Pogazili smo vrijednosti kojima nas je vladika učio

Premda je živio svega 37 godina, ostavio je neizbrisiv trag svojim djelom koje kao vječna zublja vječne pomrčine – nit dogori niti svjetlost gubi. U posljednjih sedam godina života napisao je tri svoja najznačajnija djela: ,,Luča mikrokozma“ (1845), ,,Gorski vijenac“ (1847) i ,,Lažni car Šćepan mali“ (1851).

Potonjih decenija se njegov lik i djelo najčešće tumače u odnosu na političke ciljeve, najčešće kroz stihove koji su izvučeni iz konteksta. O Njegošu je tako stvoreno više proizvoljnih i apsurdnih narativa, poput onog da je tzv. genocidni pjesnik ili pak svetac – tzv. Lovćenski tajnovidac.

Za Pobjedu su o njegovom djelu, uticaju i zloupotrebama, povodom Njegoševog dana, govorili književnici Miraš Martinović, Vasko Raičević, Dragana Tripković i Tanja Bakić.

ČITANJE

Najvažnije vrijednosti Njegoševog djela od kojih smo odstupili i od njih se udaljili, prema mišljenju Raičevića, jesu individualna i društvena sloboda.

– Iz toga proizlazi pitanje ljudskog dostojanstva. Čini mi se da se savremeni čovjek olako odriče tih vrijednosti u korist svakodnevnog konformizma i neke opšte lijenosti duha – rekao je Raičević.

Vasko Raičević

On je ocijenio da je Njegoš na razvoj crnogorske književnosti uticao i previše.

– Njegova sjenka seže do duboko u 20. vijek, što je u velikoj mjeri sputalo književni razvoj koji bi bio slobodniji u istraživanju novih formi i izraza bližim tokovima savremene evropske književnosti. Samo oni koji su se uspjeli osloboditi tog zagrljaja stvorili su relevantna književna djela – kazao je Raičević.

Uticaj Njegoša na njegovu generaciju, smatra Raičević, nije velik.

– Tačnije, radi se prije o otporu prema epskim formama izraza i mišljenja. Stasali smo u vremenu raspada jednog sistema vrijednosti i koristiti te velike njegoševske riječi u objašnjenju današnjeg svijeta bilo bi deplasirano – rekao je Raičević.

Zloupotreba njegovog djela, kako je kazao, moguća je samo kod onih koji to djelo ne umiju da čitaju.

– A sudbina je kanonskih djela da kad tad budu žrtve pogrešnog čitanja. Nažalost, naše društvo je na vrlo niskom nivou opšteg obrazovanja (bez obzira na sve doktore i mastere humanističkih nauka). Najčešće je slučaj da se ljudi na pozicijama političke moći (inače skloni klišeiziranom i banalnom mišljenju) posluže nekim stihom i stave ga u sasvim drugačiji kontekst. Nema goreg blata u koje je mogao biti bačen jedan umjetnički tekst nego kada su ga citirali pijani vojnici tokom rušenja tuđih gradova – rekao je Raičević, dodajući da nastavu treba osloboditi tog strahopoštovanja prema Njegošu, koje kod novih generacija stvara ili otpor ili nekritičko prihvatanje epskog izraza.

IZVOR

Njegoševo djelo je, prema riječima Martinovića, kanon.

– Rijetkost je u svjetskoj književnost da jedno djelo ima toliki uticaj, tolika značenja. Drevni narodi su imali svoje žrece, velike pjesnike, zakonodavce, koji su postavili temelje, ugaone kamenove, koji se ne mijenjaju, no pružaju bezbroj mogućnosti da se na njima gradi i dograđuje. Njegoš je za Crnogorce upravo to: pjesnik, zakondavac, profet, onaj koji trasira put i postavlja znakove na tom putu – rekao je Martinović.

Miraš Martinović

On je podsjetio da je Njegoš u svojoj biblioteci imao sve velike antičke pisce.

– Krenuo je sa izvora i napajao se na izvoru, vrelu iz koga izviru sve istine. Ali nije Njegoš postao velik zbog te antike, grčke u prvom redu, već zbog antike svog crnogorskog naroda. On se pojavljuje u času kada taj narod doživljava najveće moralne visine, kada je nadmoć ljudskosti najuzvišenija kategorija, kada je riječ zakon i kada se prema njoj Crnogorci ravnjaju, kada jezik prerasta u poslovice – istakao je Martinović.
On smatra da je najveće duhovno stanje koje jedan narod može da doživi upravo to, kada sve postaje poslovično.

