Zoran Piperović
Nedjelja, 18.7.
21:47h
Boli me glava. Rijetko tu imam bolove. Valjda ih na tom mjestu treba zaslužiti.
Dobio sam od prijatelja knjigu “Razgovori”. Našeg glumca Zef-Bata Dedivanovića. Imao sam sa njim srdačan građanski odnos. Najčešće bi se sretali u “Morači” na košarkaškim utakmicama.
Ilustraciju je radio moj Ulcinjanin i profesor likovnog na maturi – Đorđ Noc Martini. I on nije među živima.
Bili smo prijatelji. Dakako, posle mature.
23h
Tofi je minjaturan pas. Ne znam da li je težak 2 kila. Ali, zalaje kad se kod Đorđija približim ulaznim vratima kao pravi čuvar.
Odanost nije u veličini. I snazi. Već u iskrenom srcu.
23:45h
Političar treba da ima jednu posebnu odliku. Da stvara ambijent za tuđu sreću. Sreću građana. Ako oni moraju da slijede njegovu, država je u problemu.
Ponedjeljak, 19.7.
23h
Uglavnom sam u životu bio nezadovoljan. Tako i toliko, da sam bio nezadovoljan i svojim zadovoljstvom.
Utorak, 20.7.
1:55h
Hladnjikava noć. San pobježe brzo. Sanjao sam drvenu kolibu čiji prozor ne može da se zatvori. Vrata ne mogu da se zaključaju. A šuma okolo. Mali pas spava na podu i ja razmišljam da li će biti od koristi ako neko nedobronamjeran izađe iz gustiša borova, jela, niskog rastinja.
Probudim se. I dalje vidim tu sliku. Potpuno snenim očima. I plafon iznad. Kao da spavam pored sebe.
23:40h
Kada sam imao trideset godina znao sam da vodim mlitav razgovor sa curom. Ili nekim muškim.
Rezultat prve mlitavosti bilo je odsustvo svake seksualne želje.
U drugom slučaju svaka izgovorena riječ tog muškarca znala je često da bude nalik dosadnoj i uspavljujućoj igli koja bi se zabola svuda po meni.
Srijeda, 21.7.
00:30h
I ode Novak, sad već juče, u Tokio.
Napred munjo. I prospi po olimpijskim terenima gene od čelika što ih rađaju ova crnogorska brda. I taj čelik pretvori u zlato.
Četvrtak, 22.7.
02:40h
Možda je kriva kajsija. Nije isključeno da je i lubenica doprinijela da se probudim. Sa osjećajem totalne naspavanosti.
Otišao sam u trpezariju i u vodoravnom položaju jednu polovinu tijela podupro glavom u lijevoj šaci. Ona druga polovina plutala je. Kao da mi ne pripada. Nemam smjelosti da ih obije istrpim u krevetu poređane jednu uz drugu.
Komotnije mi je, a u stvari i teže da su u susjedstvu. I da ištu zajedničkog činioca. Kako bi u saglasju, bez leksilijuma, pristale da uz uobrazilju šuma omanjeg potoka unutrašnju raspolućenost privedu zori.
Petak, 23.7.
16:32h
Trudio sam se da budem dobar, pošten i korektan. I da imam dušu.
Prema svima. Posebno onima kojima je nešto nedostajalo, koji su bili u stanju nužde. Radio sam to tiho, krijući, skoro.
Često sam poslije toga bio i razočaran . Nije u davanju bilo ničeg skrivenog u namjeri. Pa je razočaranost bila, obično , rezultat naknadne, bezrazložne neblagodarnosti, verbalne, iza leđa, izrečene.
Za nauk. Upotrebna vrijednost duše, ravna je nuli. Ona ima izgleda samo jednu ulogu. Da duševnima zagorča život.
23h
Pročitao sam izjavu predsjednika Hrvatske da Brus Li ima više veze sa Srbijom od Nikole Tesle. Jer genije nije bio nikada u njoj. Pretpostavljam da znate da je posle te izjave ostao živ. I zdrav.
Znam velike Hrvate tokom istorije koji su bili u sličnoj situaciji. I siguran sam da sa Hrvatskom imaju veze. Više čak i od Čak Norisa.
Zato se i sjetih Pekića i “Buđenja vampira” …treba vremena da položaj čovjeka udari u glavu.
Subota, 24.7.
00:44h
Sjećanja, sjećanja. Utihne muzika sa Pristana, ostane mjesec, tišina, mačka koja me sa ćoška terase posmatra, ostatak tompusa, omesječena površina mora, udaljeni lavež. Ne preostaje mi ništa osim reminescencije julovske, unatrag decenijama. Sve bih radio drugačije, jače, emotivnije. Ali ne znam kako da to opišem. Sada.
