Ples nad prazninom

Piše: Dubravka Jovanović

Ima li išta tužnije nego kada ne umiješ ni da napadneš, ni da povrijediš, ni da se zaigraš u neistini, pa da prevarom samo kreneš na ČOVJEKA.
I bahatom, tupom alatkom šporke politike, samo zato što ti plijen sa druge bande, one čiste, sunčane, vedre strane ulice nije iz tvog tora.
Takvi iz mraka ovovremene politike crnogorske, dokopavši se njezinih „vrhova“ u opštem plićaku, izigravajući bitne, važne i one koji odlučuju pa i mačem na glave idu, krenuli su na ČOVJEKA.
Oni su, vjerovali ili ne, čelnici Skupštinskog odbora za ljudska prava.
Oni,Vučurovići, Dobričanini i ostali ini, o ljudskim pravima!
Čelnici  institucije kaja uporno ignoriše govor mržnje na svaku bandu, svakodnevno, posebno u javnom prostoru i to razumije se, svojih političkih istomišljenika. Ignor i neobadanje za ratnohuškačke izjave Kovačevića, Backovića, Joanikija i mnogih osiljenih vlašću srpskoga sveta pod crkvenom mantijom.

Sa druge strane Skupštinskog odbora za ljudska prava osuđenik na klupi, sam protiv svih – Željko Rutović. Ljudina, intelektualac, gospodin građanske kulture i manira. Hrabar, dostojanstven, čovječan, miroljubiv, osjetljiv, prefinjen, svoj i stamen.
Željko Rutović – institucija.
Crnogorac „glave i šake k nebu podignute“. Okupili se na kontrolnom saslušanju da mu rube glavu samo zato što nije njihov.
Tužno li je s jedne i smiješno s druge bande ovoga zla koje nas snađe, gledati ovu bruku njihovu koju plaćamo mi svi. I to javno saopšti doktor, da ne trepne. Platićemo, najmanji je problem. Bijeli mantil se ne zacrvenje. Da ne kažem ne pocrni.
Šef pak Odbora za ljudska prava saopšti kako je Rutović  DPS-ovac  na esktreman način ispoljavao svoje stavove, te kako nije završio poslove sa mjesta predsjednika Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podatka i slobodan pristup informacijama.
Pazite ovo! To pripisuje politički šef Agencije za ljudska prava Željku Rutoviću, barjaktaru u osnivanju institucije za slobodan pristup informacijama u Crnoj Gori davnh godina. Čovjeku koji je toliko stručnih stranica napisao upravo o slobodnom pristupu informacijama.
Sve ostalo što je rekao ŠEF i njegovi glasnogovornici u organizovanoj paljbi  na Rutovića sa ćorkom u zarđalim puškama, je gola laž. Manipuilacija, izvrćanje činjenica, suprotnost  i naravno zadata politička lekcija koju tako pokorni sprovode i izvršavaju. Koliko bi bilo poštenije i čojskije da su kazali  iza saslušanja i kamera : Rutoviću nijesi naš niti si ikada bio i morač odit ća.

Nebitno je  za ove umne glave, što je na ovo mjesto Željko Rutović postavljen konkursom i to opet za ne vjertovati sa BIROA RADA, budući, (da je tek da podsjetim),  Željko Rutović samoinicijativno podnio ostavku na mjesto direktora Direktorata za medije u trenutku dolaska Vesne Bratić na mjesto ministarke  Ministarstva kulture i medija. Otišao je tiho, bez pompe i sam sebe ostavio bez posla a familiju bez prihoda.
Sam protiv svih. Ni druga, ni ruke iz partije kojoj i danas pripada bez i jedne grke o onima sa kojima je palio luč za povratak crnogorsake  nezavisnosti. Tako čine CRNOGORCI,  junaci, časni, pošteni  iz čijeg čela svjetlost puteve zalutalima kazuje.
Nije Željko nikada za svoju iskrenu emociju prema državi i partiji tražio aplauz, niti lovore. O privilegijama, čuli ste iz priloženog.
Takvoga Željka danas saslušavaju šefovi i šrafovi, kacavide, čekići i šege Vučićeve bratije.
Željko je održao predavanje među nebrojenim na političkim, kulturnim, naučnim, akademskim scenama međunarodnim i domaćim. Ovoga puta predavanje na temu kako se dostojanstvom, znanjem i istinom  dobija borba.
Sve se sine moj, kaže pjesnik, može naučiti iz knjiga, osim četiri stvari.
Osim vrline nadanja u dobro, vještine vjerovanja u ljude, vizionarstva budućnosti  i umjetnosti strpljenja. Naučio je Željko Rutović ovo libro života. A imao je i od koga.

Iz barake radničkog naselja u Nikšiću odakle se školovao, đe se za objed serviralo poštenje svakodnevno. I  kad nije bilo dovoljno  ni juhe ni kruha za sve. Poštenja u njihovoj kući bilo je u izobilju. I časti.
Samo jedno nije naučio i neće, da izgovara laž kao istinu.
Piši Željko istoriju budućnosti, već danas. Da ima što da se čita!