Policijska logistika za razbojnike

Piše: Slavko Mandić

Vara se debelo ko misli da se horda četničkih ratobornih, nekultivisanih urlikača u crnim majicama militantnog Tvrdoša, većinom s druge strane granice, pojavila slučajno ili sopstvenom inicijativom na proslavu Dana Državnosti Crne Gore u Nikšiću. Taman posla. Izvršioci nemaju na raspolaganju mogućnost razmišljanja. Njima je usađen čip a u njemu je, pored mržnje prema vlastitoj državi i svome narodu još i naredba na koga, kad i kako da nasrnu, što da zbore i kako da provociranjem  podstaknu nemire iz kojih bi se izrodio pakao. Cilj je da se zaplaše Crnogorci, a u tome im je svesrdno pomogla policija, sklanjajući se da nasilnici prođu mlateći zastavama Srbije, na putu ka Trgu slobode. Bez sumnje je jasno da je postao organizacioni tim, po pretpostavci u mantijama, koji su bezočno poslali svoje jurišnike na crnogorsku đecu.

Nijesu kukavni smjeli da udare dok je trajao veličanstveni patriotski skup, plašeći se odgovora patriota, nego su sačekali da se narod raziđe pa da onda, uz podršku i pomoć policije, koja se svojski potrudila da im bude logistika, pokažu svu svoju zlu narav i izopačenost. Antifašistički skup, na kome se pjevalo slobodi i stalnoj borbi za čast i dostojanstvo Crne Gore, za ljubav prema domovini i njenoj vječnoj opstojanosti i postojanju, zabolio je klerofašiste. Nijesu mogli da otrpe dostojanstvo i ljepotu mladosti koja je časno i smjerno pokazala kako se voli svoja zemlja i kako se čuvaju njene istorijske i kulturne vrijednosti. Na djelu je bila tradicija koja, osim zlikovcima u crnom, nikome drugomo nije mogla smetati. Ali kako onda pred vlasnicima njihovih duša? Zato je bezglavi juriš na mirne građane najbolje rješenje koje mogu da ponude još grđima od sebe. Jedan od takvih je i opštinski čelnik, koji nenamjerno saopšti istinu da ovo što se radilo u Nikšićanu nije radilo domicilno stanovništvo.
-Znamo da nije šubaro! Uradio si ti dovodeći kriminalce i nadaleko „poznate“ Tvrdoše, koji dišu samo u čoporu, da zametnu kavgu. Da bi ti šubaro, mogao da optužiš Crnogorce, čija te raskoš u svakom smislu, dostojanstva, etike ali i estetike, bola direktno u zaslijepljenost koju ti dnevno proizvodi mržnja. Tvojih je ovo glibavih ruku djelo, bijedo ljudska!

Naučeni da se čuvaju namještenih provokacija, za koje se znalo da će ih biti, patrote su potencirale mir i građansku ophodnju, uz veselje i pjesmu dostojnu velikom prazniku.

Policija je stajala na sve strane i nije reagovala. Nije ni imala razloga. A onda su se, kad je sve završilo i Trg skoro ispraznio, pojavili Tvrdoš razbojnici i njihovi“gosti“ sa druge strane granice. Krenuli su u sramnu akciju, a policija je valjda mislila da će oni završiti ono zašto su došli. Kad je bilo jasno da su urlikači nemoćni, počeli su da rade suzavci, biber sprejovi, pendreci. Policija je tukla vlastiti narod, a propuštenu bandu nije dodirivala. Sramno, u sred svoje države Crnogorce truje i bije vlastita policija.

Nije ih stalo što su na ulice tada bila i đeca i žene, i mlado i staro. Krenuli su u obračun, koji je ličio na početku onom cetinjskom.

I tada i na Dan državnosti ove godine, na čelu policije je URA. Da se pendrecima i suzavcima jednom pomirimo, kako bi kazao svetosavski Dritan. Da potpišemo temeljni ugovor, pa ako je mimo Ustava, onda će to sud riješiti. Nemam ja sˊ tim nikakav problem, govorio je ručno mlataralo, objašnjavajući svoj čin srama i veleizdaje.

Dritan je bio oduševljen policijskom akcijom kojom je trovano Cetinje. Na grad na koji je ispaljeno više šok bombi i gumenih metaka, nerijetko smrtonosnih. Da li će Dritan koji ćuti, i ovoga puta biti oduševljen batinašima kojima rukovodi njegova stranka koji su i ovoga puta sproveli u (ne)djelo trovanje i prebijanje sopstvenog naroda. Mada je svakome jasno da je svjetlosnim godinama udaljen od tog istog naroda. Njegov i interes onih za koje radi isključiva su mu važnost. Dokazao je to mnogo puta do sada, a najbolje pokazao u Potočarima, kada je uspio da uvrijedi Bošnjake, koji su oplakivali ubijene rukom ideologije onih koje  on danas podržava.

Zatražene su ostavke ministra policije i načelnika nikšićke policije. To je najmanje što se može učiniti. Evo, stigli su Evropljani, pa će valjda biti nekoga ko će im saopštiti što se kod nas čini. Dobrim dijelom zahvaljujući i njihovoj podršci, kad im je zasmetao Milo, zašto što je dominirao i na djelu im pokazao da je istinski državnik od formata.
Sad, kada su i sami ośetili da su prevareni, biće to ipak druga priča.

Najsmješnije je kad se pojavi četnički Andrija Mandić pa zatraži od tužilaštva da otkrije i procesuira one koji mrze Srbe. Možda je mislio na ove  oktopode nikšićke? Pitaće ga sudije možda kad nastave suđenje za terorizam? Možda?

Zanimljivo je bilo biti prisutan na prijemu koji je preśednik Crne Gore priredio u svojoj rezidenciji na Cetinju. Bilo ih je svakakvih. I ja sam jedan od svakakvih, saopštavam da se svakakvi ne naljute. Što veli Dritan, koga nije bilo stid da prisustvuje, a dan prije je slagao Mila oko temeljnog, ja nemam problem sˊ tim. Bilo mi je zanimljivo posmatrat dobrodošle. Posebno je bilo uočljivo, i slikovito istovremeno, viđeti grupu dičnih akademika. Ispod smrče mrčili su akademici Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Njima je, uz časne izuzetke, reklo bi se ipak ugodnije bilo kod prethodnika. Tamo je vrhovni vrh mogao i bez čarapa, a kod državnika to ne može bit.

Pored njih bilo je i onih koji nijesu krili radost kad su se dokopali pjata i uspjeli da ga napune po nekoliko puta. Da se ne bači valjda, a i ne valja da ostaje.

Nije čudo što nam je sve ovakvo. Da funkcioniše Dritan, za našu stvar a ne Vučićevu, ne bi Budva bila kao da je dan žalosti. Bez i jedne jedine zastave ili nekog drugog obilježja Dana državnosti.

Ali tako i jeste, ne dan, nego godina žalosti. I biće tako sve dok mrzitelji vlastite države ne odu. Tako đe treba. Neko put Spuža a neko u politički zaborav. I nikad više, ako Bog veliki da!