PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (61)

Zoran Piperović

Nedjelja, 5.12.
10.30 h

Kada duh postane trom, badava neke mlade godine.

Kada duh treperi, kada pravi nemilosrdni kovitlac koji probija oblake, sve magle, kada leteći suši zimsko inje sa trave, maestral koji će doći , presreće i prije njega uzori more, godine ostaju iza leđa.

Sretne !

Utorak, 7.12.
23 h

Nije bio zbunjen premijer Krivokapić kada je izjavio za Dojče Vele, da je mafija jača od države.

Nije bio zbunjen. Znači, bio je priseban.

Ako je bio priseban, svjestan je što je izjavio.

Poslije godinu dana vlasti.

Mafija je jača od države . I?

Po strani istorijska istina, da niko nije pobjedio državu . Nikada.

Jer , jedina ima aparat prinude.

Šta će raći Abazović, ANB, policija?

Ko daje premijeru podatke?

Znaju li oni da su slabiji od mafije?

Ište li ta konstatacija pitanje koje on treba da postavi sam sebi:
Šta radim ja ovdje ?

23:30 h

Tomas Man u “Doktoru Faustusu” citira Bizmarka koji je rekao da Njemcu treba pola flaše šampanjca da bi dosegao svoju prirodnu visinu.

Sa Crnogorcima je stvar malo drugačija. Nijanse su u pitanju.

Dovoljna je flaša lozove rakije.

I eto visina.

O kojima Njemci mogu samo da sanjaju.

Srijeda, 8.12.
00:50 h

Betovenova “Mjesečeva sonata” , sladunjave mandarine koje miješam sa dimom “Montekrista”. I hladan podgorički ponoćni zrak koji se kroz otvorena balkonska vrata rve sa pletenim, sivim, vunenim čarapama kao zaštitnicama prostate.

Leksilijum, taj vjerni, više, nužni pratilac, očito nema snage da se izbori sa nesanicom koju rađaju razna zamešetaljstva u mojoj glavi.

Kada bih mogao da je ispraznim, pa da zaspim kao čobanče koje usni na tren ispod bogate krošnje drveta na proplanku opaljenim suncem , koje odozgo sluša poj zrikavaca sakrivenih u travi. I cvrkut ptica što odliježe dolinom , umivenom u znojavom vazduhu.

23:28 h

Dok me san nije lišio gledanja prenosa Skupštine, djelimično su to uspijevali poslanici. Izlaganjem, gurali su pažnju u nezainteresovanost.

Svi. Osim Lekića.

Ono što je on rekao poslaniku Konotaru, čas je politike zdravog razuma, čas intelektualnog promišljanja trenutka, objašnjenje ćorsokaka koji se odbija od poslanika URE i obesmišljava njegov rezon … nađite trojicu- četvoricu. I sretno.

Cijela rasprava, ona koju sam odgledao, imala je jednu poruku:
poslušajte čovjeka koji zna politiku.

I vrhunski je promišlja.

Četvrtak, 9.12.
00:05 h

Vrh ledenog brijega. To je mjesto koje se uvijek naknadno vidi.

Obično “nastaje” godinama. U toj izgradnji nema mnogo zakonitog, moralnog.

Vrh se gradi tajno. I kada naraste javno, često je “nevidljiv”.

Graditelji su tihi, uporni. Oprezni.

Ne uvijek.

Ima mnogo vrhova ledenog brijega koji ostanu sa one strane saznanja.

Neki se na obzorju pojave sa zakašnjenjem.

Imaju jednu osobinu.

Otkriće im je bolno.

Po graditelja.

Nikad ne nestaju.

Pojavljivaće se.

I kad im se ne pojavljuje.

I sve tako.

Dok je Sunca.

I dok je Grahovac, tu gdje jeste.

Ima još.

Kada se kaže … to je samo vrh ledenog brijega, imamo ledenu planinu koja tek treba da nam se pojavi pred očima.

I koja nam donosi baš ledena saznanja.

17:18 h

Sve je divno u knjizi koju je priredio Umberto Eko, a zove se – Istorija ljepote.

Ima u njoj i estetskih ideala stare Grčke, apolonsko, od te Grčke do Ničea, svjetlosti i boja u srednjem vijeku.

Pozamašna knjiga i tvrd povez, poslužili su mi za nešto drugo.

Dovijao sam se kako ogromnu šolju kafe smjestim uz jastuk, a da budem siguran kako tekućina neće u neželjenom pravcu.

Ne, ne. Nije ostao onaj kafenkasti krug.

Toliko sam poveo računa.

Petak, 10.12.
17 h

Ako ne mogu da promjenim mišljenje, ako me ni iskustvo na to ne prisili, ako promjenu gura i intelekt, a ja ostajem tvrdoglavim, ne postoji ni jedan razlog da ga o bilo čemu, uopšte imam.

20 h

Da li je licemjerno ne govoriti o onome, o čemu najviše misliš ?

Zbog toga, vjerovatno, Anatol Frans kaže, da je stid često licemjer.

20:30 h

Mrak i tišina.

Najbolja prilika da se popnem uz zid prisjećanja.

Još, ove hladne pinješke večeri, da iz te hrpe, izvadim temu.

A da se ne ponavljam.

Subota, 11.12.
13:41 h

Bilo je trenutaka kada sam volio da mogu da budem iskren.

A mnogo sam varao, ranjavao, onda iskreno krio pogled od sopstvenog lika u ogledalu.

Znao sam da se kajem, znajući da u tom kajanju varam sebe.

To je intimni , pokvareni krug , koji je vjerovatno nastao iz naravi.

Koji ne mari za slomljeno srce. Tuđe.

21:10 h

Dobar dio dana proveo sam u “Avantiju”.

Ne manji ni u “informacijama” koje sam dobijao. O padu Vlade.

Glasaće za pad ovi, oni…Glasaće jedan, ne zna se još koji.

Podijeljene funkcije.

Kako je mene Bog pogledao.

Od rođenja.

A možda i prije toga.

Nikada specijalnih želja imao nisam, a tiču se položaja u pravosuđu.

Nijesam ih ispoljavao.Više sam volio slobodu, od svake vlasti.

Srce mi trepnuli nije kada sam razriješen.

I to ima razlog.

Imao sam ambicije. I ja.

Ali. Samo da pokažem sredini. I sebi.

Da znam neke jade.