– On bere zrele plodove duhovnosti i junaštva. Sve je sazrelo i sve je zrelo. U takvom stanju nastaje ,,Gorski vijenac“. Čini se da je u njemu sve rečeno. Moralni i pjesnički kodeks koji oblikuje ponašanje, znanje i trajanje – kazao je Martinović.

On ističe da je Njegoš odredio i crnogorski identitet i crnogorsku književnost.

– Ako Grci imaju Homera, ako istočni narodi imaju ,,Ep o Gilgamešu“, Kinezi Lao Cea, a Njemci Getea, Jevreji ,,Bibliju“, mi imamo Njegoša i njegovo djelo, po kome se poznajemo i prepoznajemo. To je nešto najveće i najreprezenativnije što je crnogorski narod dao i dobio. Taj cetinjski pustinjak, pjevaće i samovati u pustinji, prijestonici od svega nekoliko kuća i jednim manastirom, ali će nepogrešivo osjećati svijet i što se dešava u svijetu, slijediće prirodne i moralne zakone, oni će ga nepogrešivo voditi ka višim istinama – istakao je Martinović.

Prema njegovim riječima, Njegoš ne može a da ne utiče i da ne dotiče nekog autora.

– Lično sam se dugo bavio Njegošem i proizvod toga moga bavljenja je knjiga ,,Drugoga sunca luče“, u kojoj Njegoš sve vrijeme svoga životnoga puta ide ivicom, između dva svijeta, razapet, a bez ta oba svijeta on ne bi bio to što je bio i jeste. Spoznao je zemaljske, ali i nebeske zakone. Moralo je biti tako. Zato je njegovo djelo toliko uzvišeno. Oba svijeta se u njemu stiču i prepliću, zbori vječnost sama. A ona se može oslušnuti samo sa granice – rekao je Martinović.

SLOBODA

U Njegoševom djelu, prema riječima Tripković, prepoznajemo univerzalne poruke koje nadilaze vrijeme i prostor, posebno one o časti, slobodi, pravdi i etičkoj odgovornosti.

– Njegova djela pozivaju na odanost moralnim principima, i propituju samu suštinu slobode. Danas, kada se suočavamo s izazovima poput individualizma, gubitka zajedništva i materijalizma, Njegoševa vizija zajednice koja funkcioniše na temelju solidarnosti i poštovanja prema bližnjem postaje naročito važna. Međutim, od ovih smo se vrijednosti udaljili: sužava se prostor za otvoreni dijalog i razumijevanje, dok se dostojanstvo pojedinca i autentična sloboda često zamjenjuju konformizmom i nametnutim normama – kazala je Tripković, dodajući da nas Njegoš ,,podsjeća da istinska sloboda zahtijeva hrabrost i spremnost na žrtvu“.

Dragana Tripković

Tripković ističe da je Njegoš temeljna figura crnogorske književnosti i kulturnog identiteta, a njegov uticaj je toliko dubok da se smatra najvažnijim tvorcem crnogorskog duhovnog nasljeđa. Njegoš je, smatra ona, oblikovao pitanje crnogorske hrabrosti i solidarnosti kao ključnih elemenata kulturnog identiteta Crne Gore.

– Njegova moćna simbolika vezana za suverenitet i otpor odjekuje i danas, posebno u kontekstu očuvanja jezika, tradicije i posebnosti crnogorske kulture. U njegovom djelu prepoznajemo brojne pravce kojima se kroz umjetnost čuva autentičnost i suverenitet. Mnogi crnogorski autori razvijali su u svojoj književnosti njegove ideje, analogno načinu kako Crnogorci doživljavaju sebe i svoje porijeklo – rekla je Tripković.

Njegoševim djelima, kako ona vidi, vraćaju nas ,,majstorstvo jezika, simbolika i filozofske dubine“.

– Posebno u trenucima kada pokušavamo razumjeti vlastiti identitet ili prodrijeti u složene društvene tokove oko nas – kazala je Tripković.

