PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (55)

Zoran Piperović

Nedjelja, 31. 10.
18 h

Moj drug, član DPS, kaže da sam oštar prema njima.

Odgovaram: tačno.

I objašnjavam mu. Zamisli čovjeka koji ima problematičnu djecu.

I koji, uprkos tom faktu, po cijeli dan govori kako su komšijska vrlo problematična.

Valjda je elementarna moralnost da se svoj sopstveni jad ispravlja, pa tek onda zaviri kod komšija.

Ako roditelj zažmuri iz bolećivosti i neprincipijelnosti, odoše đeca. Gdje ne treba.

Ćutao je.

Razni su pravci i principi pokazivanja privrženosti.

Princip. To je kredo dostojanstva.

Ponedjeljak, 1. 11.
17:54 h

Danas je počeo novembar. Mjesec u kojem je rođena Jeka. I Đorđije, Luka.

Treba li više od toga?

Mjesec u kojem je 21. moja krsna slava.

U kojem je jednog 18. umro otac.

Floberov – “Novembar”.

U konačnom – 29.novembar. 22 miliona ljudi, slavilo ga je.

Utorak, 2. 11.
18:30 h

Novembar je u Beogradu. Što je spasilo Krivokapića da ga Nedimović dočeka u bermudama, bos, u trik majici.

Naravno, ne bi to bio dobrovoljan odjevni izbor. Kao što nijesu ni farmerke.

Nedimović do juče nije znao da će on biti stari svat. Rečeno mu je:

Idi, dočekaj Krivoga. Obuci stare farmerke, patike ( nije ih imao), kravatu zaboravi ….

Prije nego li su obrukali Srbiju, Srbe, autori su ponizili vod počasne garde vojske Srbije. Jer, u istoriji svjetskog protokola, farmerke nijesu hodale između redova počasnih gardista.

A naš premijer?

Umjesto da se iznova vrati avio stepenicama i kaže ministru sa vrata aviona: pozdravite kući …i odleti. On siđe.

I neka je, kad bolje razmislim.

Razumjeli smo poruku.

Mene je stid.

Srijeda, 3. 11.
22:45 h

Odložiće se suđenje, rekao mi je jutros sudija iz Ulcinja. Ne morate dolaziti.

Ja to prenio kumu. Stranka je. On ljut. Žuri mu se. S pravom.

Bilo je oko podne. U “Hiltonu” listam štampu. Telefon zazvoni. Zove kum.

Održano je suđenje, reče.

Da li da ga pitam, vjeruje li u ono što sam mu prenio, a što mi je sudija kazao?

Ćutim.

Dobro je, dodaje. Bio je Darko (kolega). Poslaće ti sudija poziv za naredno ročište. Adio, kaže.

Što kum sad misli, ne znam.

Treba li ja što da pomislim?

Ne, naravno.

Petak, 5. 11.
3:10 h

Badava. Kada moja glava uđe u kovitlac misli kojima vjetar krmari , nema tog sna koji može da mu se odupre.

Mali dio istrošenog tompusa izvadio sam iz pepeljare. Dim, po sobi.

I pokoji automobil koji ulicom prođe očas.

Znam da će tijelo kad svane, da nenaspavano pati.

To znam.

Ne znam kad ću oluju iseliti, da bi me san udostojio.

Ili ja njega.

Zaćuta olovka. Od tompusa ni ostatak.

Ćutim i ja.

Što bih sada, dok noć nijemo prolazi pored mene, imao sebi da kažem.

Subota, 6. 11.
00:30 h

Volim kada vaspitani nije uglađen, kada miran čovjek nije snishodljiv, kada hrabar nije nasilan, kada kukavica nije ulizica , kada dostojanstveni nije paradan, kada je laž benigna, i to volim, kada istina nije nužno surova , jer dovoljno je da bude vidna.

Kao svaki prepredenjak, još mnogo toga volim.

Volim da ne kvarim sliku o sebi, kod onih koji su je formirali ne znajući o meni ništa.

To baš volim.

Jer, demantovati čovjeku već stvoreni utisak, to baš ne volim.

1 h

Ne dozvoli da ti uzmu pamet. Jer si onda u opasnosti da ni o čemu više ne razmišljaš , osim o onima koji su ti to uradili.

2:15 h

Lenjinova sestra Ana Uljanova Jelizarova, u knjizi o djetinjstvu svog brata piše kako je Vladimir Iljić kao dečkić pjevao omiljenu mu pjesmu :

ludom bogatašu
s novcem nema sanka,
a siromah, go ko soko
pjeva bez prestanka

Ostala bi to nepoznata pjesma klinca iz Simbirska, potonjeg Uljanovska, da ista nije preživjela Romanove i zalepršala iznad Evrope, u svom naumu da postane istina.

A onda su je prihvatili Crnogorci. I pjevali, mimo drugih.

Nema više Lenjina. Ovi s novcem kod nas, imaju sanka, kao iko njihov.

Ne znam zašto onda ovo pišem.

Možda zbog naših golih sokolova.

Kojima više nije do pjesme.

14:48 h

Politika je zanimljiva djelatnost. Zbog političara.

Baveći se tim poslom, većinom prave greške.

U ostatku vremena, trude se da ih isprave.

Kada se penzionišu, pravdaju i jednu i drugu fazu. Pišući knjige.

Ovo zadnje pod uslovom da ne angažuju autobiografa.

15:56 h

Ima politike koja lični interes predstavlja kao opšti.

I sve se to ovacijama podržava.

18 h

Filip Vujanović na nekom skupu u Bakuu kaže … treba prihvatiti različite doživljaje prošlosti …

Nijesam znao da se fakti ( događaji ) mogu svesti na impresije. Lične, kolektivne.

Kao kada se film odgleda.

Film!

18:10 h

Sve je sadašnjost. To je sveto pravilo.

Budućnost je ono što nije bilo, a zato što još nije bilo, mi smo u neznanju što će biti.

Znamo samo da će i budućnost jednog dana biti prošlost.

A preživjeli i tada samo u sadašnjosti.

22:46 h

Dritan Abazović je izjavio, valjda danas, da se značajan dio stanovništva u Crnoj Gori osjeća kao Srbi.

Što znači da to nisu.

Samo se tako osjećaju.

Znam da je moj komšija Albanac.

A možda se samo tako osjeća.

Film 2!