Po dubini

Piše: Željko Rutović

Sve što je demokratski, prosvjetiteljsko – kulturološki, građanski, evropski i civilizacijski uža, politika formacijski militarističkog imena  po dubini,  sve je šira… Širi se neupitnom kadrovsko litijaško – svetosavskom legitimacijom i posve upitnim profesionalizmom. No, čega je ta dubina ime ? Dubina „ekspertskog“ znanja ili hibernacija svijesti okoštalog nacional šovinističkog stanja. Dubina misli, vizije i državničke misije, ili plićaka populističkih litijaških praznina – združenog patenta u funkciji razgradnje suverene, sekularne i antifašističke Crne Gore.

Tek, umjesto na sva predizborna zvona najavljivane, u ime oca i sina, dubine političke misli i kritičke refleksije radnji, normi, stavova i javne odgovornosti, etablirao se palanački oblik sužene i nakaradne pretpolitičke svijesti – pošto – poto razgradnje po dubini. Tamo daleko – sve dublje i dublje.

Može li se dublje?

I umjesto ontološke dubine samo – spoznaje svijesti, savjesti i odgovornosti, zaglušujuća dubina se stropoštala u bezdan govora mržnje nepotističko – klerikalne svetosavske klike profesionalne neupućenosti i populističko – mitomanske karikaturalnosti.

No, kako to obično i bude, sve vještački posijano po dubini, razmetljivo, gramzivo i nedoraslo, prije ili kasnije dobiće na nekim izlaznim vratima visok račun za zbir nula vremena kog su pojeli skakavci. Da, i ne predvidjeti, zbog tri prsta “šake vlasti” po dubini su izvođači i interesi čijeg i kojeg sveta?

I bez dileme, sve ono sa čime danas likuju, da su po dubini dveri otvorili i dobili, zakonito već kopa ne samo političku, već i civilizacijsku (m)raku poraza, čiji pečat se dugo neće sušiti od crne mrlje dubine provalije, na nju navođene i rukovođene interesima svetova nespremnih da, kao i mnogo puta do sada, izračunaju dubinu svekolikog porinuća.

Sve u ime srpskog sveta i naroda nebesa.