Zoran Piperović
Nedjelja, 19. 9.
23:35h
Treća doza vakcine. I potvrda za nju.
Na graničnom prelazu Dobrakovo policajac traži dokaz o imunizaciji.
Dobija papir.
Duško mu daje mobilni telefon u kojem je na ekranu vidljiv kod , kao dokaz da je vakcinisan.
Što znači ovo, ja ne mogu da utvrdim ništa, kaže policajac.
Imate li čitač ? pita ga Duško.
Imam, jutros sam ga kupio,odgovori ovaj.
Dobro veče, Crna Goro.
Ponedjeljak, 20. 9.
00:10h
Kada tišina prigrli noć, kada mrak uđe u spavaću sobu, Betovenove sonate uspavljujuće lebde po njoj , na leđima ležim, blago pomjeram stopala i smišljam kako da započnem dan.
Ta mentalna poponoćna aktivnost tada je mekana , ispunjena je opuštenošću koja ne sadrži mnogo toga što je u zbilji, ali, ljekovita je.
Ili ja to ništa nemam ni protiv uobrazilje.
10:10h
Završilo se suđenje. Osjećam da me je treća doza vakcine poprilično “uzdrmala”. I vratio sam se krevetu. I tompusu.
Upravo sam dobio vijest da je od korone preminuo prota Radojica Božović. Bio je na službi, ovaj Nikšićanin, u Ulcinju, skoro 40 godina.
Moj prijatelj . Iz crkve. Iz života.
Neuobičajen lik. Dobar čovjek.
Kao mladi sudija i tužilac, nekim navikama, u minijaturnoj ondašnjoj ulcinjskoj čaršiji , često nisam bio po volji pojedinih.
Tako je bilo i sa protom.
Uvijek je bilo mrzovoljnih “čistunaca”.
Kakva je to država, govorili su, u kojoj sudija i pop sjede u farmerkama do fajronta. Iako smo časno radili svoj posao.
Upoznali smo se 1974 tako što sam nepoznatog protu, u dvorištu crkve, dajući mu fotoaparat, zamolio da me slika sa vršnjakinjom, Njemicom.
Nikoga nije bilo u dvorištu. Osim nas troje. Teška srca, sa ne malo stida, donio sam odluku da zatražim tu uslugu.
Postali smo prijatelji.
Krstio me. Krstio je i Đorđija.
Počivaj u miru, dobri oče Radojica.
12h
Francuzi su ljuti što je Australije otkazala posao vrijedan više milijardi oko izgradnje podmornica za ove. Zaboravili su staru izreku da u svijetu biva ono što hoće engleska kraljica. Ili kralj.
Velika Britanija je “majka” i SAD i Australije.
To što su Amerikanci, formirajući naciju u jednom trenutku digli oružje na “majku”, ne znači ništa.
Pacifik je daleko i “majka” se prihvatila majčinske uloge. A da se njihove komšije nijesu sjetile da to može da se desi.
19h
Čovjek se rodi plemenit. Ta osobina nikada ne dođe slučajno.
23h
K. je čekao taksi. Gledao je visoke borove preko ulice iza kojih se naslućivao pun mjesec. Pored njih, trotoarom, brzim korakom išao je suvonjavi, srednjovječni čovjek bez kose, poguren, koji je u desnoj ruci držao štap kojim se skoro nije služio. On ga samo drži u ruci, pomislio je.
Kola su prolazila, ali nema naručenog. Mrzovoljno se okrenuo iza sebe i vidio mačku koja polako prelazi zid preko kojeg su bile poređane cigle.
Zašto one tu stoje, pitao se.
Zabavljen okolinom, zaboravio je šta tu uopšte radi.
Krenuo je pješke u namjeri da uđe u prvu bočnu ulicu, nesiguran zašto baš tamo hoće.
Na samom ćošku, prije nego što će koraknuti u sporednu ulicu, mahinalno se okrenuo.
I vidio na pristojnoj udaljenosti automobil na čijem se krovu svijetlio žuti natpis – taksi.
Nešto mu je poznato prošlo kroz glavu.
Utorak, 21. 9.
12h
Nema većeg izdajnika od sopstvene sumnje.
Ona eliminiše pokušaj i onda ne znamo što smo mogli da dobijemo.
Da smo probali.
14h
Dnevnik je zahvalan kao forma. Ne moraš da lažeš i izmišljaš. Dopušteno je da preskočiš istinu.
15h
Starenje jedino nema uticaj na osjećanja. Eto recepta kako nikada ne ostariti.
