PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (33)

Zoran Piperović

Nedjelja, 30.5.
13:13h

Dok sam čitao Markesov poslednji, po meni u samom vrhu njegovog pisanja, roman “Sječanje na moje tužne kurve”, zapazih da mi je na ogromnom tompus Bolivarov lik. Lik Baskijca koji je vodio borbu za nezavisnost Markesove domovine Kolumbije.
Istinska slučajnost, koju bih, čini mi se, morao da pravdam kao takvu.
Često, nedostojan, što bi rekla V.M., pričam o južnoameričkim nobelovcima. I njihovom raspojasanom odnosu prema jednom zanatu. Istine radi, knjiga koju čitam i nema baš veze sa naslovom. Što je smisao života, to piše pisac.

18h

Preturajući po stvarima u dijelu kuće u koji skoro i ne zalazim, nađem Engelsovu knjigu – Ludvig Fojerbah i kraj njemačke klasične filozofije. Na unutrašnjoj strani, dani čitanja … januar, 1981.

Ponedjeljak, 31.5.
00:15h

Uz moju očitu saglasnost, duvanski dim postaje ozbiljan neprijatelj. I to onaj kojeg njegujem, željno ujutro iščekujem, društvo pravi i u krevetu. Od njegove arome u autu pristojan čovjek ne može više od minute da sjedi. Sve znam, osjećam, vidim, a ipak, tompus je u rukama čim se ispravim. Ima li šanse za eliminisanjem onoga što te čini sretnim, opuštenim, uz paralelno saznanje da te ubija. Normalan bi imao rješenje, ja ću da sačekam ishod.

Utorak, 1.6.
16:50h

Godinu dana je od Vesnine smrti. Što god da napišem, bojim se da ne uđem u crnogorski stereotip koji svjedočimo svakog dana prelistavajući obavještenja o umrlima, pomenima.
Bili smo dostojanstveni. Pred njenim grobom i ne smije se biti drugačiji.

18h

Što bih prije uzeo, mudrost ili strpljenje. Mudar ne mora biti i strpljiv. Strpljiv čovjek ne mora da bude mudar. Odluka da to bude, mudra je.

Četvrtak, 3.6.
18h

Na studijama sam imao “problem” kad su djevojke bile u pitanju. Naime, uvijek sam razmišljao kako da otvorim prvi razgovor, da li da se pravim pametnijim nego što je priroda odredila, da ljeporečim, kavaljer da budem, pažljivo da odaberem trenutak kada bih iskreno priznao do čega mi je stalo. Imao sam i rezervni plan. On se uvijek od laži sastojao.

19h

Veliki, debeli, drobuljasti oblaci pojaviše se iznad kučkih planina.
Opet će mi neko reći da te planine svako malo pomenem. Tačno. Kad to uradim, u tripu sam da sam majku pomenuo.

22h

Istina je ovo što slijedi. Da su živi otac, majka, pokojni Dževdet – Đedo, Arslan i još dvadesetak upokojenih ribara sa Pristana, potvrdili bi priču.
Bio je jun 1970. U Italiji se igrala utakmica Milan – Inter. Ja i Dževdet – Đedo htjeli smo da tri dana prije utakmice krenemo barkom. Na vesla. Pravo u Milano. Da, baš u Milano. Ponoć je pala, veslali smo promrzli, žedni, iscrpljeni. Zvijezde i šum vesala po površini, bilo je sve što su dvije dječije glave čule, vidjele. Ja sam htio da odustanem, on je gurao avanturu. Trgao nas je brod lučke kapetanije čije je breketanje carovalo praznom pučinom. Bacili su kanap. Krenuli smo nazad, primorani. Luka u Milanu, koje nema ni dan danas, nije nas dočekala. Batine kući, jesu. Vrlo.

Petak, 4.6.
23:35h

Možda je Nušić mislio na nas kada je napisao da znak pitanja ne treba stavljati samo na kraju upitne rečenice.
Već iza riječi: poštenje, iskrenost, slobodoumnost. Patriotizam.

Subota, 5.6.
13:30

Došao sam do Ulcinja da izjavim saučešće. Ubijen je Momo Đurišić- Baro. Mirni čovjek, kafedžija, mučenik pošteni. Neko je ispalio metak u njegov potiljak. I izašao. Ostavio je Bara da mrtav leži između par stolova u kafanici gdje je zarađivao hleb za porodicu.
Nekada i nije dovoljno što mrava nijesi zgazio u životu.

17h

Građanska inicijativa “21 maj “ “mudro” je krenula. Pomiriteljski. Baš pronicljivo. Traži od državotvornog bloka da donesu deklaraciju za zaštitu rijeka – Tare i Pive.
Dakle, sa pola Crne Gore ( zalažu se za građansku Crnu Goru koja se gradi, makar i pokušajem) ni na kupanje, otišli ne bi.
Nama lijeka nema. Neka se sačeka da prođe makar 30 godina, da neki novi Crnogorci počnu da obnašaju politiku. Ove iz rovova niko ne otjera. A sve pametni i građanski nastrojeni.
Doduše, kada vidim neka imena iz tog pokreta, plediranje za normalnim, ne podrazumjeva se.

20h

Srušena je crkva u Bosni, po presudi Evropskog suda. Izgrađena je u dvorištu muslimanske porodice. Ostaje mi, umjesto komentara, da kao Srbin citiram Dobricu Ćosića. On u knjizi “Bosanski rat” kaže : sudeći po ponašanju koje smo izražavali u ovom veku, mi smo izrazito lakoveran i budalast narod. ( kraj citata)

22h

Bio sam kod Bube. Njen Pigi je vjeran slušalac našeg pretresanja po Ulcinju. Od onomad, pa do ove večeri. Nevjerovatno je koliko rođena Baranka pamti i zna Ulcinjana još od oho-ho kada.
Luka je napravio večeru. Na pristaništu festival muzike. U zalivu usidrena jedrilica čije crveno svijetlo na jarbolu liči na malenu igračku koja visi u zraku, njišući se tamo-amo.
Vrijeme je za vestern.