Poetski pečati sa zelene bande Crne Gore

Vesna Vičević

audio: sa promocije

Na velikom platnu kotorskog kultnog kina “Boka”, sinoć Crna Gora slikom, riječju, muzikom sa zelene bande.

Muzičko-dokumentarni film “Priča zelene strane”, kako je kazao njegov autor Miodrag Bole Bošković, je film o gori čarolija, svijetu tajanstva, mjestu đe sve ono što se čini nemogućim i nestvarnim učini se i mogućim i stvarnim.

To je prostor u kojem i dan danas caruju i legende i bajke o Vojislavljevićima, Balšićima, Crnojevićima, Petrovićima, ali i premudroj vili Alkimi koja nauči neznane pomorce đe i kako da sazidaju zidine drevnog Kotora grada, kazao je Bošković prilikom prikazivanja filma u Kotoru.

Film je inspirisan stihovima istoimene knjige poema kotorske spisateljice i književnice Vesne Vičević.

Stihove u filmu govori prepoznatljivim baritonom i baršunom Blagota Eraković.

Poetski pečati Vesne Vičević svaku priču s orlovima uzdižu iznad krša i mora, kako kaže pjesnikinja, njene Velike – male gore.

Poseban timbar ovom umjetničkom letu daju vješto uđenute kompozicije: “Balkanska carica”, “Noć skuplja vijeka”, “Lesendro” i “Starčeva gorica”.

Pozdravljajući Kotorane i goste, kao i organizatore ove večeri, kolektiv kotorskog Kulturnog centra “Nikola Đurković“, na čelu sa direktorom Milošem Dževerdanovićem, Vesna Vičević je posebno naglasila zahvalnost izuzetnom i svestranom umjetniku Bolu Boškoviću, što je našao inspiraciju u njenim stihovima i ukonponovao ih u ovu skladnu cjelinu zanosne muzike i divnih kadrova Crne Gore i Kotora.

“Posebna zahvalnost velikom umjetniku, režiseru Blagoti Erakoviću, koji ovđe nije režirao, već je svojim moćnim, usuđujem se reći, božanstvenim glasom, obogatio i zaokružio uvu umjetničku cjelinu”, poručila je Vičević.

Stihovi “Priča zelene strane” i “Crnogorska molitva vedre noći” nastali su već daleke 2003. godine, u doba moje ljudske nade i poetskog doživljaja želje za obnovom samostalnosti Crne Gore, a prošle godine, na desetogodišnjicu, štampani su kao jedna cjelina. I tada, na moju veliku radost, inspirisali Bole Boškovića za ovaj film, navela je ona.

“Znam, umjetnost u cjelini, pa ni poezija, ne uspijevaju baš  da promijene svijet na bolje, ali da ga stoljećima uljepšavaju i oplemenjuju, to je sigurno” kazala je Vičevićeva.

“Ni ljepota se ne može lijepo opisati ako pisanje za podlogu nema ljubav. Pa tako ni divna muzika, ni prelijepi kadrovi lijepe nam Crne Gore ne bi bili tako lijepi da iz njih ne izvire  iskrena i duboka Bolova ljubav prema Crnoj Gori. A u ovom našem drevnom gradu, gradu spomeniku, gradu muzike i poezije, čijim ulicama i pjacama još uvijek u kasnim večernjim satima, ko zna da oslušne, čuće – tihe, nenametljive, nošene jugom, stihove starih naših pjesnika, praćenih unikatnom melodijom kiše iz orkestra njenih kapi što stoljećima tu muziciraju na stihove Paskvalića, Bolice, Nenadića i neumrlog Njegoša. Novo doba donosi im nove stihove koji im se pridružuju, u našoj mašti i po izboru svakog od nas odabrani, da sa onim  starim stihovima, na kotorskim pjacama, zanoće i druguju”, riječi su Vičevićeve.

Što se njenih stihova pak tiče, ako makar i jedan jedini od njih zasluži da bude zapamćen, da se nekad izgovori, da ga se makar nekad sjetitimo i da tada bude prijatno uz Bolovu zanosnu muziku i divne kadrove njeno će  zadovoljstvo bite ogromno, a misija njenog pjevanja  ispunjena… i tada će tek, možda u nekom kamenu neke kotorske pjace, ili u nekom katunskom ili inom crnogorskom kršu, možda ostati i njegov trag.

Neka jača snaga umjetnosti, neka je vječna inspiracija umjetnicima ljubav prema svojem kraju, prema Crnoj Gori, za dobro umjetnosti, za dobro svih nas, za dobro Crne Gore, poručila je Vesna Vičević svojim sugrađanima uz dug aplauz.

Opširniji prikaza sa ove večeri u emisiji “Skalinima kulture” koja je na programu subotom u 14 sati i 30 minuta.