Prema njenim riječima, zloupotreba Njegoša je danas i te kako u političkom kontesktu, posebno jer se njegova djela često izvlače iz književnog i filozofskog okvira i koriste za promociju ideologija koje su njemu suštinski strane.

– Njegoš je bio pjesnik univerzalnih vrijednosti, a ne propagandista – njegovo djelo pripada svima koji u njemu prepoznaju istinske dileme ljudskog postojanja, a ne samo jednom narodu ili ideologiji. Njegoš se učestalo koristi kao oružje u političkim borbama i za podršku današnjim polarizovanim stavovima, što iskrivljuje njegovu suštinsku poruku i unižava dubinu njegovih ideja – kazala je Tripković.

VIRALNOST

Bakić je istakla da smo se ,,udaljili od Njegoševih ideja čojstva i junaštva“.

– Postali smo sebične životinje sa izgubljenim osjećajem sapatništva i samilosti, ali i zajednice – kazala je ona.

Njegoš, prema njenim riječima, nije uticao na njen stvaralački opus, s obzirom na to da je po vokaciji anglista i da je angloamerička književnost mnogo bliža onome što ona stvaralčki jeste.

– Međutim, preko te iste angloameričke književnosti doznajem da Njegoš, recimo, jeste znao za engleskog pjesnika Bajrona. Kroz fenomen tzv. Njegoševe lektire znamo da je Njegoš u svojoj biblioteci držao prevode djela raznih autora, pa tako i Bajrona i Tomasa Greja (engleskog grobljanskog pjesnika bliskog romantizmu). Među tim izdanjima našlo se i rusko izdanje Bajronovog ,,Šilonskog sužnja“ u prevodu Vasilija Andrejeviča Žukovskoga. Takođe, jedna od slika koja je visila na zidu Njegoševe bilijarske sobe bila je Bajronova – istakla je Bakić, dodajući da je i u kritičkoj literaturi razmatrano pitanje odnosa između Bajronovog ,,Kaina“ i Njegoševe ,,Luče Mikrokozma“.

Tanja Bakić

Iako Crnogorci Njegoša smatraju za najvažnijeg nacionalnog pjesnika i mislioca, kako je istakla Bakić, mnogi od istih tih Crnogoraca ga nijesu nikad ni pročitali, ali, s druge strane, uspješno zloupotrebljavaju neke od Njegoševih citata u smislu potpore ostvarenja vlastitih društvenih ili političkih zamisli.

– Možda će moje objašnjenje navedenoj činjenici biti paremiološko, ali citat je sam po sebi viralni medij koji kruži kroz razne tekstualne i vremenske kontekste. Citat ima tu mogućnost da kruži izvan izvornog konteksta a da ne promijeni vlastitu leksičku formu. Taj medijski kapacitet teksta ponekad postane očigledan tek nakon što novo vrijeme koje donosi novu tehnologiju i medije (koji nijesu postojali u Njegoševo doba) aktualizuje iste kapacitete – rekla je Bakić, dodajući da ,,kapacitet njegovih citata da uspješno kruže toliko vjekova nakon njegove smrti kao viralni medij može samo da nas navede na pomisao da je Njegoš bio rani začetnik teorije viralnosti medija“.

Ako bi bio samo crnogorski, Njegoš ne bi bio svjetski

Miraš Martinović je istakao da je ,,Gorski vijenac“ naša ,,Biblija“, a ,,Luča mikrokozma“ univezalno svjetsko djelo, koje spada među deset najvećih djela svjetske književnosti.

– Ako bi bio samo crnogorski – Njegoš ne bi bio svjetski. A on jeste svjetski i jeste crnogorski. I jeste svačiji. U tom smislu mu to ne treba osporavati. Neka ga uzima svako ko ima potrebu za njim – kazao je Martinović.
Podsjetio je na sve one koji pod znak pitanja stavljaju i ne priznaju crnogorski narod kao jednu činjenicu.

– Njegoš u svom testamentu (a zna se što amaneti znače i što ovaj znači!) ne pominje ni jedan drugi narod no crnogorski tri puta i njemu ostavlja sve što ima, što i potvrđuje ovom zavjetnom rečenicom: ,,Ko išta od ovoga ovđe napisanoga preinači bio mu crn obraz među ljudima i jarostni se sud božji nad njim izvršio za tu grdnu nepravdu koju bi pred licem zemlje i neba učinio“ – istakao je Martinović.