilo ih je. To su oni posebne vrste koji, đe udare tu trava ne raste. Za gradonačelnika Mujovića, koliko god studeno bilo, ovoga puta nema zime. Pritom, policija će djelovat u skladu sa koalicionim prijateljstvom. Uostalom, valjda je prirodno da neće na svoj narod?

-Kako đe i kako na koga, oglasi se jedan jedan sa protesta sa Gorice, dok jedan drugi sa Cetinja nije moga doć jer se još liječi od povreda gumenim mecima i šok bombama, čime ih je naša policija nagr(a)dila 2021. u septembru. Śetićemo se, iako nas baš pamćenje dobro ne služi, da je to bilo onda kad se onaj nepomenik ustoličavao, zaštićen legalnim državnim snagama, i onim ilegalnim koji su ovima prvima došli na ispomoć. Prijestonica se nije mogla dugo oporavit, reče ovaj sa Gorice, niti je danima mogla disat od nezapamćene količine raznovrsnih otrova koji se uvukao u domove Cetinjana. Ovo danas ni približno na to ne liči. Pipuna niko nije ćera iz marice. Kad su mu puštili iz policije drugare, i on je izaša sam, kao što je i ušao.

Kad čoek malo bolje rasmisli, diveći se istovremeno razboritosti policije koja je razumjela da u Botunu, kako rekoh, ne treba da udari na svoj narod, teško je ne śetiti se one prve akcije ispod Gorice, koja je bila prilično brutalna. Bilo je to u julu ove godine, kada je goloruki narod, kako je vlast tada saopštila, nasrnuo na policijske specijalce, opremljenje za razbijanje demonstracije. Silan je to atak bio podgoričke intelektualne svijesti u većini, zbog čega je policijska dostina spas potražila u Kliničkom centru Crne Gore. Đe su im ispirali oči i od otrova oslobađali disajne puteve. Ali kako ni jedna laž ne može dugo izdržat da se ne otkrije, nije mogla ni ova. Kamere su živi svjedok. Vidi se jasno iz svih mogućih uglova kako policajci prskaju građane biber sprejom. Kako im se prikradaju i gledaju da ih potrefe po sred lica. Ne potrefe uvijek. Pa kako se tu nalaze njihove kolege, zakači ih biber sprej i eto žive muke. Zna se da narod nije imao biber sprej. Niti mu je trebao. Samo je htio da zaštiti dostojanstvo svoje države i pokaže nezadovoljstvo sramnim gestom vlastodržaca koji su se usudili da nagrade najvećom državnom nagradom, Trinaestojulskom, negatora Crne Gore i Crnogoraca Bećira Vukovića i to za knjigu koju nije ni objavio. O kakvom se nedjelu radi pokazao je na sreću Vrhovni sud vrćući nazad rješenje Upravnog suda na ponovni postupak i odlučivanje.

Butunjani polijegali po livadi. Odlučili da ne mrdnu ni milimetar. Pa neka ih nose policajci đe god treba. A kad su se ovi pojavili, začu se himna. I to crnogorska. Ori se Botunom „Oj svijetla majska zoro“. Pjeva i Pipun to što može.
Budi se istok i zapad. I śever i jug. Svi se bude. Policija neuobičajno ima sluha i razumijevanja. Nema akcije kao što je bila pod Goricom. Malo guranja, malo nošenja, i to je to. Pipun tijelom brani da ne miču žene sa lica mjesta. Policija pojedinačno za ruke i noge puni marice. Trajalo je to jedno vrijeme i sve je utihnulo. Uz incident manjih razmjera.

Potom je policijski službenik obavijestio da je policija završila svoj dio posla i da mašine investitora mogu da uđu kako bi počele da izvode radove.

Milan Knežević je kazao da će tražiti pomoć iz Srbije a ne od svoje Vlade. Ko zna da li je to uradio, ali se javilo dežurno sve i svašta, ili preciznice Aca Srbin. Srbijanska dnevna lagalica je objavila i slagala da je Milan uhapšen:  “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider Demokratske narodne partije, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević. Branio je volju naroda iskazanu na referendumu. U teškim trenucima, uvek sam bio i biću uz svoje prijatelje. Milan to jeste i ponosim se našim drugarstvom i nadam se da će uskoro biti na slobodi”, napisao je Vučić.

Nakon njega čula se i obavezna Brnaba, ili ti…“ko se lača mlati“. Slagala je čak i žešće od vlastitog šefa. Izbirikala se. Slaže čak i prije no trepne. Sad će i drugi iz plejade manitih likova oko Vučića.

Razumljive su ovakve reakcije velikih Milanovih „prijatelja“. Kad su to što vele da jesu, što ne dođoše da ga pośete i da mu pruže podršku?  Možda i bi da im nema studenata koji će ih brzih dana pospremiti tamo đe su zaslužili.

Naravno, o svemu ovome niti što zna niti je upućen u botunska dešavanja, po vlastitom kazivanju, iako je najglavniji od svih glavnih kad je u pitanju bezbjednosni sektor.

Ove bruke niđe nema, to je jedino što je sigurno.
A od śutra ćemo gledati da li če Milan održati riječ i napuštiti vladajuću koaliciju?
Sve miriše da se to ipak neće desiti, ali sačekajmo. Ko zna?