POKOJNI URA-ši I NJIHOVA ZNAMENITA DEMOKRACIJA I (ANTI)FAŠIZAM (treći dio)

Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, pleme Građani – Riječka nahija – atar Prijestolnice Cetinje

URA-ši za Srbalje odigraše.

Domaćim izdajnicima i otpadnicima, uglavnom uvezenom crnomu kleru, ali i zlokovarnomu neprijatelju (Srbiji – bez Kosova) – Domovinu predaše.

Pozno im je za dovizati se nesretnje Crne Gore.

I kad bi iskreno doćukali do crnogorske zbilje – za sve nas je pozno.

Ipak, URA-šima su i dalje usta punana kradova-šklapatora iz DPS-a.

Domišljanje im dan-danji ne dopire dalje od (po slovenački) strašanske opsjednutosti i patološke mržnje spram Mila i DPS-ovaca.

Svakoja im ćelija u tijelu nervozno i bez smire zaigra na sami spomen tijeh vaistinu ovaca.

Đe im je ona predvodnikova: dritansko-organska relaksiranost?!

Po drugoj strani, pak – ne čuh nijednoga od njih da ijednoga jasnoga slova kritike prozbori protivu aktuelne srbočetničko-klerofašističke vlasti.

Priznajem:

Ne mogah, pa ne mogah izdurat – a da aktuelnu vlast nizdol opetovano ne imentujem onako kako to počesto ovđen činim, kako joj istinski dolikuje, i kako je Crnogorcima i Crnogorkama sve tri naše vjere podebelo zaslužila.

Štoviše – u pitanju je vrhunski aksiom:

SRBOČETNIČKO-KLEROFAŠISTIČKA BAGRA

Nadalje:

Ili, da neko od članova i višega dijela glasača URA-e (Trt-Crnogoracah) iskažu barem źericu kajanja sporad odluke da u zlu uru glasaju URA-u, koja im se dobrano počka na Domovinu, a to znači – koja:

• bespogovorno dopušti da serbska ološ na vlasti crnogorsku: slavu, uzvišenost – i ponos, pretvori u: zastiđe, poniženost – i podaništvo (beogradskomu paśaluku);
• bezočno aminova da šljam iz nakota Zle raške struje krucijalno oburda ovdašnji tradicionalno dobar – pravi suživot, tj. međunacionalni sklad i zdrave vjerske odnose, koji su negda bili bogomdani primjer (izuzimajući, blago rečeno destruktivne i, u tomu smislu – odvazda poslovično bolesne Falš-Srbalje: ”belaše” i četalje);
• bljutavo muči iako su serbski ”ugroženi”, genetski determinisani lažovi, tokom potonje tri godine učinjeli – da u Crnoj Gori čak ni ‘90-ih nije bilo manje međunacionalnoga povjerenja, a više mržnje – no što je to slučaj danas;
• brutalno šapti: ”Aferimo vam ga Srbalji; samo vi dajte i dalje ugrožavati pripadnike svih naroda u Crnoj Gori – liše Albanacah(!)”; takva nam je zbilja (i) sporad podmukle političke trgovine nekolicine anticrnogorski nastrojenih nečasnih vođa iz redova ovdašnjega časnoga albanskoga naroda; (i) u vezi s tijem je, ka’ albanski agent i srbski argat – istom Dritan-Dripac krivac (ima tun neka tajna veza itd.).

Na sve ovo, i ostalo u cjelokupnom štivu navedeno, čemu se kaže: URA-ino anticrnogorstvo i veleizdaja – njezini članovi i glasači (”Crnogorci”): ni abera!!!

O koncu:

Glede na nepostojanje nacionalne odgovornosti i rđavo antipatriotsko vladanje ”Crnogoraca” URA-ša, strogo probrani svjetski znani stručnjaci (psiholozi, psihijatri, sociolozi, filozofi, povjesničari, politički analitičari etc.), nakon mukotrpnoga istraživačkoga rada na subjektovom činjenju u zadnjih tisuću i kusur dana – vele:

Radi se o skroz naskroz atipičnom, čak nauci sasma nepoznatom poremećaju, tj. mentalnom oboljenju, za koje je na multidisciplinaran način uspostavljena dijagnoza pod imenom: ”nečuveno čudesije”; potrebito je da taj, može bit, sindrom – potanko istraži nova naučna disciplina (grana psihologije) oficijelno nazvana:

URA-ška psihopatologija

ZAKLJUČAK

Na antipatriotizmu prijevarno dubokoutemeljena partija, vođena izdajničkom družinom nadobudnih skotova i skotulja, sa Dritanom ka’ njezinim predvodnikom (ovnom p(l)aćenikom) na čelu – URA politički odumrijeti mora.

Dritan Abazović, navi čas prozvan Dritančić Karađorđević (poznata je činjenica da su Karađorđevići (poreklom) čistokrvni Albanci – katolici) politički ”avanzova”, pa momčece pasa u poslaničke klupe.

Ubuduće će se tamo Inglez praviti, i:

• banak držati;
• nesojski lagati;
• oratorski friskati;
• cirkusantski veljati;
• rodoljubivo tandarati;
• rukama burno mlatarati;
• o ekonomiji bučno pametovati;
• na kaubojski način se razmetati – i
• ona sila od čojka – bahato kurcobecati.

Ostade nakokočeno-nakofršteni dasa u sakotić uśki – bez službene, tjelesne zaštite.

I tako, dođe vrijeme za nastavak natenane ostvarenja mojega sna lanik sročenoga u štivu pod naslovom:

”Grobolupežina Dritan i Veleizdajnik Abazović pred sudom”

POGOVOR

Kad gođ je oblačina, a ne samo kad kiša naodi – pri sebi imam jednu velju, mrkosmeđastosivkastu, tešku lumbrelu s onom klasičnom drškom.

Ta mi je navada po u(j)čevini došla.

Ka’ pravi crmnički odivičić – zataknem je po seljački odozada za kolijer, te mi tako visi niz ‘rbat – gradskoj gospodi prolaznicima u inat.

OBETANJE

Ako mi Dritanko igđe bude nenadano intra,

pa mi se u svojoj veličini potaman nakonča,

zisto – to što me ponat u obije ruke bude drža,

klepiću ga lumbrelom da mu se turin rasćeta.

Ako se kojim slučajom tadijer potrefi vedrina,

druga mu je za odljude namijenjena batina,

ruke šporkat neću – jer Dritanko je Splačina,

postade Splačina ka’ i svaka Grobolupežina.

stihove ove sačini

M. D. B. BAJKOVIĆ

Risan, Boka Kotorska – Fašistička Crna Gora

29. novembra 2023. godine

(tačno u dan potlje 80 godina od drugoga zasijedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije)

aktuelno.me