20h
Treperi lišće omanje smokve, stablo nara sa plodovima njiše se u naletu vjetra.
Jedna omanja, neobična ulična svjetiljka u obliku suze u kojoj je smještena velika bijela sijalica, nekako siroto, onako niska, baca svjetlost na ogromno stablo bora koji liči zašiljenim vrhom i trbušastom sredinom na novogodišnju jelku.
Veličanstvenu i izvornu. Bez dodataka.
Noć za toplu odjeću.
23h
Nimanbegu je pitao Krivokapića kad će SPC prestati da uznemirava Albance na teritorijama gdje žive.
Neću analizirati pitanje jer bih mogao da budem shvaćen pogrešno. Doduše, trebao je da kaže što se radi to u Ulcinju.
Ja pitam njega:
Zašto je nepozvan skočio kao oparen , prije 10 godina, na moj predlog da most preko Port-Milena bude nazvan – Most Kralja Nikole?
I drugo. Vrlo prosto.
Da li je kralj Nikola okupirao ili oslobodio Ulcinj u ratu sa Turcima?
Ja odgovore znam. I on zna, da znam.
Neka odgovori ostalim Crnogorcima.
Može neko i od crnogorskih komita da ga pita.
Onako, usput.
Ne. Ne mogu da se zaustavim. Ovaj dodatak pišem nakon sat vremena.
Povukao me je za jezik.
Čuš, Crkva smeta.
- Gdje od 1990 nestade iz Ulcinja crnogorski folklor?
2. Zašto se za 30 godina na lokalnoj televiziji nije ni jednom, dakle ni jednom, i treći put – niti jednom, mogao da se vidi neko obučen u crnogorsku nošnju, da otpjeva. Nešto o državi koju ovaj poslanik brani od Crkve, da zapjeva i Lovćenu, o đevojci Milijani?
3. Gdje nestadoše sa naziva ulica, imena crnogorskih partizana – Crnogoraca?
4. Zašto je država onomad spašavala da se naziv Doma zdravlja, po Bogdanu Vujoševiću, ne ukloni?
Makar su tu trebali da pokažu dobru volju , jer su Bogdana 1941. ubili i bacili u Bojanu albanski balisti.
Niđe obzira. Zbog tog fakta.
A ovamo, sada Crkva …
Kakva podlost.
5. Gdje je crnogorska zastava na ulcinjskom Starom gradu? Kao u Starom Baru, Budvi, Kotoru, Herceg – Novom.
A ovamo … Crkva.
6.Gdje su Crnogorci u emisiji Portreti na lokalnoj TV. A nema ko nije bio. Sve Albanci. I neka su.
Bili čak i ribari, konobari …
Nema emisije o Miodragu Miroviću, Marku Lekoviću, Andriji Pavloviću, Nikoli Đakonoviću,Andriji Petričeviću, dr. Đuriću, Ljubu Brnoviću, dr. Marku Popoviću ( sinu vojvode Sima ) koji je nakon 1945 liječio okolno stanovništvo. Pješice. Nije jabuku tražio za uzvrat.
Gdje su ? Eno ih svi na groblju. Ni da se na TV pomenu kao znameniti Ulcinjani. Zašto?
Ja znam zašto.
A zna i poslanik zašto.
Diskontinuitet!
7. Zašto je Ulcinj jedini grad koji je izmjenio datum koji se slavi, pa je tako izbrisan 26. novembar, kada su ga partizani oslobodili. I novi je, dan berbe maslina.
Na ovo ću ponovo da odgovorim ja. DISKONTINUITET.
Od čega? Pogodite.
8. Zašto je Ulcinj za albanske političare iz nacionalnih stranaka (izuzev Nazif Cungua) grad u Crnoj Gori? A ne, crnogorski grad.
To su javno rekli i oni koji su na Cetinju bili 4. i 5. septembra. Po principu. Sve za Crnu Goru. Protiv Crkve.
9. Smije li ko da predloži da se jedna ulica nazove-crnogorskih junaka. Marka Miljanova, Peka Dapčevića. Ne smije! Neće proći.
10. Diže se spomenik Skender – Begu. I ja kažem-sretno. Iskreno!
Ali. Predložite da se u Ulcinju podigne spomenik Kralju Nikoli.
I vidjećete Gencijevu reakciju.
U Ulcinju, ona šaka pravoslavnog jada, nema svoju elitu.
Možda i ja, kao nedostojan, pišem ovo iz Podgorice.
Ulcinj će se za 20 godina poznavati kao crnogorski po zgradi MUP-a i suda. I neka će.