Starenje – to je osjećajna usamljenost. I zato treba biti obazriv i osjetljiv. I prema tom osjećaju. I prema onome što te dovodi (uvodi) u starost. Makar izraženu u brojkama.
14:39h
Popio sam u “Pijanu” kafu sa prijateljem Mithatom. Tu je onomad bio restoran državne firme “13 jul”. I pilo se. Baš. Ja sam bio ubjedljivo najmlađi. Ali, vrlo “talentovan”. Sud je bio u blizini.
I Igbala Maljušević, moja saradnica starija, ide terasom, traži me.
Je li tu ona moja nesreća ? Ćutali su.
Ja bi se, kao sudija, pravi, sakrio iza ćoška. Čekajući da “tajfun” prođe.
18:10h
Kada ću da napišem nešto o razlici između razočaranog čovjeka i čovjeka punog očajanja.
18:30h
Ništa nije tužnije od lica na kojem se uočava prikriveni osmijeh.
Bilo da je prikriven namjerno, ili kurtoazno.
20h
Za borce protiv fašizma. Intelektualce, teoretičare i ine sveznalice. Namjerne da se bave politikom. I da nas spašavaju, otvarajući nam oči. A posebno za one za koje sam mislio da više nijesu “živi”. Ili, koji izgledaju kao da nijesu.
Vlast ako hoće da satre državu u kojoj vlada. Ili da je uruči ( izruči) drugoj, sve je samo ne fašistička. Jer taj naum je negacija fašizma. Ja mislim da to i moja tetka zna. Provjeriću, za svaki slučaj.
Takva vlast može da bude i jeste izdajnička. Dok “jurite” izdajnike. Razmislite o fašistima.
Nema natrag, u prošlost se ne vraća niko .
Stariti nećeš nikada, jer te univerzum nagrađuje mladošću.
Danas, ovog jula, sjutra .. 🙂
A, da ti damo 100 evra da se spustis malo do mora i ohladis glavu? Ili si vec nasla sponzora!
Onomad te Piperu moj priupitah, po tebi je li opravdano pODANIštvo iz koristoljublja?
i ukazah na ine što nose masku ,,nevinosti” i dotjeruju svoju laž iz godine u godinu, iznova s namjerom istom – da prisvoje što ih nije pripalo, tvoju sreću urušavajući.
Preživljavaju tako ,,odane” preljubnice, bezdušne ,,plačljivce” spletkareći, dotjeruju svoju laž i bez mjee eksponiraju pojavu dok žrtvu ne obmanu.
Od Boga dar kada dobiješ, moraš ga pdnijeti moj dobri Piperu. Moraš malo mašte i dobronamjernosti imati za one otvorenog srca, koji imaju što da kažu, ali ćute dostojanstveno da ne povrijede ni tebe, ni druge.
Iskrenost! samo rijetki je nose, plemenitog srca, bez maske.
Čovjek ne mora biti glup da bi ga izigrali , dovoljno je da je iskren, dobar i pošten, Pavle Vujisić sjajno primjeti.
Dok mislima pečatiš naše buduće vrijeme, tako poduprt, svilenim šapatom potoka te podsjećam, Ti si moj prostor i gdje god usnio, u tebi sam.
Natčovjece, dok potoci mrmore i svilenim šapatom govore, vrane i dalje krešte na slomljenoj grani i sanjaju da ce postati neciji slavuj. Tesko, nemoguce. Ali, neka ih. Mozda ih san, bar malo usreci.
Zoran nikad nije klonuo!!! Uvijek su u njemu ostajale neke nesalomive osnove i tetive koje se ne kidaju, koliko god se zatezale…
Zoran ili erudita… i u Merriam-Webster-u piše Zoran Piperović ili erudita…kontemplirao je danas..bas duboko…
Lako li je sa ovim covjekom otisnuti se na intelektualno putovanje…
I moj zaključak. Talenti nikad ne stare! Oni zreloscu samo dobijaju na kvalitetu!
Tako je Boki!
Oduvijek sam se divila onima koji umiju da nacrtaju svoje osjećaje. Dugačko,široko i visoko.
Taj ste!
Razlika između Tofija i ovih naših vrlih boraca protiv fašizma – iskrenost srca.
E viva … Tofi 🙂
Razbacana duša. Lijepa.
Sluđena zemlja. Ukleta. Samom sobom.
Treba tebe zaslužiti, Piperu. Boliš tamo gdje mora boljeti, da bi spašeni mogli biti.
Piši.
,, … da bismo spaseni mogli biti… “
Knjigu u ruke, Hibris. Gramatiku, ali i još po neku.
Dobronamjerna primjedba, kolega. Promjena glagola BITI u aoristu. Obrazovanje i pismenost.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].