Poetsko veče Vesne Vičević

Vesna Vičević

audio: Vesna Vičević

Poetsko veče Vesne Vičević pod nazivom “Ne sanjam te više” biće održano u Kotoru u ponedjeljak 11. jula u 21 sat u crkvi Sv. Duha.

Pored autorke, govoriće Drago Rašović, predsjednik Fondacije “Sveti Petar Cetinjski”, mr Nela Savković Vukčević i Božidar Mašo Marković.

U muzičkom dijelu programa nastupiće sopranistica Milica Zdravković, uz klavirsku pratnju Dejana Krivokapića i klapa Primavera.

Voditeljka je Jasna Stijović.

* * *

Sazrele su zelene strane Vesne Vičević

Ne sanjam te više, poručuje Vesne Vičević u poetskim pričama “Zelene strane”-“Peti Pečat” i “Molitva”, knjige koja će biti promovisana u crkvi Svetog Duha.

Na pitanje Skala radija što je to dosanjala Vesna Vičević i koliko je neprospavanih noći bdila, pa joj je pero u tome pomoglo, autorka je odgovorila da joj je ljubav prema domovini od malena usađivao đed i njegove duge priče o istoriji, ratovima, ljubavi prema Crnoj Gori.

Kada je došlo ono teško doba za Crnu Goru i njezina muka po sve nas, Vičevieva je to na svoj način osjećala.

Dnevno i aktivno pripadala je onoj strani koja se borila za samostalnost  naše države, a intimno u srcu je osjećala to na još jedan, uzvišeniji i ljepši način što se upravo tako i odrazilo u njenim pjesmama.

Pjesma je mnogo više nego samostalnost Crne Gore, to je jedna elementarna, iskonska ljubav prema svojoj rodnoj grudi.

Nije li ovaj njen poetski poj bio svojevrsni ventil za odušak, ali i način da izrazi bunt koji je zaodjenula poetskim ruhom, pitali smo Vičevićevu.

Sigurno jeste i to intiman, odgovorila je ona i dodala da je pjesma nastala mnogo prije nego što je objavila 2003. godine.

“Ona je bila u meni i ne samo ona, nego i mnoge druge priče, članci, osvrti, eseji. Ali kao i sve drugo u životu što sazri tako je i sa ovim mojim pjevanjem. Tada, jednoga trenutka osjetite da to nije samo vaše intimno, vaš poestki doživljaj u ovom slučaju ljubavi prema Crnoj Gori, nego da to zapravo pripada svima i drugim ljudima koji možda osjećaju to isto, ali ga ne ispoljavaju na takav način”, priča Vičevićeva.

Ne može da se u pjesmi kao ni u realnosti i datom društvenom trenutku ne osjeti neki određeni bunt za ono što zaista nije trebalo da se dogodi. Bunt za nešto što nije rezon, što mora da boli, pa makar i prevaziđeno bilo, ostaju ožiljci. To pokazuje moja pjesma, ali sa glavnom porukom da treba pamtiti i što je najvažnije da treba praštati, poručila je Vičevićeva.