Neće ni zbog toga taj grad i Ulcinjani, svi, posebno Albanci, biti manje u srcu.
Ali. Neko ovo tiho želi. Iako ne želi, ne smeta mu sve ovo.
E, tu je podlost. Ali, ja ne brinem. Možda ga neko pita od poslanika DPS, SD, SDP, da li je ovo istina.
Znam da će ga pitati.
Juče.
Čuš, Crkva provocira na teritorijama ….
Da se Vlasi ne sjete.
Neke Vlahe je baš briga. Mada, i oni znaju zašto.
A znaju da i ja znam-zašto.
Crnogorski Ulcinj.
To je tiha patnja za neke.
A, “izgiboše” za Crnu Goru.
Podlo je ovo sto je on napisao:
Revizija istorije je jedno od najvecih podlosti jer iza sebe ima zlu namjeru – kralj Nikola je bio okupator Ulcinja a ne oslobodilac! Tacka! To je istorijski fakat koji ni Piper ni njiko drugi ne moze da opovrgne. Iskoristio je momenat i ugrabio albanski teritorij. Oslobodio ga a u Ulcinju nijedan crnogorac, vjekovima. Cus, oslobodio!!! Ulcinj jeste crnogorski grad ali konolizatorski komentari i mentalitet Piperovica daju vjetar u ledja svakome ko to ne misli!
Dobro je da znamo da je i Crna Gora kolonizator. Ko je u Ulcinju živio do 1571?
Da li su i Balšići bili okupatori?
Da li su Turci bili okupatori?
Vama samo amebe nijesu okupatori.
https://www.youtube.com/watch?v=qvt8YryShhU
Ulcinj je albanski grad od kad je sunce počelo da grije
Želja će te biti!
Sakrivamo svoje istine da bismo ih poslije pronašli kao tajne i obznanili sadašnjost.…jer Čovjek ne podnosi saznanja koja nije predvidio, pa negira i preispituje.
Prava je ljubav nevidljiva, nenaslutiva i burna, ali je prava. i srca su otkucaji najači tada, kad azamisli plemenite ostvaruje.
Sumnjati u ono što misle i čine drugi, to je lako.
Pokušajmo, bar ponekad, da posumnjamo u ono što sami mislimo i činimo, jer to je teže, ali sladje i zrelije plodove donosi.
Bez odbacivanja starih zabluda nema ni prihvatanja novih istina.
Čin ljubavi je u neku ruku priznanje osjećanjima.
U njemu se, bez skrivanja oglašava sebičnost, iskazuje se taština ili se pak, bez okolišanja, u tren otkriva istinska pripadnost i plemenitost.
Nije rđavo preskakati istinu. Ne mora se misliti sve ono što se kaže, u tome se slažem. Najvažnije je da samog sebe ne lažete. Oni koji prepoznaju laž, znaju da svaka riječ znači ono što znači njeno cutanje. Nije sve što radimo pravedno i bogougodno.
Malo ko zna istinom bijelom i bolnom ljude u oči gledati.
Vama je lako ovim šporkim svijetom jer režentavate(ispirate) donju i gornju robu)na bistrom izvoru duha i znanja.
Zato robu na Vašoj tankoj kožo ne morate sumprešavati(peglati).
Ni misao ,ni djelo.
kada mrak uđe u spavaću sobu… ipak je , Zoki, najbolje kada ti u nastavku njega dođeš 😇
Samo da se trobojka ne zavijori nad Ulcinjom…jer zaboga smetala bi UČK serenadama ..
Kada vas čitam, imam osjecaj kao da mi prebirete po mislima , sjećanjima , emocijama. Onaj isti osjecaj kao kad čitam književna djela.
A opet , vi ste tu , među nama i djelimo ovu poremećenu stvarnost , kojoj ne opraštati glupost.
Divno ! Pišite!
Gencijevog oca iz albanskog zatvora..upravo je izvadio nikola djakonovic.predsjednik ustavnog suda cg.nema ulicu u ulcinju..ali hafiz ulcinjsku ima glavnu…
Ne treba da brinemo. Ljubi Škrelja će zastavu postaviti 😇😇
Nisu te čitali, Piperu, oni za koje si glasao. Bitne nacionalne simbole ponizili su besudnim kompromisima u ime interesa džepa.
Zato im treba nova istorija, novi jezik, nova Crkva. Nova nacija . Jer, staru su izgubili u prevodu.
A Ulcinj je paradigma njihovog interesnog nepočinstva u ime patriotizma.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].