„Umjetnost nit hrani nit brani onoga ko mu se preda“, rekao je vječni Andrić.
Poezija ipak hrani i brani dušu od muklih doziva, tamnih vilajeta i malih, kržljavih riječi onih koji su se pogubili i kojima teško da ima spasa.
Ljudi koje na žalost samo treba žaliti.
Poezija prezire slabost i ne traži zaštitu i pomoć uobičajenih zanimmanja i dosadnog života.
Ne traži zaštitu profesije, zaštitu-brak, zaštitu-djecu, zaštitu-nagrade.
Vremena su teška, trnja je bez ruža i u ovom proljeću ali kako- tako poete ipak nekako prežive.
Kroz kapiju pjesme samo će odabrani, jer to tako Bog hoće u ovom životnom poretku.
Kada se učini da je zlo jače od dobra pjesnici ranjenim cvijetom zakopčavaju košulju od vjetra da sačuvaju srce ili dva koliko ih imaju.
Pa ako ih i ubiju u srce, ostaje još jedno. Jer je poziv i cilj osnovna vrlina poezije i onih koji je tvore.
Nije slučajno da se s prvom vedrinom proljeća slavi poezija.
Zato „tražim pomilovanje“ i za one koje nikada nije takla tanka svila proljećne arije.
Za one koji nikada neće biti oslobođeni od vremena i nevremena. Za one koji hodaju bez duhovne kičme pa su povijeni pod teretom sopstvene muke i neostvarenosti.
Iz životne buke svakidašnjice i umornog raspoloženja, uđite u svijet estetske osame upravo stihom, pjesmom, muzikom.
Sve je to u poeziji i poetama koji se u ovom svijetu iskrivljenih stravi i ranjene prirode kreću nerijetko potpuno sami, a sve sa željom da nježnu riječ udjenu u debelo uho.
Nježnu riječ kao melem, da ga očisti od taloga i prljavštine, ali kada je još buba u uhu onda nema pomoći.
Zuji i ponavlja se refren loših misli nekih slabih ljudi oguglalih i na ptičiji poj.
Na ovaj dan kada svijetom stihovi pobjeđuju i kada je pjesma dobra onda kaada je pjesnik izlišan, moja poruka je da me baš nije ni briga i nije važno ko će dok pjevam moje brene da nosi.
Tako ti Miljkovuiću, uzoru, odgovaram na svjetski Dan poezije, želeži da svoje i nedostake poezije pretvorim u svoju i njenu snagu.
Da po Preveru vratimo ona Dobra mlada vremena kada su:
„Rijeke bile bistre
More čisto
Hljeb je bio dobar
Godišnja doba padala kad im je doba
Ratovi zaboravljeni,
a ljudi su se voljeli“.
Dubravka Jovanović
“U oluji, buri, kraj nedaća svih,
uz teške gubitke i uz tugu kletu,
biti nasmijan, prirodan i tih,
najveća je umjetnost na svijetu.” – rekao je stari dobri Jesenjin.
Pozdrav Dubravka. Odlican tekst. Svaki komentar bi bio suvisan.
Humanost je i moral u krizi Dube.
Uloga poezije i pjesnika je da oplemenjuje da ljude čini ljudima.
Neljudi su baš za žaljenje ali im hrišćanski treba pomoći!
Sačuvaj svoga boga hrišćanskog.
Ateistima nije potreban, Tebi hvala !
Nemamo Mi posla sa avetinjom!
Ko ružno zbori, ružno misli, sav je i ružan i pogrdan.
Kome poezija u dusi kuca, blagost mu je na usnama i ljepota u ocima. Zbog toga u srcu za pogrdne , prezir nosi.
Nota bene: kusi i repati su uvjek kusi i repati, draga moja.
Dubravka, tužno je što za neke ljude,, Daleko je sunce” i što su vremena takva da,, pamet zaćuti, a fukara progovori”.,, Tmurni” covjek je u stvari duboko nesrećan i tužan, a prilike mu daju prostor da prospe iz sebe ono što jeste. A nikoga nema da mu kaže da se ruga u stvari svemu onome što u sebi nosi!
Dubravka, Vi ste svoje ime ispisali stihovima, zato glavu, kao i uvijek gore!
Suštinu svako o sebi sam ispisuje!
ROBINSON
“Bude ponekad teško čovjeku
kad ga nekakva tuga skoli
pa ode da traži riječ neku
ko travu od koje manje boli
I ne vrati se nikad više
iz svoje duše ko iz gore
ostane tako svijeta lišen
da traži trave čudotvore.
Prevrće smilje i kovilje
iako dobro zna taj patnik
da je nemoćno svo to bilje
da ga je manje nego patnji…”
V. Nikolić
Eh Dubravka tako je to sa onima koji “su odbolovali samoće svih Robinsona i nikoga nijesu ubili” odmahnuo bi rukom Izet Sarajlić,veliki, zaboravljeni pjesnik, ubijan sa svojim Sarajevom, ubijan mržnjom nazovi pjesnika, iza kojeg neće ostati niti jedna pjesma, ali hoće doživotna presuda. Stara kineska mudrost kaže – da je uspio čovjek koji je izrodio dijete, zasadio drvo i napisao pjesmu-.
Kad čovjek jednom pročita makar po jednu pjesmu Fernanda Pesoe, Josifa Brodskog, Lorke ili Zagajevskog, prestaje biti isti. Za žaljenje su oni koji to nikada ne urade, a misle da su pismeni… Nabildovani netalentom, bučni kao praznina. I na kraju opet Izet Sarajlić:
“Mala velika moja
Večeras ćemo za njih voljeti…”
Dok stremiš dubinama duše i visinama neba i hrabrošću svojih poetskih izraza hraniš nas male koji ne znamo pisati poeziju , branićeš nas od jave.
Hvala ti Dubravka za riječ i stih što nam daješ i za ono malo poetske duše što u nas ulivaš
Tako treba. Dušom na dušmane!
Intelektom Dube.
To je najteže oružje.
Bravo
Pitajte pesnickog “uzora” gospodje lokalne pesnikinje Dubravke Jovanovic, srpskog pesnika Branka Miljkovica koje je “najteze oruzje”!?
NIJE IZVRŠIO SAMOUBISTVO: Branka Miljkovića ubili hrvatski …
https://www.telegraf.rs/…/1135902-nije-izvrsio-samoubistvo-brank…
Translate this page
Oct 26, 2014 – Prema zvaničnoj istrazi, jedan od najpoznatijih srpskih pesnika, Branko Miljković preminuo je tako što je izvršio samoubistvo. Međutim, članovi …
Tvoja je svaka preslaba jadove jadni.
Ni ovdje nijesi mogao bez šovinizma.
Rade , Primitivcino, Jadnice,
Covek , pesnik Branko Miljkovic, “pomenuti uzor Dubravkin” je ubijen,
a ti glupace nalazis “sovinizam u recima sto je objasnjeno kako je preminuo”!
Bravo generacijo .
Kad će tvoja nova knjiga da nas obraduješ?
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].